Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-443/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĐ, zbog kaznenog djela iz članka 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: K-3/2019- 33 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TĐ kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi TĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 52. KZ/11. Na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22) naloženo je optuženom TĐ da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku Hrvatske šume, Uprava šuma, Podružnica Gospić, iznos od 728,40 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08-22 u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08- 22 optuženi TĐ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 50,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je oslobođen naknade troškova postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Žalitelj u žalbi nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebni obavijestiti stranke o sjednici radi eventualnih razjašnjenja.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koju opisuje kao proturječje činjeničnog opisa iz izreke onome u obrazloženju presude i dokazima izvedenim tijekom postupka. Osim toga tvrdi se da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi nedvojbeno bilo dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo, pa da stoga evidentno postoji o odlučnim činjenicama znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku. Prema navedenome žalitelj smatra da postoji bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu proturječja izreke razlozima i u vidu pogrešnog prenošenja sadržaja iskaza u razloge presude. U pobijanoj presudi nije ostvaren niti jedan od istaknutih vidova bine povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Razlozi pobijane presude prate njenu izreku, objašnjavaju istu na jasan i neproturječan način i sastavljeni su u cijelosti u skladu sa zahtjevima iz čl. 459. st. 5. ZKP/08. Svi dokazi vjerno su preneseni u razloge presude i nema govora da bi prvostupanjski sud pogrešno prenio sadržaj kojeg od dokaza u obrazloženje presude. Osim toga, žalitelj uopće ne navodi u čemu bi se konkretno ogledalo postojanje istaknutih vidova bitne postupovne povrede.

8. Povredu kaznenog zakona žalitelj vidi u primjeni Kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što stvarno predstavlja isticanje žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

10. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi kako izvedenim dokazima nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11, da nije jasno na temelju kojih dokaza je opovrgnuta obrana optuženika i da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik porušio 31 stablo bukve, graba i javora ukupne drvne mase 9,423 m[3] vrijednih 163,83 eura.

10.1. Upravo suprotno navedenome u pobijanoj je presudi jasno objašnjeno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi TĐ počinio kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na način opisan u izreci presude. Tako na temelju iskaza svjedoka LĐ i prijavama šumske štete prvostupanjski sud utvrđuje gdje je, koliko i koje vrste stabala porušeno, pri čemu svjedok opisuje kako je i kada utvrdio da se radilo o svježoj sječi, da je počinitelj otuđio samo stabla i da je na mjestu jedne sječe pronašao račun Hrvatskih autocesta na temelju kojeg je pronađen kombi optuženika. Isti svjedok dao je i podatke o količini otuđenog drveta, a prvostupanjski je sud na temelju prijava šumske štete utvrdio koliko je točno drvne mase otuđeno. Osim računa autocesta, sam optuženik je djelomično priznao otuđenje drvne mase, dajući objašnjenje koje je opovrgnuto iskazom svjedoka LĐ, a optuženika s otuđenjem stabala povezuje i iskaz svjedokinje MĐ kojoj je optuženik dovezao ogrjev. Iz skupa navedenih dokaza jasno i nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinitelj predmetnog kaznenog djela upravo na način opisan u izreci pobijane presude.

11. Žalitelj prigovara vrsti i visini izrečene kazne, smatrajući da je ista prestroga i da sud nije dovoljno vrednovao okolnost da je optuženik otac četvero djece od kojih je dvoje maloljetno. Žalitelj smatra da bi i blažom kaznom bila ostvarena opća i posebna svrha kažnjavanja.

11.1. Niti ovdje žalitelj nije u pravu. Optuženik je do sada deset puta osuđivan za istovrsna i srodna kaznena djela, ali i druga kaznena djela, a do sada izrečene sankcije nisu djelovale dovoljno specijalno preventivno na njega. Suprotno od navoda žalbe prvostupanjski je sud optuženiku vrednovao olakotnim činjenicu da je roditelj, pa i činjenicu djelomičnog priznanja kaznenog djela. No, ove okolnosti, kraj činjenice dosadašnje osuđivanosti optuženika, nisu takve naravi da bi dovele do blažeg kažnjavanja optuženika, naprotiv optuženiku je izrečena i prilično niska mjera kazne, na što ovaj sud drugog stupnja, uz izostanak žalbe državnog odvjetnika, ne može reagirati. Optuženiku valja uputiti snažan prijekor najprije zbog počinjenog kaznenog djela, a potom i zbog utvrđene otegotne okolnosti koja ima snažno djelovanje naspram utvrđenih olakotnih okolnosti. Stoga je, vrednujući stupanj krivnje koji je maksimalan, svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu i utvrđenu otegotnu okolnost, valjalo optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

12. Optuženi TĐ prigovara i odluci o imovinskopravnom zahtjevu navodeći kako sud nema dovoljno stručnog znanja za utvrditi da li je isti osnovan, a da u postupku nisu izvedeni dokazi u odnosu na osnovu i visinu štete.

12.1. Za utvrđivanje osnove odštetne odgovornosti optuženika nije bilo potrebno izvoditi druge dokaze osim onih koji se odnose na njegovu kaznenu odgovornost, jer je kazneno djelo štetna radnja kojim je prouzročena šteta. Niti u odnosu na visinu štete nije bilo potrebno provoditi posebne dokaze osim iskaza svjedoka LĐ, izvida šumske štete na temelju kojih dokaza je utvrđeno koja vrsta drveta i u kojoj količini je otuđena. Nakon toga je jednostavnom matematičkom operacijom, za koju nije potrebno posebno stručno znanje, na temelju cjenika oštećenika i Šumsko- odštetnog cjenika (NN 37/15), izračunata visina štete, prema cijenama u vrijeme presuđenja, zajedno s zakonskom zateznom kamatom. Takva je odluka u cijelosti zakonita i valjano je obrazložena.

13. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu. Odluka o troškovima je potpuno zakonita i valjano je obrazložena.

14. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog TĐ kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke