Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-489/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u građansko pravnoj stvari tužitelja ad. 1. ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ad. 2. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Hrvoju Elezu, odvjetniku u Kaštel Sućurcu, protiv tuženika ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Biliću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 22. siječnja 2025. poslovni broj Psp-121/2019, 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Splitu od 22. siječnja 2025. poslovni broj Psp-121/2019:

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu zahtjeva kojim se utvrđuje čin smetanja pod toč. I. izreke,

b) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere pod toč. I. izreke,

c) preinačava u pobijanom odbijajućem dijelu zahtjeva za posjedovnu zaštitu pod toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog smetanja na način da zatrpa iskopani kanal kako bi ulaz bio podesan za kolni pristup te da prestane sa svim radnjama kojim bi sprječavao tužitelje u vršenju njihovih posjedovnih prava,

d) preinačava u odluci o trošku pod toč. II. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu 597,25 EURA, u roku 15 dana sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 253,08 EURA, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Time što je dana 19. listopada 2019. godine u jutarnjim satima ručnim alatom prekopao jedini kolni prolaz na posljednji mirni isključivi suposjed tužitelja- realni dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od obiteljske kuće s okućnicom, položen na sjevernom djelu iste nekretnine, i tako načinio kanal dubine 30 cm, dužine cca 4 metra i širine 50 cm, i to na krajnjem istočnom dijelu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a na međi s kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji prolaz s iskopanim kanalom je u Vještvu na dijelu kat. čestice zemljišta 1926/3 katastarskoj općini [katastarska općina] stalnog sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića "Kaštel Gomilica, 24. svibnja 2023 godine" predano sudu 31.svibnja.2023 godine, i to u grafičkom dijelu istog označen točkama, linijom i slovima A-B sve obojano crvenom bojom, te time tužiteljima onemogućio jedini kolni pristup istoj nekretnini, tuženik je smetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom isključivom suposjedu.

II U preostalom dijelu kojim je tražena uspostava u prijašnje posjedovno stanje "Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog smetanja na način da zatrpa iskopani kanal kako bi ulaz bio podesan za kolni pristup te da prestane sa svim radnjama kojim bi sprječavao tužitelje u vršenju njihovih posjedovnih prava" tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog za izdavanjem privremene mjere koja glasi:" Nalaže tuženiku-protivniku predlagatelja osiguranja da odmah po primitku otpravka ovog rješenja zatrpa iskopani kanal dubine 30 cm, dužine cca 4 metra i širine 50 cm, na krajnjem istočnom dijelu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na međi s kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji je načinio na prolazu u Vještvu na dijelu kat. čestice zemlje [katastarska čestica] katastarskoj općini [katastarska općina] stalnog sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića, "Kaštel Gomilica, 24.05.2023.godine" predano sudu 31.05.2023 godine i to u grafičkom dijelu istog označenom točkama, linijom i slovima A-B sve obojano crvenom bojom, u protivnom će to uz asistenciju policije i sudskog ovršitelja izvršiti predlagatelji osiguranja, a na trošak protivnika osiguranja."

II Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužititelji i tuženik u odbijajućem dijelu zahtjeva za posjedovnu zaštitu pod toč. II. izreke i odbijajućem dijelu rješenja za izdavanja privremene mjere pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. II. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i rješenjem odredi privremena mjera uz naknadu troška tužiteljima uvećano za trošak žalbe.

3. Rješenje suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. II. izreke žalbom pobija i tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji joj je prethodio i žalbene navode stranaka, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a isto tako pobijana odluka sadrži o odlučnim činjenicama jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti je rješenjem preinačen tužbeni zahtjev, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a, na koju upire tuženik.

8. Glede žalbenih navoda tuženika da je pogrešna uputa prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju da nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana dostave valja odgovoriti da nepravilna uputa o pravnom lijeku ne može izmijeniti zakonski propis i onemogućiti stranci u postupku da podnese žalbu kako je zakonom izričito propisano.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom u odnosu na realni dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od obiteljske kuće s okućnicom budući je tuženik prekopao jedini kolni prilaz na istočnom dijelu predmetne čestice na međi sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i onemogućio tužiteljima pristup istoj nekretnini i da ih je na taj način smetao u posljednjem mirnom suposjedu kao i zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrana svakog daljnjeg smetanja.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelji na predmetnoj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju usmene izjave o korištenju od strane tuženika i pok. djeda BE prije petnaest godina sagradili obiteljsku kuću i da se radi o realnom dijelu predmetne čestice od oko 700 – 800 m2,

- da je tuženik 19. listopada 2019. na kolnom prilazu prema nekretnini tužitelja iskopao kanal i prema tvrdnji tužitelja time im onemogućio pristup osobnim vozilom prema svojoj kući i okućnici,

- da su zbog postupanja tuženika tužitelji zatražili intervenciju policije Policijske postaje Kaštela, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske i da su policijski službenici obavili očevid na licu mjesta (službena zabilješka o dojavi list 40. spisa),

- da na temelju iskaza svjedoka ĐE, OE, ŽE i LE proizlazi da su predmetni put na kojem je iskopan kanal od strane tuženika koristili isključivo tužitelji za prilaz svojoj nekretnini odnosno za parking za svoje vozilo i da dio predmetnog iskopa još uvijek nije u cijelosti zatrpan,

- da tuženik u svom iskazu ne čini spornim da je iskopao kanal iz razloga kako bi spriječio prodor oborinskih voda do svoje nekretnine uz tvrdnju da predmetni kolni ulaz nije u posjedu tužitelja već da ga je isti kupio prije dvije godine od stvarnih vlasnika.

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke utvrđeno da se do nekretnine u posjedu tužitelja u naravi kuća i okućnica pristupa kolnim prilazom koji je na skici vještaka označen crvenom bojom u dužini 4,00 m na kojem potezu je vidljiva denivelacija terena u vidu iskopanog i djelomično nasutog kanala i da do nekretnine tužitelja ne postoji drugi alternativni kolni pristup.

11. Žalbenim navodima tuženika pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.

12. Na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku valja ukazati da je pravo ocjene dokazne snage provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a) kojem pripada ovlast (čl. 3. i 4. ZPP-a) odlučivanja u kojem trenutku je predmet spora dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka.

13. Nastavno, tuženiku valja ukazati da nije ustrajao u navedenim dokaznim prijedlozima jer na ročištu 04. prosinca 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji bili u suposjedu spornog kolnog prilaza do svoje nekretnine i da ih je tuženik zasmetao u posljednjem mirnom suposjedu na način opisan u toč. I. tužbenog zahtjeva.

15. Polazeći od navedenih odredbi i rezultata provedenog dokaznog postupka (očevid na licu mjesta, saslušanje stranaka i svjedoka, sudjelovanje vještaka mjerničke struke radi točne identifikacije predmeta spora) ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu prijepornog kolnog prilaza u trenutku smetanja.

16. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi sadržaje iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka koje je ispravno cijenio (čl. 8. ZPP-a) kada je zaključio da su tužitelji bili u posljednjem mirnom suposjedu kolnog prilaza u trenutku smetanja.

17. Nastavno, ovaj sud ukazuje da u prilog utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine – kolnog prilaza govori i činjenica da su tužitelji radi zaštite posjeda zbog poduzimanja radnji tuženika zatražili intervenciju policije, što tuženik ne čini spornim.

18. Nadalje, na temelju očevida na licu mjesta i nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke jasno proizlazi da je to jedini kolni prilaz kojim tužitelji mogu pristupiti do svoje kuće i okućnice i da ne postoji drugi alternativni prilaz što, također, govori u prilog utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu.

19. Tuženik tijekom postupka niti ne osporava da je poduzeo radnju kopanja kanala na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] prikazanom na skici vještaka crvenom bojom linijom A – B, utoliko što osporava posljednji mirni posjed tužitelja ali uz tvrdnje da je vlasnik predmetnog kolnog prilaza.

20. Nadalje, valja tuženiku ukazati da vlasnik ne mora biti posjednik već je posjednik ona osoba koja ima faktičnu vlast na stvari (čl. 10. st. 1. ZV-a) kako to obrazlaže i prvostupanjski sud.

21. Po ocjeni ovog suda pravilno tužitelji upiru u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev u dijelu uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

22. Ovo stoga što deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter već je sastavni dio kondemnatornog dijela zahtjeva.

23. Sam čin smetanja predstavlja činjeničnu podlogu za pružanje posjedovne zaštite te utvrđenje da počinjeno smetanje može biti samo u funkciji ostvarenja kondemnatorne zaštite.

24. U okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni zahtjev u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu i u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

25. No, pravilno tužitelji upiru u žalbi da je u konkretnom slučaju uspostava ranijeg posjedovnog stanja moguća.

26. Prije svega, valja ukazati da se posjedovna zaštita pruža prema stanju posljednjeg mirnog posjeda u sadržaju i opsegu kakvo je bilo u vrijeme kada je počinjen čin smetanja.

27. Tvrdnja prvostupanjskog suda da je predmetni kanal djelomično zatrpan pa da je time uspostavljeno ranije posjedovno stanje ne proizlazi iz provedenog postupka i sadržaja tužbenog zahtjeva.

28. Naime, unatoč utvrđenoj činjenici da je predmetni kanal djelomično zatrpan razvidno je iz rezultata dokaznog postupka da je isti i nadalje vidljiv i da nije omogućen nesmetani prolaz vozilima što su potvrdili svjedoci na što pravilno tužitelji ukazuju u žalbi.

29. Zbog svega navedenog, valjalo je pravilno primjenom materijalnog prava (čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) tužiteljima pružiti posjedovnu zaštitu i naložiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja prema sadržaju tužbenog zahtjeva i u dijelu prestanka sa svim radnjama koje sprječavaju tužitelje u vršenju posjedovnih prava.

30. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja radi donošenja privremene mjere osiguranja jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 442. ZPP-a.

31. Ovo stoga što je privremena mjera sredstvo vremenski ograničenog osiguranja budućeg ostvarenja vjerovnikove tražbine i određuje se na temelju vjerojatnog postojanja vjerovnikove tražbine i u pravilu vjerojatnog postojanja opasnosti koja prijeti njegovom budućem ostvarenju.

32. U konkretnom slučaju odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužitelja za posjedovnom zaštitom te ne postoji potreba za stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja jer je odluka o glavnom pitanju donesena.

33. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a žalbu tužitelja uvažiti kao djelomično osnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu zahtjeva kojim se utvrđuje čin smetanja suposjeda pod toč. I. izreke i u pobijanom odbijajućem dijelu rješenja kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere pod toč. I. izreke, a preinačiti u odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja za pružanje posjedovne zaštite pod toč. II. izreke te je odlučeno kao pod I.a), b) i c) izreke ove odluke.

34. Budući je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu djelomično preinačeno, valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

35. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu u odnosu na glavni tužbeni zahtjev te im pripada naknada troška po odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a jer u odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere kao adhezioni postupak nisu nastali posebni troškovi.

36. U vrijeme donošenja odluke o trošku na snazi je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa/23). No, prema Tbr. 52. st. 4. Tarife/23 određeno je da se za postupak iz Tbr. 7. toč. 2. Tarife primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

37. Prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka određeno je da odvjetniku pripada nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na poduzete radnje u visini 200 bodova što iznosi 2.000,00 kn / 265,45 EURA što uz trošak vještačenja u iznosu 265,44 EURA i plaćene sudske pristojbe za tužbu 39,82 EURA, za prvostupanjsko rješenje u iznosu 26,54 EURA čini ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu 597,25 EURA.

38. Obzirom na navedeno valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke te je odlučeno kao pod I.d) izreke ove odluke.

39. Tužitelji su uspjeli za žalbom u cijelosti u odnosu na glavni zahtjev te je valjalo primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženika da naknadi tužiteljima i trošak sastava žalbe u iznosu 200,00 EURA sukladno Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 54. Tarife/23 što uz plaćenu sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 53,08 EURA čini trošak žalbenog postupka u iznosu 253,08 EURA te je odlučeno kao pod II. izreke ove odluke.

40. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

41. Temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 18. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Androš