Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2597/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, Općinski sud u Splitu, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri u Zagrebu, radi obvezno - ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-2895377 od 16.06.2005.g. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, a koja je označena u toč. 2. Ugovora i koja glasi:

„ Redovna kamata: 5,85% (pet zarez osamdesetpet posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15,00% (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora.;“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule CHF u iznosu od 1.732,17 eura uvećano za zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos:

1,39 eura od 31.08.2005. godine pa do isplate,

2,09 eura od 30.09.2005. godine pa do isplate,

2,13 eura od 31.10.2005. godine pa do isplate,

2,76 eura od 30.11.2005. godine pa do isplate,

0,23 eura od 31.12.2005. godine pa do isplate,

6,72 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,

11,01 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

14,10 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

15,49 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

11,65 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

12,38 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

6,50 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

2,17 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

3,32 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

5,60 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

5,41 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

3,10 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

7,43 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

10,90 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

15,84 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

14,70 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

21,41 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

20,13 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

22,61 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

44,06 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

39,64 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

53,13 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

48,47 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

40,97 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

56,79 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

76,91 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

62,66 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

67,66 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,

61,30 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

62,44 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

89,42 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

92,04 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

114,58 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,

103,00 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

90,33 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

88,97 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

88,00 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

94,04 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,

99,31 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

100,01 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,

96,37 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,

98,83 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

100,51 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

97,68 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od 30. lipnja 2021., uređenom 3. prosinca 2024. tužitelj TJ zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naložilo da mu isplati 2.323,31 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 16. lipnja 2005., broj 418-50-2895377 jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u švicarskim francima. Tužitelj je ujedno zatražio i da se presudom utvrde ništetnim ugovorne odredbe iz čl. 2., navedenog Ugovora o kreditu broj 418-50-2895377 , u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 kojom je obuhvaćen i tuženik, te presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda; osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da taj ugovor nije obuhvaćen presudom u postupku kolektivne zaštite za CHF kredite; da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive; da nisu utužene sve stranke ugovora o kreditu; da valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa nije bila nezakonita i da je tužitelj na njih izričito pristao te ističući prigovor zastare.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 3. prosinca 2024. (str. 156-158 spisa) utuženi iznos promijenio u EUR a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj kao ni tuženik nije imao prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

3.1. Na ročištu od dana 18. veljače tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da isti povećava na način umjesto 2.323,31 EUR treba stajati 2.719,21 EUR.

4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu br. 418-50-2895377 od 16. lipnja 2005. (str. 20-23 spisa), Knjigovodstvena kartica (str. 28-32 spisa), Otplatni plan (str. 33-37 spisa), izjava o zapljeni računa po pristanku dužnika (str. 50- 51 spisa), Zahtjev za kredit (str. 52-53 spisa), Ponuda, predračun (str. 54 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 126-136 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 159-160 spisa) dok je tuženik na ročištu 4. svibnja 2023. (str. 62-63 spisa) odustao od saslušanja djelatnika banke i javnog bilježnika.

5. Ovaj sud je dana 4. svibnja 2023 donio rješenje kojim se odbija prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan. Županijski sud u Karlovcu potvrđuje rješenje dana 13. studenoga 2023. pod brojem Gž-690/2023.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Ines Lozić iz Centra za vještačenja, koja je sudu dostavila pisani nalaz i mišljenje 28. ožujka 2024. Tužitelj kao ni tuženik nije imao prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

8. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da konačno uređen tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 418-50-2895377 od 16. lipnja 2005. kojima je bila ugovorena odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, uz povezani zahtjev za isplatu 2.719,21 EUR-a na ime povrata onoga što je plaćeno na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Nije sporno niti da je tužitelj ispunio svoje obveze prema odredbama tog ugovora o kreditu.

9.1. Sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača; odnosno mogu li se utvrđenja iz naprijed spomenutih presuda donesenim u kolektivnom sporu – "parnica Potrošač" primijeniti u konkretnom slučaju. Konačno, sporna je visina i zastara potraživanja, kao i tijek kamata kako iste traži tužiteljica, odnosno je li tuženik savjestan ili nesavjestan stjecatelj.

10. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti sporne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u razdoblju otplate kredita.

11. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 15. lipnja 2005., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003; dalje: ZZP/03) .

8.1. Uvidom u ugovor o kreditu od 15. lipnja 2005. sud utvrđuje :

- da je sklopljen između tužitelja i tuženika za kupnju vozila (čl. 6.) u iznosu od 33.524,06 CHF (čl. 1.) na rok otplate 84 mjeseca (čl. 4.),

- kamatna stopa 5,85% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2.) i

- iznos kredita otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. listopada 2005 (čl. 7.).

9. Po iskazu tužitelja (str. 160. spisa) sud zaključuje je kredit bio za kupnju motornog vozila. U autokući Autokomerc ponuđeno mu je da sklopi kredit s tuženikom. Prvo je bio kod javnog bilježnika radi solemnizacije. Kredit je digao na 7 (sedam) godina i dobio je otplatni plan. u banci su mu uzeli knjižicu vozila i rekli kada bude isplaćen kredit da će mu knjižicu vratiti. rečeno mu je da će mu rate biti po otplatnom planu koji je i dobio. Kako je imao trajni nalog prema banci radi isplate kredita rate su mu bile odjednom puno veće. Nije bio upozoren da će rate kredita rasti. Nije imao otvoren obrt, ni poslovni udio u trgovačkom društvu u vrijeme dizanja kredita.

9.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

9.3. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje vozila, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u kunama (s valutnom klauzulom) uz početnu kamatnu stopu 5,85%, koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati, već mu je prilikom sklapanja ugovora osobni bankar samo rekao da se kamatna stopa neće puno mijenjati, a kasnije ga je samo obavještavao o promjenama stope.

10. Po odredbi čl. 87. ZZP/03 ništetne su one ugovorne odredbe koje su nepoštene.

11. Po odredbi čl. 59. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata .

11.1. Po odredbi čl. 62. ZPZ/03 zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

12. Po odredbi čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

12.1. Po odredbi čl. 82. ZZP/03 pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

12.2. Po odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12.3. Po odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12.4. Po odredbi čl. 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

13. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i nepoštena.

14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

15 . Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Navedenom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 6632/17 od 14.6.2018., kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

16. Sud je stava da je u ovom predmetu, temeljem čl. 118. Zakona o zaštite potrošača i čl. 502.c ZPP-a, vezan za utvrđenja iz te presude donesene u kolektivnom sporu P-1401/12 od 7.4.2013. Trgovačkog suda u Zagrebu i Pž-6632/17 od 14.6.2018. Visokog trgovačkog suda). To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla. Stoga nisu osnovani prigovori tuženika u kojima tvrdi suprotno.

17. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Međutim, tuženik nije dokazao da su upozorenja tužitelja o riziku valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bila odgovarajuća, a upravo je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora. Naime, navodi tuženika u tom smislu su paušalni.

18. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

19. Ovaj sud smatra da su ništene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje uz korištenje valutne klauzule (po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća) što je sud utvrdio kao prethodno pitanje i vezanje uz promjenjivu kamatnu.

20. Kada je sud dakle, utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan u odnosu na potraživanje isplate po valutnoj klauzuli dok je osnovan u pogledu utuženih 591,14 EUR-a, koji se odnose na preplatu kredita uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

21.1 Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21.2. Zastara tražbine po presudi iz kolektivnog spora u pogledu ništetnosti valutne klauzule bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 30. lipnja 2021., to nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

21.3. Presuda iz kolektivnog spora u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. pa je to trenutak u kojem je ustanovljena ništetnost u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020., uslijed čega je zastara tražbine sa naslova preplaćenih kamata počela teći 14.06.2014. te je petogodišnji opći zastarni rok protekao do 14. lipnja 2019., zbog čega je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu nastupila zastara utužene tražbine.

22. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

24. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Ines Lozić .

25. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ines Lozić iznijela je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj je kao korisnik kredita uslijed primjene promjenjive kamatne stope u razdoblju cjelokupne otplate platio 591,14 EUR, dok je uslijed primjene valutne klauzule u razdoblju cjelokupne otplate platio 1.732,17 EUR .

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ines Lozić s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

27. Stalni sudski vještak izračun je sačinio u nekoliko varijanti od kojih je ovaj sud prihvatio samo onu u kojem su uvaženi samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača kao i zahtjev za isplatu temeljem ništetnosti ugovornih odredbi.

28. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa od 1.732,17 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta, dok ga je valjalo odbiti za više zatraženo.

29. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO

30. Stoga je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

31. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od, 25.11.2024. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištu od 4.5.2023 i 10.4.202. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife)

- zastupanje na ročištima od 20.2.2024., 4.12.2024., 18.2.2024. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- ukupno zbrojeno 1.200,00 EUR, sa PDV-om - 1.500,00 EUR

- trošak vještačenja – 411,44 EUR;

- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu – 50,00 EUR;

što sveukupno iznosi 1.961,44 EUR; dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu budući da je on kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođen plaćanja pristojbi.

32. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. presude.

U Splitu, 18. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku;

2. tuženiku po punomoćniku;

3. u spis.