Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-289/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Pero Tolić, odvjetnik u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1084/2019-25 od 23. studenoga 2022., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika LS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1084/2019-25 od 23. studenoga 2022. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu kojim je dužan tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.187,50 HRK/1.086,67 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate.

II Odbija se zahtjev tužitelja KS za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.000,00 HRK/1.990,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 11. ožujka 2016., pa do isplate.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.187,50 HRK/1.086,67 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate. Za više zatraženo u iznosu od 3.812,50 HRK/506,01 EUR zahtjev se odbija kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude u toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu toč. II. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te da je pogrešno primijenjeno načelo slobodne ocjene dokaza. Prvostupanjski sud je svoju odluku temeljio na zapisniku o zatečenom stanju radova za bazen i saslušanju ĆS iz tvrtke YX iako ti dokazi nisu relevantni za ovakvu vrstu pravnih sporova, a tužitelj se nije koristio institutom osiguranja dokaza kako bi putem vještaka u sudskom postupku bila utvrđena vrijednost obavljenih ili neobavljenih radova. Nije ispravno utvrđeno jesu li izvedeni radovi napravljeni korektno i prema ugovoru s tužiteljem i tko je od parničnih stranaka raskinuo ugovor jer nije dovoljno jasno raspravljena dokazna materija kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je sav tuženikov rad beznačajan, odnosno da je tuženik obvezan vratiti tužitelju cjelokupni isplaćeni avans. Predlaže da se žalba uvaži i presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da mu naknadi cjelokupni parnični trošak, a podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, ističući da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da su stranke raskinule predmetni ugovor, što su stranke potvrdile u iskazima, a kao posljedica raskida tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5.1. Iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

5.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi također ukazuje tuženik, jer je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

5.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.990,84 eura koji mu je dao kao avans za izvođenje radova na postavljanju bazenske opreme na bazenu u Slatinama, Duboke Garme 10.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su stranke ugovorile izvođenje radova na bazenu tužitelja opisane u Potvrdi od 10. ožujka 2016. za iznos od 15.000,00 HRK,

- da je tužitelj naručio izvođenje radova na bazenu koje radove se tuženik obvezao izvesti, i to baš radove za prvu fazu: kupnju i ugradnju ispusta u bazen u masažnoj kadi, kupnju i ugradnju mlaznice za automatsku nadopunu bazena, kupnju i ugradnju skimera, kupnju i ugradnju kućišta preplivavanja, kupnju i ugradnju masažnih mlaznica, kupnju i ugradnju mlaznice gajzera, kupnju i ugradnju kućišta reflektora, kupnju i montažu cjevovodne bazenske opreme od elemenata (proboja) do strojnice, kupnju i montažu vodovodnih i elektroinstalacija do strojnice, pripremu bazenske školjke za hidroizolaciju i keramiku (montažu),

- da je tuženik izveo radove i to u bazenskoj školjci postavljanjem plastičnih dijelova opreme: 4 plastična kućišta za reflektore (2 sa zapadne i 2 s istočne strane), 4 plastična kućišta mlaznica sa sjeverne strane, plastičnog kućišta za reflektor top u coloru i plastičnoga podnog ispusta, a da nije napravio: podni ispust u masažnoj kadi, mlaznice za automatsku nadopunu bazena, kućište preplivavanja, masažne mlaznice, gajzeri, komplet cjevovodne bazenske opreme od elemenata (proboja) do strojnice, vodovodnih i elektroinstalacija do strojnice i pripremu bazenske školjke za hidroizolaciju i keramiku (montaža).

- da je nakon izvođenja prednje opisanih dijela radova došlo do raskida ugovora,

prvostupanjski sud zaključuje da su stranke zaključile ugovor o djelu kojim se tuženik obvezao izvesti točno određene radove na bazenu tužitelja za ukupni iznos od 15.000,00 kn, koji mu je tužitelj isplatio avansnom uplatom, da je tuženik odgovoran za neispunjenje ugovora jer je dio radova izveo nestručno i protivno pravilima struke, ni po pozivu tužitelja da izvrši obvezu ugovorenih radova te radove nije izveo, a dio izvedenih radova je trebalo ukloniti, što je uradio novi izvođač, slijedom čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos avansne uplate sa zateznim kamatama od kada je tužitelj uplatio taj iznos, imajući u vidu odredbu čl. 368. st. 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO).

8. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema stavku 2. toga članka ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5.).

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke sklopile ugovor o djelu kojim se tuženik obvezao izvesti točno određene radove na bazenu tužitelja za ukupni iznos od 15.000,00 kn, koje radove je tužitelj podmirio avansnom uplatom, što bi predstavljalo ugovor o djelu prema odredbi čl. 590. ZOO.

10. Sporno je među strankama koja od njih je raskinula ugovor o djelu, jesu li ugovoreni radovi izvedeni korektno i prema dogovoru s tužiteljem i pripada li tužitelju pravo na povrat uplaćenog avansa.

11. Tužiteljeva je teza da je tuženik raskinuo ugovor i da je dio ugovorenih radova izveo nekvalitetno i protivno pravilima struke, dok tuženik tvrdi da su radovi izvedeni korektno i prema dogovoru s tužiteljem te da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor.

12. Prvostupanjski sud je analizom izvedenih dokaza, a posebno zapisnika o zatečenom stanju radova za bazen i to dijelova bazenske opreme u Slatinama, Duboke Garme 10 za investitora i iskaza svjedoka ĆS, direktora BAZENI PLUS d.o.o. koja je preuzela radove na gradilištu, utvrdio da u bazenskoj školjci postoje slijedeći dijelovi bazenske opreme; 4 plastična kućišta za reflektore, 4 plastična kućišta mlaznice sa sjeverne strane, plastično kućište za reflektor top u koloru i plastični podni ispust, koja roba je nepoznatog porijekla, da nisu izvedeni radovi niti ugrađeno u bazen: podni ispust u masažnoj kadi, mlaznice za automatsku nadopunu bazena, kućište preplivavanja, masažne mlaznice, gejziri, komplet cjevovodne bazenske opreme od elemenata (proboja) do strojarnice, vodovodne i elektroinstalacije do strojarnice te priprema bazenske školjke za hidroizolaciju i keramiku (montaža), da svi zatečeni radovi postavljanja bazenske opreme kao i bazenska oprema nisu izvedeni po pravilima struke, pa su tako kućišta za mlaznice i reflektore previsoko vertikalno postavljena te ih treba spustiti, što ujedno znači da se moraju kupiti i ugraditi nova kućišta jer bi se ona ugrađena oštetila te da zatečeno stanje glede bazenske opreme ne vrijedi ništa, bez popratne dokumentacije i porijekla robe (računa, otpremnica, narudžbenica, naziva dobavljača i garantnog lista).

13. Tuženik prigovara da navedeni zapisnik o zatečenom stanju radova za bazen i saslušanje ĆS nisu relevantni dokazi za ovakvu vrstu pravnih sporova te da se tužitelj nije koristio institutom osiguranja dokaza kako bi putem vještaka u sudskom postupku bila utvrđena vrijednost obavljenih ili neobavljenih radova.

14. Prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze, među ostalim i iskaze stranaka te je pravilno utvrdio činjenično stanje na podlozi zapisnika i iskaza svjedoka ĆS, iz kojih proizlazi da je detaljno opisano koju opremu i koje radove je tuženik ugradio i izveo u bazenu tužitelja te kakva je bila kvaliteta i vrijednost izvedenih radova i ugrađene opreme, s tim da je tuženik u iskazu naveo da ga je ĆS kontaktirao u vezi sastavljenog zapisnika, a on da mu na to nije ništa odgovorio.

15. Dakle, odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrđene su na temelju izvedenih dokaza pa su neosnovani navodi tuženika da ti dokazi nisu relevantni za odluku, odnosno da bi se odlučne činjenice mogle utvrditi samo primjenom instituta osiguranja dokaza po sudskom vještaku.

16. Utvrđeno je da je tuženik dio radova izveo nestručno i protivno pravilima struke, suprotno odredbi čl. 597. st. 1. ZOO, da tuženik ni po pozivu tužitelja da izvede radove nije izvršio svoju ugovornu obvezu, da je dio izvedenih radova valjalo ukloniti jer nisu bili izvedeni po pravilima struke pa ih je uistinu novi izvođač i uklonio, slijedom čega je tuženik odgovoran za neispunjenje ugovora.

17. Posljedica raskida ugovora je ta da se obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (čl. 368. st. 1. ZOO), a ako je jedna od njih ispunila ugovor potpuno ili djelomično, kao što je u konkretnom slučaju tužitelj izvršio avansnu uplatu od 15.000,00 kn, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.), sa zateznim kamatama od dana kad je isplatu izvršila (st. 5.).

18. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I izreke.

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

21. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan