REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-667/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja PI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku EI, protiv tuženika Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Samostan Imotski, OIB 32444152337, Fra Stjepana Vrljića 21, 21260 [adresa] zastupanog po punomoćniku PII; II, [adresa] zastupanog po punomoćniku DI; RI zastupanog po punomoćniku DI; HI zastupanog po punomoćniku DI; BI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj PI, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina određenih kao:
- nekretnina 1 dio č. zem. [katastarska čestica] za površinu 1912 m², unutar točaka A-B-C- D-H-I-A geodetske skice vještaka ing. Perice Puljića, od 14.01.2025.,
- nekretnina 2: D-E-F-G-H-D dio č. zem. [katastarska čestica] za površinu od 336 m² ; dio č. zem. [katastarska čestica] za površinu od 2662 m2; ukupne površine 2998 m², unutar točaka: D-E- F-G-H-D geodetske skice vještaka ing. Perice Puljića, od 14.01.2025., slijedom čega je ovlašten ishoditi upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišne knjige ovog suda uz istodoban upis brisanja svih upisanih prava s imena tuženika što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo predmetnih nekretnina opisanih u izreci ove presude stekao nasljedstvom iza svoje majke P, a ona iza njegovog oca Mate koji ju je stekao kupoprodajom 24. prosinca 1965., te je nakon toga izgradio obiteljsku kuću. Unatoč tome što navodi više pravnih osnova, tužitelj ipak svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću. Naime, kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.
2. Svi tuženici, izuzev V-tuženika BI, u odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev bez posebnog obrazloženja u vidu razloga osporavanja a niti su se tijekom postupka posebno očitovali vezano za izvedene dokaze i navode tužitelja, dok je V-tuženik BI u iskazu potvrdio odlučne navode iz tužbe.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u skicu predmetne nekretnine (list 4 spisa) , presliku rješenja o nasljeđivanju od 27. svibnja 1988. i 25. listopada 2018. ( list 6-8 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 9-10 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću (list 30-36, te 37-45 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka NI (list 30 spisa), KI (List 31 spisa), RI (list 31 spisa) te tužitelja (list 31 spisa) i V-tuženika (list 31 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti na temelju kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina kako to isti traži tužbom.
6. Iz iskaza svjedoka NI, KI, RI, te iskaza tužitelja i V-tuženika BI, utvrđeno je da je predmetne nekretnine tužitelj naslijedio iza pokojne majke, a ona iza njegovog pokojnog oca, a da su isti stupili u neprekidni i samostalni posjed još 60-ih godina prošlog stoljeća, da ih nitko nije smetao u posjedu i vlasništvu kao i da su granice nekretnina nesporne, a uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da nekretnine u naravi predstavljaju kuću s okućnicom i pomoćnim objektima te dijelom obrađenu i neobrađenu oranicu.
6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka, tužitelja i V-tuženika kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, kao i da se radi o osobama koje su vlasnici i posjednici susjednih nekretnina, pa imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina, a njihovi iskazi se nalaze i u skladu s pisanim ispravama u spisu, posebno sa predmetnim rješenjima o nasljeđivanju iza tužiteljevog oca Mate i majke P (list 6-8 spisa).
7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetnih nekretnina od strane tužitelja, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića su identificirane i označene predmetne nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.
8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
9. Slijedom navedenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelji vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni desetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe. Iz naprijed navedenih dokaza, razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 18. ožujka 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. I-tuženika
3. priv. zastupniku I-IV-tuženika
4. V-tuženiku