Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-32/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića, i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BF, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona i iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 23. listopada 2024., broj K-702/2024-40, u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba okrivljenog BF kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni BF proglašen je krivim zbog počinjenja dvaju kaznenih djela u stjecaju i to radnjama pod točkom 1. – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama- opisanom i kažnjivim po članku 190. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., za koju mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a radnjom opisanom pod točkom 2. kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari opisanim i kažnjivim po članku 235. stavku 1. KZ/11., za koju mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci, sve u svezi sa člankom 51. KZ/11., opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu broj K- 1285/2021 od 29. ožujka 2022., iz koje mu je kao utvrđena uzeta kazna u trajanju od tri mjeseca, te je okrivljeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 70. KZ/11., okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.1. Nadalje, na temelju odredbe članka 190. stavak 8. KZ/11., od okrivljenog BF trajno se oduzima: - 28,56 grama konoplje sa više od 0,3% tertahidrokanabinola (THC), koja je od okrivljenog oduzet Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga broj:01454923 od 15. veljače 2024. (list 20), gljive mase 3,11 grama koje sadrže psilocin/psilocibin kao djelatne sastojke na kojima je utvrđen trag tetrahidrokanabinola (THC), materija mase 0,06 grama sa tragovima tetrahidrokanabinola (THC) i gljiva mase 1,32 gram koja sadrži psilocin/psilocibin kao djelatne sastojke, što je od okrivljenog oduzeto Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga broj: 01454923, 01454925 i 01454924, sve od 15. veljače 2024. - jedan improvizirani šator za uzgoj biljaka crne boje sa pripadajućom konstrukcijom dimenzija cca 120x120x200 cm, jedna lampa sive boje te jedan transformator električne energije marke "Hort Eco Power", koji su od njega privremeno oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe kriminaliteta droga, broj: 01454926 od 15. veljače 2024., a koje tvari i predmeti će se uništiti nakon pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke

1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je okrivljeni BF platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 1.347,45 eura (tisuću tristo četrdeset sedam eura i četrdeset pet centi), od čega za toksikološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" ukupan iznos 407,20 eura, za psihijatrijsko vještačenje Psihijatrijska vještačenja dr. Sanja Batina d.o.o. ukupan iznos 740,25 eura i 200,00 eura na ime paušalne svote, u roku 15 (petnaeset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljeni BF po branitelju Borisu Majiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak i odluku pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba okrivljenika BF nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelja navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima i to zapisnicima o pretrazi kao i svim ostalim dokazima koji su iz zapisnika proizašli kao "plod otrovne voćke", te da je prvostupanjski sud samo paušalno obrazložio razloge za odbijanje prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza ne dajući pri tom valjane i razumljive razloge. Naime, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj Kov-209/2024 od 27. svibnja 2024., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-150/2024 od 25. lipnja 2024. pravomoćno je odbijen prijedlog okrivljenika BF za izdvajanje kao nezakonitih dokaza i to: potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD Službe kriminaliteta droga broj 01454927 od 15. veljače 2024., zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija PU SD Službe kriminaliteta droga od 15. veljače 2024., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD Službe kriminaliteta droga broj 01454923 od 15. veljače 2024., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD Službe kriminaliteta droga broj 01454925 od 15. veljače 2024., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD Službe kriminaliteta droga broj 01454924 od 15. veljače 2024., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD Službe kriminaliteta droga broj 01454926 od 15. veljače 2024., zapisnika o ispitivanju svjedoka ĐF u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 18. veljače 2024., zapisnika o ispitivanju svjedoka SF u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 2. travnja 2024. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu odredbu iz članka 350. stavak 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je trebao pravilno odbaciti kao nedopušten okrivljenikov ponovni prijedlog za izdvajanjem gore navedenih nezakonitih dokaza, a koji je okrivljenik iznio na raspravi, obzirom da je o tome već pravomoćno odlučeno. Okolnost što se prvostupanjski sud ipak nepotrebno upustio u razmatranje osnovanosti navedenog prijedloga ocijenivši ga neosnovanim, nije od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, žalbeni navodi da je presuda donesena na temelju nezakonitih dokaza, pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba iz kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., nisu osnovani.

7. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud nekritički odbio dokazne prijedloge obrane. To stoga jer se pod točkom 5. pobijane presude, pravilno i dostatno obrazlažu razlozi za takvu odluku, a koje prihvaća i ovo vijeće.

8. Nadalje, neosnovano žalitelj navodi da je činjenično stanje u pobijanoj presudi nepravilno i nepotpuno utvrđeno jer nema valjanih dokaza da bi okrivljenik proizvodio drogu radi prodaje. Naime, iako okrivljenik poriče da bi on proizveo drogu koja je nesporno kod njega pronađena, zajedno sa instaliranim uređajima za imitiranje svjetlosti, ventilaciju i filtriranje zraka, obzirom na provedene dokaze očigledno je da je okrivljeni navedenu opremu koristio radi uzgoja biljaka u zatvorenom prostoru i to stabljike konoplje s više od 0,3 % THC-a te gljive droge, silocin i na taj način proizveo drogu koja je u konačnici od okrivljenika oduzeta. Na taj zaključak, kako to pravilno i navodi prvostupanjski sud, upućuju iskazi saslušanih svjedoka ĐF i ŠF koji su izvršili pretragu okrivljenikova stana a iz čijeg iskaza proizlazi pronalazak rastvorenog šatora u kojem se nalazio transformator za struju, rasvjeta, te 6 do 7 lončanica sa zemljom, koja oprema je zatečena u spavaćoj sobi bila u funkciji, da je svjetlo unutar šatora bilo upaljeno, pronalazak uzgojene gljive, što valja povezati s nalazom "Centra za forenzička istraživanja, ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić" iz kojeg proizlazi vremenski period potreba za sazrijevanje biljke konoplje i micelija gljive, te u konačnici staviti u korelaciju sa lošim imovnim stanjem okrivljenika koji je bez imovine i prihoda, nakon čega se i nameće kao logičan zaključak i da je nabava instalirane tako skupe, glomazne, bučne i za stan neadekvatne opreme, nedvojbeno bila u svrhu proizvodnje tvari koje su propisom proglašene drogom, a sve radi daljnje prodaje, pri čemu je i očekivao određenu zaradu koja bi opravdavala uložena sredstva, te da je uporabom te opreme okrivljeni i proizveo drogu koja mu je oduzeta. U tim okolnostima, izostanak pronalaska dodanih radnji okrivljenika, a koje bi dodatno upućivale na preprodaju droge u vidu posjedovanja precizne vage ili malih paketića droge, suprotno žalbenim navodima ne rezultira sumnjom u pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu okrivljenikove namjere da drogu proizvodi i prodaje. S tim u vezi, nije od značaja niti izostanak biljaka u lončanicama, a što se može objasniti skrivanjem od policije ili pripreme zemlje za novu sjetvu. Konačno valja reći da niti okolnost što iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra doktora AF proizlazi da okrivljeni konzumira kanabis na dijagnostičkoj bazi nije odlučna jer konzumacija droge ne znači da se istu uz konzumiranje ne može i dalje prodavati, pogotovo kada se uzme u obzir sav uložen trud u konkretnom slučaju. Konačno pravilno prvostupanjski sud i otklanja obranu okrivljenika da je opremu unutar stana instalirao radi uzgajanja limuna i avokada kao neprihvatljivom posebice kada se uzme u obzir obim predmetne instalacije o čemu je već bilo rečeno prethodno u tekstu. I u odnosu na kazneno djelo iz članka 335. stavak 1. KZ/11., pravilno prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka BFČ a koji se dodatno potvrđuje iskazom svjedoka ĐF, utvrđuje da je okrivljenik predmetne zgode čekićem razbio kameru. Suprotno žalbenim navodima, svjedokinja u bitnom istovjetno iskazuje tijekom cijelog postupka, a njezin iskaz dodatno se potvrđuje iskazom svjedoka ĐF. Stoga žalbeni navodi da je iskaz oštećene proturječan i nevjerodostojan, nije osnovan. Isto tako neosnovano žalitelj navodi da pobijana presuda nema razloge u pogledu krivnje okrivljenika, obzirom da se pod točkama 23. i 24. pravilno i iscrpno utvrđuje subjektivni odnos okrivljenika naspram počinjenja oba kaznena djela, a koje utvrđenja prihvaća i ovo vijeće.

9. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio nesporne i sporne činjenice, bez ikakvih proturječnosti između onog što je reproducirano pobijanom presudom i izvedenih dokaza na raspravi, dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a koje prihvaća ovo vijeće, pa stoga žaliteljeve tvrdnje da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da je zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., nisu osnovane.

10. Neosnovano žalitelj pobija i pravilnost odluke o kazni kada navodi da je u tom dijelu odluka nema razloga, te da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika posebice kada se cijeni društvena opasnost u činjenju ovakvim kaznenih djela jer se po mišljenju žalitelja radi o lakšoj drogi, marihuani a koja u većem dijelu svijeta dekriminalizirana. Ističe nadalje da su podcijenjene olakotne okolnosti, te da su ispunjeni uvjeti za kažnjavanje ispod zakonski propisanog minimuma i primjena uvjetne osude sa dužim rokom provjeravanja zbog čega nije opravdan niti opoziv ranije izrečene uvjetne osude. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja na temelju članka 47. KZ/11., odnosno prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te pravilno utvrđujući sve otegotne i olakotne okolnosti, utvrdio kazne zatvora i to za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., kaznu zatvora 1 godina, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11., kaznu zatvora 5 mjeseci, te na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11., opozvao uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1285/2021 od 29. ožujka 2022., uzimajući pri tom utvrđenu kaznu zatvora od 3 mjeseca, te osudio okrivljenika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana na temelju članka 70. KZ/11. Naime, ovo vijeće navedenu kaznu nalazi primjerenom okrivljeniku te da će ista u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11., jer svakako izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava ali utječe i na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno nakon izdržavanja tako izrečene kazne omogućit će se okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo. Naime, utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika da je mlađe životne dobi te da su kod okrivljenika pronađeni znakovi poremećaja ličnosti, te utvrđene otegotne okolnosti da je osuđivana osoba zbog istovrsnog kaznenog djela, te više puta zbog raznih prekršaja, pa takve okolnosti ukazuju da je jedino bezuvjetna kazna zatvora primjerena kazna okrivljeniku s obzirom da postoji visok rizik od ponavljanja kaznenih djela, pa suprotni žalbeni navodi da su ispunjeni uvjeti za primjenu uvjetne osude naspram okrivljenika, nisu osnovani.

11. Neosnovani žalitelj osporava i pravilnost odluke o trošku, tvrdeći pri tom da odluka nije obrazložena. Suprotno navedenim tvrdnjama, pravilno i iscrpno sud prvog stupnja pod točkom 30. presude, obrazlaže razloge temeljem kojih nalaže optuženiku da snosi troškove kaznenog postupka, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika u konkretnom slučaju nisu ispunjeni preduvjeti za oslobođenje optuženika obveze da naknadi troškove kaznenog postupka bilo u cijelosti bilo djelomično. To stoga što odredba iz članka 148. stavak 6. ZKP/08., određuje da sud može osloboditi okrivljenika obveze naknade troška zbog lošeg stanja okrivljenika te ako bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Iz osobnih podataka okrivljenika proizlazi da je mlad i radno sposoban, pa plaćanjem troška kaznenog postupka, neće nastati opasnost za uzdržavanje okrivljenika, pogotovo kada se uzme mogućnost pronalaska posla u okruženju okrivljenika, kako to i pravilno iznosi prvostupanjski sud.

12. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić