Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-626/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene ZD, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi sa čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. i 101/2017., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: K-506/2018, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optužena ZD oslobođena je optužbe primjenom čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) za kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. u vezi sa čl. 52. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO u Dubrovniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženica nije odgovorila

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Žalitelj nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim obavijestiti stranke o održavanju drugostupanjske sjednice, radi eventualnih razjašnjenja.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Državni odvjetnik se žali, najprije, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog nerazumljivosti izreke koju vidi u postojanju dva pravna opisa kaznenih djela, pored za kazneno djelo krađe, za kazneno djelo prijetnje. Iako u izreci pobijane presude postoje dva pravna opisa kaznenih djela, jedan koji se odnosi na kazneno djelo za koje se vodi konkretan postupak, a drugi za kazneno djelo prijetnje, time izreka pobijane presude nije nerazumljiva do mjere da se ista ne bi mogla ispitati. Očito se radi o zaostalom opisu iz izreke presude u zapisniku o objavi preko kojega je pisana izreka konkretne presude, jer je ista pogreška sadržana u zapisniku o objavi presude od 12. ožujka 2024.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženice nije povrijeđen kazneni zakon.

9. U pravu je državni odvjetnik kada prvostupanjsku presudu pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i to u oba aspekta istaknuta u žalbi. Najprije, osnovano žalitelj ukazuje na potrebu ispitivanja oštećenica tijekom rasprave, jer iste uopće nisu ispitane tijekom postupka. Kod toga je potpuno pogrešan pristup kojim je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge za ispitivanje oštećenica naznačujući kako zbog bagatelne prirode kaznenog djela protiv oštećenica nije moguće izdavanje europskog uhidbenog naloga i njihova predaja iz Ujedinjenog kraljevstva u Republiku Hrvatsku. Ovaj instrument, najprije, nije moguće upotrijebiti prema svjedocima, već isključivo optuženicima ili osuđenicima prema čl. 17. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" br. 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20., 18/24.), a, nadalje, isti nije primjenjiv u odnosu na Ujedinjeno kraljevstvo, koje od 2020. nije član Europske unije. Ono što je prvostupanjskom sudu bilo na raspolaganju, a iz razloga jer su oštećenice nekoliko puta ispričale svoj nedolazak na sud, je put međunarodne pravne pomoći prema Konvenciji Vijeća Europe o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima iz 1959. ( dalje u tekstu Konvencija iz 1959.) i njezinim Dopunskim protokolima iz 1978. i 2001., kao i čl. 113. -122. trećeg dijela glave VIII. Ugovora o trgovini i suradnji između Europske unije i Ujedinjenog kraljevstva od 30. prosinca 2020., zamolnicom nadležnom pravosudnom tijelu Ujedinjenog kraljevstva za ispitivanje svjedoka.

9.1. Isto tako, u pravu je državni odvjetnik, kada sasvim određenom argumentacijom, pozivom na sadržaj izvedenih dokaza dovodi u pitanje činjenične zaključke prvostupanjskog suda. Naime, prema sadržaju izvedenih dokaza samo je optuženica, uz oštećenice, ulazila u njihovu sobu u inkriminirano vrijeme. Navedeno proizlazi iz sadržaja video snimke, kao i podataka o ulascima u sobu korištenjem kartice optuženice i BD. Kod toga je prvostupanjski sud trebao kritičnije prići sadržaju obrane optuženice i usporediti istu s sadržajem iskaza ispitanih svjedoka, zaposlenika hotela, o razlozima koje ima je optuženica navela za korištenje tuđe kartice i razloge ulaska u sobu oštećenica. Svjedoci iskazuju o različitim pojašnjenjima optuženice o razlozima korištenja tuđe kartice, kao i o pojašnjenju razloga odlaska u sobu oštećenica koje daje optuženica, a koji nisu potvrđeni do kraja sadržajem snimke video nadzora. Oštećenice su inače i na recepciji hotela, a potom i na policiji prijavile nestanak sasvim određene svote novca, u odnosu na koju su i postavile imovinsko pravni zahtjev, koju okolnost prvostupanjski sud nikako ne cijeni. Naprotiv, posljedično izostanku utvrđenja što su sporne, a što nesporene činjenice, prvostupanjski sud izvodi zaključak o postojanju dvojbe, koji nije utemeljen na sadržaju dokaza, a dijelom je posljedica i pogrešnog pravnog pristupa načinu osiguranja iskaza oštećenica u konkretnom kaznenom postupku. Ovo se odnosi na, nepodržane sadržajem dokaza, zaključke prvostupanjskog suda o tome da je netko treći mogao ući u sobu oštećenica i da su same oštećenice fingirale nestanak novca, kao i da je uopće sporno je li im otuđen novac. Oštećenice su prijavile nestanak novca hotelu i policiji, postavile su imovinskopravne zahtjeve, o prijavi nestanka novca i stanju oštećenica iskazuje svjedok Z koji je s njima razgovarao, a ostali svjedoci iskazuju o razgovorima s optuženicom nakon utvrđivanja tko je od zaposlenika hotela bio na katu na kojem se nalazi soba oštećenica i tko je ulazio u njihovu sobu.

10. U smislu čl. 487. st. 3. ZKP/08 prvostupanjski će sud putem međunarodne pravne pomoći pokušati pribaviti iskaze oštećenica, a nakon toga će na temelju ponovnog izvođenja svih već izvedenih dokaza i drugih dokaza za čijim se izvođenjem ukaže potreba, donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, uz uvažavanje razloga ovog drugostupanjskog rješenja prema čl. 489. st. 3. ZKP/08.

11. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem, na temelju čl. 484. st. 1. ZKP/08

U Varaždinu 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke