Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-6/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog PL, zbog kaznenih djela iz članka 278. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 4. prosinca 2024., broj K-1917/2024-16, u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u dijelu kojim je na temelju članka 57 KZ/11., optuženom PL izrečena djelomična uvjetna osuda, te se u tom dijelu odluka o kazni ukida.

II. Žalba optuženika PL i žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu se u preostalom dijelu odbijaju kao neosnovane, te se u preostalom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi PL proglašen je krivim zbog počinjenja dvaju kaznenih djela i protiv krivotvorenja u stjecaju, i to - krivotvorenje isprave - opisano po članku 278. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 52. KZ/11., a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ/11., te - ovjeravanje neistinitog sadržaja - opisano i kažnjivo po članku 281. stavku 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., a sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11., za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 52. KZ/11., optuženiku PL utvrđena je kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 281. stavak 1. KZ/11., za kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., optuženiku PL utvrđena je kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11., optuženi PL osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11., optuženom PL izrečena je djelomično uvjetovana osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom PL će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja u ovom kaznenom postupku od 14. listopada 2024. pa nadalje. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08., optuženi PL se obvezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (slovima: tristo eura) te trošak provedenog daktiloskopskog vještačenja u iznosu od 106,18 eura (slovima: stošest eura i osamnaest centi) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO) zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio optuženi PL osobno i po branitelju Mati Matiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud podredno preinači pobijanu presudu, te optuženiku i izrekne blažu vrstu i mjeru kazne.

4. Optuženik je podnio odgovor na žalbu OKDO osobno i putem branitelja Mate Matića, odvjetnika iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen ŽDO na mišljenje.

6. Žalba OKDO je djelomično osnovana, dok žalba optuženika PL nije osnovana.

7. Optuženi PL u žalbi tvrdi da je došlo do povrede kaznenog zakona iz razloga jer u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon obzirom se u odnosu na inkriminirano kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11., radi o već pravomoćno presuđenoj stvari, slijedom čega je sud nakon provedenog postupka u odnosu na kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11., u svezi članka 52. KZ/11., trebao donijeti odbijajuću presudu na temelju članka 452. točka 3. ZKP-a. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud, u pobijanoj presudi optuženog PL proglasio krivim za počinjenje oba inkriminirana mu kaznena djela ne prihvaćajući stav obrane da bi se u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave radilo o već pravomoćno presuđenoj stvari s obzirom na pravomoćnu presudu Višeg suda u Novom Sadu, Republika Srbija, broj SPK-131/18 od 25. listopada 2018. Naime, predmetnom pravomoćnom presudom Republike Srbije, optuženi PL osuđen je za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 355. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Srbije, na način da njome u biti isti tereti da je u razdoblju od 12. veljače 2016. do 4. listopada 2018. u Novom Sadu i Zagrebu nabavio radi uporabe lažnu javnu ispravu, i to putnu ispravu, putovnicu Republike Hrvatske broj 177510589 izdanu od PU Zagreb dana 12. veljače 2016. na ime FL te istu nosio sa sobom u torbici sve do dana 4. listopada 2018., kada mu je krivotvorena putovnica i oduzeta, dok se optuženika u ovom postupku tereti za uporabu iste te putovnice Repulike Hrvatske za čiju nabavu radi uporabe je već pravomoćno presuđen presudom Republike Srbije. Nadalje ističe da radnje iz ranije pravomoćne presude Višeg suda u Novom Sadu od 25. listopada 2018., u pravnom smislu predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo, a time i već pravomoćno presuđenu stvar. Optuženi je žalbu podnio i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP-a navodeći da je sud optuženom PL izricanjem djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., izrekao prestrogu vrstu kazne, jer je sud unatoč činjenici da je na strani optuženika utvrdio niz olakotnih okolnosti značenje istih podcijenio, dok je precijenio značenje otegotnih okolnosti. Pored navedenog, ističe i loše zdravstveno stanje optuženika kojem je indiciran i operativni zahvat zbog neurološke dijagnoze, a koji adekvatnu zdravstvenu skrb ne može ostvarivati u penalnim uvjetima. Smatra se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom, uz određivanje i posebnih vrsta obveza iz članka 62. KZ/11.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni OKDO ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir otegotne okolnosti te je olakotnima cijenio okolnosti koje to nisu, zbog čega je izrekao preblagu kaznu kojom se neće ispuniti svrha kažnjavanja. Nadalje navodi da je sud olakotnim cijenio priznanje optuženika, koji prema dokazima na kojima se temelji optužnica, a koji jasno ukazuju da je počinio inkriminirana mu kaznena djela, nije imao drugog izbora nego priznati počinjenje kaznenog djela i prikazati sudu da se kaje, iako je izraženo kajanje samo valjalo poslužiti za što blaže kažnjavanje, a isto tako, sud smatra olakotnima navode optuženika da je djelo počinio motiviran strahom za svoj život od osoba koje ne želi imenovati, pri čemu sud propušta s počinjenjem inkriminiranih kaznenih djela povezati njegovu osuđivanost u to vrijeme za kaznena djela za koja su mu izricane i bezuvjetne kazne zatvora pa se nameće zaključak da je motiv korištenja „aliasa“ FL imalo za svrhu isključivo osiguravanje kretanja optuženika PL po teritoriju Republike Hrvatske, ali i Europske unije, neometano u cilju izbjegavanja kontrola te možebitno činjenja i drugih kaznenih djela. Ističe se da na strani optuženika treba dodatno otegotnim cijeniti to što je počinio produljena kaznena djela, pa je tako prvo pribavio neistinitu putnu ispravu Republike Srbije, koristeći se njome ishodio domovnicu, rodni list i OIB, a zatim s pribavljenom neistinitom putovnicom Republike Hrvatske odmah po preuzimanju 18. veljače 2016. koristio ju prilikom izlaska s teritorija Republike Hrvatske, pa je sud trebao ovakvu njegovu samouvjerenost i visok stupanj kriminalne volje i upornosti u postupanju, sve u želji skrivanja vlastitog identiteta pri prelasku državne granice Republike Hrvatske, pa s tim u vezi ne povjerovati u njegove navode da je sve navedeno učinio jer mu je netko prijetio ili se nekoga bojao. Na kraju se ističe da je optuženik prema izvatku, koji je pribavljen direktno od nadležnih tijela Republike Srbije, višestruko kažnjavana osoba pa osim što navedeno ukazuje i na njegov motiv pribave neistinitih dokumenata Republike Hrvatske na ime druge osobe, navedeno ukazuje na to da se radi o osobi koja je društveno opasna, koja ovakvim protupravnim postupanjem ujedno dovodi u opasnost sigurnost građana te pravnih poslova unutar granica Europske Unije. Također, optuženik je u svojoj obrani naveo da se protiv njega vodi drugi postupak pred sudom u Beogradu zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede pa je navedena okolnost morala biti uzeta u obzir kao otegotna. OKDO u konačnici predlaže optuženika osuditi na pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju te na bezuvjetnu kaznu zatvora u predloženom trajanju, podredno, kada se već sud odlučio na primjenu djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., predlaže se optuženiku izreći bezuvjetni dio u duljem trajanju te uvjetovani dio s duljim rokom kušnje.

9. Optuženik je podnio odgovor na žalbu OKDO, osobno i putem branitelja Mate Matića. U odgovoru na žalbu koji podnosi putem branitelja, optuženi osporava navode iz žalbe državnog odvjetnika te isti predlaže odbiti uz potvrđivanje presude u odluci o kazni, dok u odgovoru na žalbu kojeg sam podnosi ističe da on nije počinitelj kaznenog djela u Iloku već samo u Zagrebu, i da je to djelo počinio pod prisilom. Nadalje navodi da je lošeg zdravstvenog stanja, da je već duži period odgovoran i radno angažiran građanin bez ikakvog sukoba sa zakonom.

10. Suprotno žalbenim navodima da se u konkretnom slučaju radi o već presuđenoj stvari, pa da je stoga prvostupanjski sud trebao donijeti odbijajuću presudu na temelju članka 452. stavka 3. ZKP/08., ovo vijeće nalazi da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o produljenom kaznenom djelu, već o radnjama optuženika koja čine zasebnu kriminalnu količinu i volju. Pravilno prvostupanjski sud pri ocjeni je li ovdje riječ o presuđenoj stvari kao okolnosti koja isključuje kazneni progon u smislu članka 355. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smatra odlučnim usporedbom radnji zbog kojih je optuženik ovom nepravomoćnom presudom proglašen krivim s onim radnjama zbog čijeg je počinjenja proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom, a obzirom da se u odgovoru na pitanje predstavljaju li sve te radnje zajedno jedno produljeno kazneno djelo u smislu članka 52. stavka 1. KZ/11., pronalazi zaključak radi li se o već presuđenoj stvari. Pa tako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da „nabava“ putovnice, za koju je optuženik presuđen u Srbiji ne obuhvaća sve ove radnji za koje je optuženik sada osuđen jer nabava može biti i modalitet kojom je optuženiku netko krivotvorenu putovnicu predao ili prodao ili ju je mogao na drugi način pribaviti na crnom tržištu, dok se u konkretnom slučaju optuženika tereti za niz radnji koje je isti poduzimao da bi pribavio razne krivotvorene dokumente Republike Hrvatske i time ostvario obilježja zasebnog kaznenog djela, pri čemu svaki od dokumenata koje je optuženik pribavio koristeći se krivotvorenom srpskom putovnicom, čine zasebne isprave koje se mogu koristiti u pravnom prometu te iste mogu samostalno služiti za nezakonito predstavljanje optuženika lažnim imenom. Također, pravilno prvostupanjski sud ima u vidu da se u ovom predmetu optuženika tereti i da bi 18. veljače 2018. uporabio krivotvorenu putnu ispravu, odnosno putovnicu Republike Hrvatske, putovnicu broj [broj putovnice], izdanu od PU Zagreb 12. veljače 2016., i to na način da ju je prilikom izlaska iz Republike Hrvatske predočio kao dokaz svog identiteta, dakle radi se o drugačijem modalitetu počinjenja kaznenog djela od onog za koje je optuženik presuđen u Republici Srbiji, te je volja i namjera optuženika prilikom uporabe ove putne isprave drugačija od one koja mu je stavljena na teret u presudi iz Republike Srbije. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u radnjama koje je poduzimao optuženik radi o znatno novootkrivenoj kriminalnoj količini koja je veća od one koja je već sadržana u pravomoćnoj osuđujućoj presudi te se stoga ne radi o presuđenoj stvari.

11. Pri odlučivanju o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije pravilno je sud kao olakotne okolnosti cijenio priznanje optuženika kao i njegov doprinos bržem i ekonomičnijem vođenju postupka, izraženo kajanje te protek vremena od samog događaja, odnosno činjenicu da je optuženik djela počinio prije osam godina. Također, pravilno je i olakotnim ocijenio da je optuženik prethodno već osuđen zbog nabave putovnice za čiju uporabu je u ovom predmetu i osuđen te da je za to kazneno djelo izdržao i kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Osnovano OKDO ističe da nije bilo osnove da se optuženiku kao olakotnim cijene njegovi navodi da je djelo počinio uslijed straha od osoba koje se boji imenovati, jer na tu okolnost ništa ne upućuje osim paušalnih tvrdnji optuženika. Međutim, neosnovano OKDO smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti navod optuženika da se protiv njega red sudom u Beogradu vodi drugi kazneni postupak zbog teške tjelesne ozljede, jer to ne može biti otegotna okolnost čak niti u slučaju donošenja nepravomoćne presude, a sve zbog pretpostavke nedužnosti. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, kao otegotne okolnosti ispravno cijenio intenzitet i upornost u počinjenju kaznenih djela utvrđenih u višekratnim radnjama optuženika, kao i prethodna višestruka osuđivanost optuženika u Republici Srbiji, dakle prijašnji optuženikov život. Obzirom na navedeno, a polazeći od stupnja krivnje, pravilno je prvostupanjski sud u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve naprijed navedene okolnosti, te optuženiku PL za počinjena kaznena djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci za svako djelo, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, pa stoga nisu osnovani suprotni žalbeni navodi optuženika i OKDO da utvrđene kazne zatvora kao i jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženi osuđen, nije prilagođena konkretnom počinitelju i svim okolnostima slučaja. Međutim, osnovano OKDO u žalbi navodi da je optuženika, obzirom na njegovu prethodnu osuđivanost, trebalo osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora. Naime, ovo vijeće ne nalazi da u konkretnom slučaju postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. To stoga što iz podataka o presudama optuženika donesenih u Republici Srbiji proizlazi da je optuženik prethodno osuđivan zbog kaznenih djela u čak devet navrata različitim kaznama, bilo novčanim, bilo kaznom zatvora, od kojih zadnja datira od 2. srpnja 2019. Prema tome, iako je od zadnje presude prošao duži vremenski period, kraj takve prethodne kažnjavanosti optuženika, te činjenice da se protiv optuženika, kako to on i sam navodi, vodi novi postupak pred sudom u Beogradu zbog teške tjelesne ozljede, po mišljenju ovoga vijeća ne postoji vjerojatnost a kamoli da bi ta vjerojatnost bila u visokom stupnju, da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela već da je radi svrhe kažnjavanja potrebno jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženi osuđen izvršiti, jer će se jedino na taj način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjena kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Stoga je u tom dijelu djelomično prihvaćena žalba OKDO, te preinačena odluka o kazni na način da je izrečena djelomična uvjetna osuda ukinuta.

12. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić