REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-89/2023-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nedi Marasović, odvjetnici u Zagrebu, Vurovčica 7, protiv tuženika Hrvatski savez slijepih, Zagreb, Draškovićeva 80/1, OIB: 49466521634, zastupan po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, Tuškanova 32, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Nede Marasović, odvjetnice te zamjenice punomoćnika tuženika Svjetlane Lidmila, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 18. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐJ koji glasi: "1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ĐJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 18. rujna 2017. kojom Odlukom je izvanredno otkazan ugovor o radu od dana 09. lipnja 2017. za obavljanje poslova "voditelj projekta".

2. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 18. rujna 2017. te se utvrđuje sudski raskid ugovora o radu od dana 09. lipnja 2017. sklopljen između tužiteljice i tuženika Hrvatski savez slijepih, Draškovićeva 80/1, Zagreb, OIB: 4946652163 s danom 27. siječnja 2020.

3. Nalaže se tuženiku Hrvatski savez slijepih, Draškovićeva 80/1, Zagreb, OIB: 4946652163 isplatiti tužiteljici ĐJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos na ime naknade štete u visini šest prosječnih mjesečnih plaća tužiteljice u iznosu od 9.045,59 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 53,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐJ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 19. listopada 2017. ističe da je zaposlena kod tuženika Hrvatski savez slijepih (dalje u tekstu: tuženik), na temelju ugovora o radu od 09. lipnja 2017. za obavljanje poslova radnog mjesta "voditelj projekta". Tuženik je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu dana 18. rujna 2017. Protiv odluke o otkazu tužiteljica je pravodobno uložila zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Nezakonitost odluke o otkazu vidljiva je na nekoliko razina, obzirom da Odluka o otkazu ima formalnih nedostataka, nije poštivana zakonska procedura za slučaj otkazivanja, Odluka ne sadrži osnovan temelj za otkazivanje ugovora o radu, a ni u kom slučaju ne sadrži temelj za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Tužiteljica u tužbi ističe da je odluku o otkazu donijela osoba koja nema pravo donijeti takvu odluku ispred tuženika. Obrazloženje Odluke o otkazu je konfuzno, paušalno i netočno. Iz izreke Odluke o otkazu proizlazi da se otkazuju svi prethodni, naknadni i trenutni ugovori o radu, čemu tužiteljica prigovara jer se može otkazati samo konkretan ugovor o radu. Tužiteljica je s tuženikom imala zaključen jedan jedini ugovor o radu od 09. lipnja 2017. za obavljanje poslova voditelj projekta, i nije u isto vrijeme imala nekoliko ugovora o radu. Tuženik je evidentno prekoračio prekluzivni rok iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik saznao za nepravilnosti koje navodi u odluci o otkazu 09. lipnja 2017., iz čega proizlazi da tuženik de facto otkazuje ugovor o radu koji je važio do 09. lipnja 2017., jer se odnosi na navodna kršenja obveza iz radnog odnosa radnog mjesta izvršne direktorice. Tužiteljica osporava formulaciju tuženika koji ističe da je tužiteljica bila "raspoređena" na radno mjesto voditeljice projekta, što nije istina, jer je tužiteljica zaključila ugovor o radu s tuženikom za radno mjesto voditelja projekta, suglasnim očitovanjem volje parničnih stranaka. Dana 09. lipnja 2017. tužiteljica je odlukom upravnog odbora tuženika razriješena s radnog mjesta izvršne direktorice, što predstavlja datum kada je tuženik saznao za eventualne povrede iz radnog odnosa koje je počinila tužiteljica. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik znao za povrede još 09. lipnja 2017., međutim, odluku o otkazu donosi tek 18. rujna 2017. nakon što je navodno tužiteljica imala priliku objasniti svoje postupke. Prema odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu tuženik ima rok od 15 dana od saznanja za povredu da donese odluku o izvanrednom otkazu, i taj rok se ne može produžiti činjenicom da se tužiteljici daje mogućnost da objasni svoje postupke, jer sve navedeno treba biti poduzeto u roku od 15 dana. Tužiteljica je svega nekoliko radnih dana radila kao voditeljica projekta, obzirom da je koristila godišnji odmor i bolovanje, a za vrijeme rada bila je maltretirana od strane v.d. izvršne direktorice iz kojeg razloga je uložila zahtjev za zaštitu dostojanstva. Nadalje, tužiteljica također osporava osnovanost razloga koje tuženik navodi kao razloge za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu, navodeći da je posao odrađivala kao dobar gospodarstvenik, te da nije počinila povrede koje joj se stavljaju na teret. Slijedom svega iznesenog tužiteljica predlaže donijeti presudu kao što je to naznačeno u izrijeci, prema tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen u podnesku od 16. siječnja 2020.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nisu točni navodi tužiteljice da je odluka o otkazu nezakonita. Odluku o otkazu donio je predsjednik tuženika koji zastupa tuženika samostalno i pojedinačno prema Statutu tuženika. Isto tako tužiteljici se otkazuje ugovor o radu od 09. lipnja 2017. kojim je zaposlena na radnom mjestu voditelj projekta, jer poslodavac nema nikakav interes otkazivati ugovor o radu koji je prestao važiti zaključenjem novog ugovora. Točni su navodi tužiteljice da je tuženik kao poslodavac imao određene sumnje u nepravilnost rada tužiteljice, koje nisu bile dokazane, iz kojeg razloga je tužiteljica razriješena s radnog mjesta izvršne direktorice, te je ponovno raspoređena na radno mjesto voditelja projekta potpisivanjem ugovora o radu od 09. lipnja 2017. Tuženik je morao provjeriti svoje sumnje, za što je angažirao i sudskog vještaka, te je tek nakon što je utvrdio da je tužiteljica doista počinila povrede u koje je sumnjao, u roku od 15 dana donio odluku o otkazu. Tuženik dalje u odgovoru na tužbu navodi razloge otkazivanja ugovora o radu koji su izneseni u Odluci o otkazu. Tuženik ističe da je v.d. izvršna direktorica SJ o svim povredama izvjesila Upravni odbor tuženika 08. rujna 2017., koje tijelo je nakon toga donijelo odluku o izvanrednom otkazu. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid Rješenje HZMO-a (list 11-12 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 09.06.2017. (list 13-15 spisa), u Odluku o otkazu od 18.09.2017. (list 16-19 spisa), u Zahtjev za zaštitu prava (list 20.26 spisa), u obavijest o godišnjem odmoru (list 27 spisa), u Zahtjev za zaštitu dostojanstva (list 28-29 spisa), u zapisnik sa 13. Sjednice Upravnog odbora od 09. 06.2017. (list 41-55 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pravokutnik d.o.o. (list 56-66 spisa), u kaznenu prijavu (list 67-68 spisa), u zapisnik sa Sjednice Upravnog odbora od 13.09.2016. (list 69-80 spisa), u kaznenu prijavu (list 81-82 spisa), u Odluku o Zoranu Obradoviću (list 83 spisa), u izvještaj o stanju službenog računala (list 84 spisa), u opis poslova-vraćanje izgubljenih podataka (list 85 spisa), u izvještaj voditelja projekta (list 86 spisa), u izvješće o radu [obrt] (list 110-111 spisa), u dopis pročelnika gradskog ureda Grada Zagreba (list 112 spisa), u izvještaje o radu tuženika (list 113-146 spisa), u ponude trgovačkih društava (list 147-150 spisa), u ugovore o zakupu poslovnog prostora (list 151-154 spisa), u Statut tuženika (list 162- 176 spisa), saslušani su svjedoci ŽJ (list 200 spisa), UJ (list 200- 201 spisa), KJ (list 205-206 spisa), MJ (list 206 spisa), ĐJĐ (list 211-212 spisa), RJ (list 248-249 spisa), te predsjednik tuženika OJ (list 196 spisa), izvršna direktorica tuženika SJ (list 195-196 spisa), te tužiteljica ĐJ (list 196-197, 199-200 spisa) kao parnične stranke, izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj Pr-1918/2017 od 24. veljače 2020. (str. 261-269 spisa), u presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-312/2020 od 5. svibnja 2020. (str. 294-298 spisa), u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-992/2020 od 16. studenoga 2022. (str. 327-333 spisa), saslušani su svjedoci BJ (str. 346-347 spisa), JJ (str. 347-348 spisa) te DJ (str. 349-350 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz slijedećih razloga.

5. U ovom predmetu sud je donio presudu poslovni broj Pr-1918/2017 od 24. veljače 2020. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti u pogledu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odredio je sudski raskid ugovora o radu te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida u visini četiri prosječne plaće tužiteljice. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Rijeci je svojom presudom poslovni broj Gž R-312/2020 od 5. svibnja 2020. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te je potvrdio navedenu presudu suda prvog stupnja. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Rev-992/2020 od 16. studenoga 2022. prihvatio reviziju tuženika te je ukinuo presudu Županijskog suda u Rijeci i ovog suda i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da su u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka sudovi zauzeli pogrešni stav o tome da tuženik kao poslodavac nema mogućnost otkazati ugovor o radu za radno mjesto na kojem se tužiteljica trenutno nalazi, ako se otkaz odnosi na povrede koje su se dogodile za vrijeme dok je tužiteljica bila zaposlena na drugom radnom mjestu. Iz obrazloženja dalje proizlazi da je u ovom slučaju poslodavac tek po obavljenim provjerama dovršenim kad je tužiteljica već radila na radnom mjestu voditeljice projekta, stekao visok stupanj vjerojatnosti da je počinila osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koje su dovele do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu. Na taj gubitak povjerenja ni na koji način ne utječe činjenica da tužiteljica sada radi na drugom radnom mjestu, jer se gubitak povjerenja ne veže uz radno mjesto već uz osobu radnika. Navedeno je osobito važna činjenica koja ima značaj neotklonjive povrede i daje pravo poslodavcu izvanredno otkazati ugovor o radu i za poslove radnog mjesta voditeljice projekta. S obzirom na pogrešno pravno stajalište nižestupanjskih sudova, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, radi čega je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. Iako među strankama nije sporna činjenica da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena, sud je izvršio uvid u Odluku o otkazu te je utvrdio da je odluka donesena 18. rujna 2017. Nadalje, iz zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je tužiteljica istog uložila 28. rujna 2017., a tuženik je isti zaprimio 29. rujna 2017. Budući da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, za tužiteljicu je počevši od dana 15. listopada 2017. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena dana 19. listopada 2017., odnosno unutar rokova iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17). Iz navedenog je sud utvrdio da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Uvidom u Rješenje HZMO-a od 06. ožujka 2006. je vidljivo da je u odnosu na tužiteljicu utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100%.

8. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik dana 09. lipnja 2017. zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim ugovorom se tužiteljica raspoređuje na radno mjesto voditelj projekta, koje obuhvaća obavljanje poslova po grupama B, D3, E1, F1 i H, navedenih u članku 12. sistematizacije radnih mjesta tuženika. Istim ugovorom ugovorena je plaća tužiteljice u iznosu od 10.317,82 kune bruto mjesečno. Istim ugovorom utvrđeno je da se tužiteljica nalazi u radnom odnosu kod tuženika temeljem ranije zaključenih ugovora o radu počevši od 15. lipnja 2000.

9. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 18. rujna 2017. proizlazi da je tužiteljici dan otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 09. lipnja 2017. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa - izvanredni otkaz, te da tužiteljica nema pravo na otkazni rok i otpremninu. U izrijeci odluke o otkazu se navodi da se otkazuje i svaki drugi eventualno ranije ili kasnije sklopljeni ugovor o radu ili dodatak istom. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da tužiteljica ima zaključen ugovor o radu od 09. lipnja 2017. za obavljanje posla "voditelj projekta". Temeljem odredbi prethodno navedenog ugovora o radu kao i ranije sklopljenog ugovora o radu od 01. siječnja 2016. kada je tužiteljica obavljala poslove izvršne direktorice, tužiteljica je preuzela obvezu savjesno stručno i kvalitetno obavljati poslove svog radnog mjesta i postupati u skladu sa zahtjevima i naputcima poslodavca. Tužiteljici je dana 09. lipnja 2017. jednoglasno izglasano nepovjerenje kao izvršnoj direktorici te je ista razriješena dužnosti izvršne direktorice i raspoređena na radno mjesto voditeljice projekta. Razlog za razrješenje bila je opravdana sumnja u povredu obveze iz radnog odnosa, za što Upravni odbor nije imao konačnu stručnu potvrdu. Tužiteljicu se sumnjičilo da je bez znanja, suglasnosti ili odluke Upravnog odbora financijski oštetila tuženika birajući nepovoljne ponude, odnosno sklapanjem nepovoljnih ugovora o zakupu. Do utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja radnica je raspoređena na radno mjesto voditelja projekta. Tuženik je vezano za štetnost ugovora o najmu zatražio mišljenje dvojice odvjetnika, vezano uz utvrđivanje vrijednosti izvedenih radova na vertikalama u zgradi u [adresa] tuženik je angažirao sudskog vještaka koji je dao svoje mišljenje 08. rujna 2017., radi čega Odluku o izvanrednom otkazu nije mogao donijeti ranije. U odluci se dalje navodi da su u vrijeme prikupljanja podataka o radu tužiteljice, dok je tužiteljica radila na radnom mjestu "voditelj projekta", otkrivene i druge nepravilnosti, tako je otkriveno da je tužiteljica sve postojeće e-mailove sa službenog računala izbrisala, na način da fali više od 2000 e-mailova, što je potvrdio stručni suradnik. Kako se radi o e-mailovima na kojima se nalazi važna korespondencija tuženika, čak i izvješća o radu, za tuženika je nastala velika šteta. U Odluci se još ističe da je tužiteljica postupila suprotno Odluci Upravnog odbora od 13. rujna 2016., budući je istom Odlukom RJ, osobi koja je izvršavala rad za opće dobro na slobodi, zabranjeno upravljanje službenim vozilima tuženika, zabranjen je volonterski rad kod tuženika, kao i pristup u prostorije tuženika zbog nedoličnog ponašanja. Međutim, unatoč takvoj Odluci, tužiteljica je Ministarstvo pravosuđa obavijestila kako je osuđenik uredno izvršio svoju sankciju, te kako je zadovoljan njegovim angažmanom. Radi takvog izvještaja Ministarstvo pravosuđa je ponovno uputilo osuđenika na izvršavanje sankcije kod tuženika, te je osuđenik navodno ponovno izvršio rad za opće dobro, o čemu Upravni odbor nije imao nikakvih saznanja. Dapače, tužiteljica je odgovorila da RJ nema nikakvih veza s tuženikom, čime nije savjesno izvršila svoje obveze iz radnog odnosa, jer je ispunila evidenciju o odrađenim satima za osuđenika. Zaključno, tužiteljica nije od trenutka rasporeda na radno mjesto "voditelj projekta" pa do donošenja Odluke o otkazu izvršila niti jedan od dodijeljenih zadataka savjesno i nije ostvarila predviđene rezultate rada bez opravdanog razloga. Nakon pribavljanja svih relevantnih podataka Upravni odbor je o istome izvješten na Sjednici 08. rujna 2017., te je zaključeno da su ispunjeni uvjeti za Odluku o otkazu. Na istoj Sjednici određeno je da je tužiteljica dužna odmah vratiti službeni mobitel, koji je koristila nakon razrješenja, kojeg je nakon opetovanih zahtjeva vratila, međutim, prije toga izbrisala je sve podatke i kontakte. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica svojim postupanjem počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a u razdoblju od donošenja Odluke Upravnog odbora pa do donošenja Odluke o otkazu tužiteljica nije objasnila svoje postupke, te je stoga otkazan ugovor o radu.

10. Tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome iznosi kao u tužbi.

11. Spisu prileži obavijest o trajanju i razdoblju korištenja godišnjeg odmora, iz koje proizlazi da je tužiteljica koristila godišnji odmor u periodu od 18. kolovoza 2017. do 07. rujna 2017.

12. U spis je dostavljen Zahtjev za zaštitu dostojanstva kojeg je tužiteljica uputila tuženiku dana 12. rujna 2017., iz kojeg proizlazi da je potjerana s radnog mjesta, radi čega smatra da joj je povrijeđeno dostojanstvo.

13. Iz zapisnika sa 13. Sjednice Upravnog odbora od 09. lipnja 2017. proizlazi da su na navedenoj Sjednici raspravljani razlozi koji su navedeni u Odluci o otkazu, a odnose se na dolazak RJ u prostorije tuženika, zaključivanje ugovora o zakupu i sanaciju vertikala, o čemu se povela rasprava na Sjednici, te je vidljivo da je jednoglasno izglasano nepovjerenje tužiteljici kao izvršnoj direktorici.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka - Pravokutnik d.o.o. proizlazi da je na zahtjev tuženika vještak utvrđivao okolnost jesu li radovi zamjene vertikalnih odvodnih cijevi u stambenoj zagradi bili potrebni te odgovara li plaćena cijena stvarnoj vrijednosti tih radova. Vještakinja u mišljenju navodi da ponuda tvrtke Agram-communitas d.o.o. odgovara tržišnoj vrijednosti izvedenih radova, a koja ponuda je niža od ponude tvrtke [obrt] Nalaz i mišljenje zaprimljeno je od strane tuženika dana 8. rujna 2017.

15. Iz kaznenih prijava koje prileže spisu je vidljivo da je protiv tužiteljice tuženik podnio kaznenu prijavu radi sumnje na počinjenje kaznenog djela vezano uz prihvaćanje skuplje ponude i financijskog oštećenja tuženika. Također je vidljivo da je podnesena i prijava radi počinjenja eventualnog kaznenog djela koje se sastoji u unošenju neistinitih podataka u evidenciju o broju odrađenih sati za osuđenika RJ.

16. Iz zapisnika sa Sjednice Upravnog odbora od 13. rujna 2016. proizlazi da je na istoj Sjednici donesena Odluka o tome da se onemogući bavljenje volonterstvom osobi koja je služila kaznu u Savezu, koji zahtjev je jednoglasno usvojen. U spisu se nalazi i Odluka tuženika od 13. rujna 2016. iz koje proizlazi da se RJ ne dopušta upravljanje službenim vozilima tuženika, volonterski rad kod tuženika niti bilo kakvi poslovi ili pristup u prostorije tuženika.

17. Vezano uz navodnu povredu tužiteljice koja se sastoji u brisanju službenih podataka s računa Saveza, tuženik je dostavio u spis izjavu stručnog suradnika NJ od 19. srpnja 2017., koji je utvrdio da je na računalu izvršeno brisanje podataka. Navedeno proizlazi i iz opisa poslova vezano uz vraćanje izgubljenih podataka, odnosno iz izjave voditeljice projekata i programa MJ od 07. kolovoza 2017.

18. Iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da se tužiteljici na teret stavlja počinjenje više povreda iz radnog odnosa. Jedna se odnosi na činjenicu da je tužiteljica financijski oštetila tuženika jer je odabrala nepovoljnije ponude, odnosno sklopila je nepovoljnije ugovore o zakupu, a vezano uz ugovore o najmu koji su zaključeni na razdoblje od 25, odnosno 30 godina, a u kojima nema nikakve zaštite tuženika kao zakupodavca, te s obzirom da je za izvođenje radova na vertikalnim odvodnim cijevima u zgradi u [adresa] u [adresa] izabrala ponudu društva koja ne odgovara stvarnoj tržišnoj vrijednosti radova, odnosno koja ponuda je bila gotovo tri puta veća u odnosu na drugog izvođača. Nadalje, tužiteljici se stavlja na teret i to da je sa službenog računala izbrisala više od 2000 mailova, između kojih su i mailovi koji su važni za korespondenciju tuženika, pa čak i izvješća o radu, čime je poslodavcu nastala velika šteta. Također, tužiteljici se stavlja na teret to da je tužiteljica obavijestila Ministarstvo pravosuđa o tome da je osuđenik RJ izvršio rad za opće dobro u ustanovi tuženika, iako je istom odlukom tuženika od 13. rujna 2016. zabranjen volonterski rad kod tuženika. Iz navedenog proizlazi da je osuđenik RJ navodno, unatoč zabrani pristupa, ponovno izvršio rad za opće dobro, o čemu upravni odbor nije imao nikakvih saznanja. Na direktno pitanje članova upravnog odbora, tužiteljica je odgovorila da osuđenik nema nikakvih veza s tuženikom, iako je tužiteljica ispunila evidenciju o odrađenim satima rada za osuđenika. Zaključno, tužiteljici se stavlja na teret i to da od trenutka rasporeda na radno mjesto "voditelj projekta" do dana donošenja odluke o otkazu nije svoje radne zadatke izvršila savjesno te nije ostvarila predviđene rezultate rada bez opravdanog razloga.

19. Budući da je u ovom slučaju riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu, na isti se primjenjuje odredba čl. 116 st. 1 Zakona o radu koja propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116 st. 2 Zakona o radu ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik kao poslodavac izvršio postupak provjere činjenica na kojima se odluka o otkazu temelji, te je za konačan rezultat svega utvrđenog saznao 8. rujna 2017. S obzirom na navedeni datum odluka o otkazu koja je donesena 18. rujna 2017. je donesena u okviru roka iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu. Iz odluke o otkazu proizlazi da se tužiteljici stavlja na teret više povreda, povodom kojih je tuženik poduzeo radnje kako bi se provjerila istinitost istih, međutim, odlukom o otkazu tužiteljici se stavljaju na teret i povrede u odnosu na koje nije navedeno kada ih je počinila, je li tužiteljica počinila te povrede, odnosno na koji način i kada je tuženik saznao za to da je tužiteljica počinila takve povrede.

20. Prije svega, navedeno se odnosi na povredu u vidu brisanja više od 2000 mailova. U odnosu na tu povredu nije navedeno kada je ista nastala, odnosno kada je za tu povredu tuženik saznao. Tuženik je u spis dostavio izjavu djelatnika NJ iz koje proizlazi da je isti utvrdio činjenicu brisanja e-mail poruka sa računala tužiteljice, a što sve je utvrdio pregledom računala 19. srpnja 2017. Iz izjave NJ nije razvidno je li nedvojbeno utvrdio to da je upravo tužiteljica svojim djelovanjem izvršila brisanje tih poruka, odnosno nije vidljivo kada su poruke izbrisane i kada je poslodavac za to saznao. Također, u odnosu na tu povredu spisu prileži izjava CJ, iz koje proizlazi da su uspješno vraćeni službeni korisnički računi tuženika te velika količina dokumenata, te izjava MJ iz koje proizlazi da je 19. srpnja 2017. informirala v.d. izvršnu direktoricu o tome da je tužiteljica imala šifru za pristup računalu, iako se ne koriste šifre kod tuženika, te da je u pretincu uočeno samo 20 e-mailova, te da nije uspjela pristupiti e-mailovima u pregledniku Outlook. S obzirom da u odnosu na povredu navodnog brisanja e-mail poruka od strane tužiteljice na računalu tuženika nije navedeno to kada se povreda dogodila, kada je tuženik za istu saznao, te ujedno nije dokazano to da je upravo tužiteljica počinila tu povredu, sud je utvrdio da zbog tog razloga odluka o otkazu nije osnovana, jer nije moguće utvrditi pravodobnost odluke u odnosu na tu povredu. Stoga se sud u daljnjem izlaganju neće osvrtati na dokaze koji se odnose na povredu u vidu brisanja službenih e-mail poruka, jer za tu povredu nije moguće utvrditi da je odluka o otkazu pravodobna.

21. Također, u odnosu na povredu koja se odnosi na to da je tužiteljica navodno obavijestila Ministarstvo pravosuđa o tome da je osuđenik RJ uredno izvršavao svoju sankciju kod tuženika, iako je istome odlukom upravnog odbora od 13. rujna 2016. zabranjen volonterski rad kod tuženika, kao i bilo kakvi poslovi ili pristup u prostore tuženika, iz povrede kako je ista opisana u odluci o otkazu nije vidljivo kada je to tužiteljica navodno obavijestila Ministarstvo pravosuđa i kada je tuženik za isto saznao. Iz opisa te povrede proizlazi da i tuženik nema nedvojbenih saznanja o tome da je RJ izvršio volonterski rad kod tuženika, iako je navedeni svjedok to priznao u svom iskazu, međutim nije vidljivo kada je tužiteljica podnijela svoj izvještaj Ministarstvu pravosuđa, izvještaj ne prileži spisu, nije razvidan sadržaj istog, te nije moguće utvrditi u kojem trenutku je tuženik saznao za postojanje takvog izvještaja. S obzirom na navedeno i u odnosu na tu povredu u odluci o otkazu nije jasno navedeno kada se ista dogodila, te nije moguće utvrditi pravodobnost donesene odluke u odnosu na tu povredu. Stoga se sud neće osvrtati na dokaze koji su izvedeni na okolnost te povrede obveze iz radnog odnosa.

22. Nadalje, povreda obveze koja se sastoji u tome da tužiteljica navodno nije savjesno izvršila svoje radne zadatke, odnosno nije ostvarila predviđene rezultate rada bez opravdanog razloga, ne može biti temelj za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer ta povreda uopće nije konkretizirana, navedena je općenito i nije vidljivo koje to radne zadatke tužiteljica nije obavila, kada ih navodno nije obavila, tko joj je radne zadatke dodijelio, što je bio sadržaj radnih zadataka tužiteljice, koji su bili predviđeni rezultati rada koji se navodno nisu ostvarili. Sve to nije navedeno u odluci o otkazu, te stoga nije moguć utvrđivati opravdanost te povrede i osnovanost odluke o otkazu u tom dijelu, jer se radi o općenitim i paušalnim navodima od strane tuženika. S obzirom na navedeno nije bilo moguće niti izvoditi dokaze na okolnost te povrede, jer nije bilo vidljivo koje se to činjenice trebaju utvrditi u odnosu na tu povredu.

23. Također, treba navesti i to da tuženik u spis nije dostavio zapisnik sa sjednice upravnog odbora od 8. rujna 2017. kao i pripremno izvješće o zatečenom stanju i radu, na koje se poziva u odluci o otkazu, te nije moguće utvrditi postojanje činjenica vezanih uz vraćanje službenog mobitela od strane tužiteljice, a koje se spominje u odluci o otkazu, odnosno nije moguće utvrditi to je li tužiteljici naloženo vraćanje mobitela i u kojem roku, je li utvrđeno to da je tužiteljica izvršila brisanje podataka i kontakata, odnosno nije vidljivo radi čega bi se to moglo ocijeniti kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, jer prije toga nije vidljivo da je tužiteljica bila obvezna određene podatke i kontakte pohranjivati. Stoga osnovanost tih navoda iz odluke o otkazu nije moguće utvrditi, niti se odluka o otkazu može temeljiti na činjenici vraćanja mobitela s tvorničkim postavkama, niti to može biti razlog za izvanredni otkaz.

24. Uzevši u obzir sve navedeno, kao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a koji je utvrđen tek u rujnu 2017. navodi se činjenica da je tužiteljica financijski oštetila tuženika izabravši višestruko skuplju ponudu za izvođenje radova na vertikalnim odvodnim cijevima u Zagrebu na adresi [adresa], odnosno da je financijski oštetila tuženika zaključenjem dugoročnih ugovora o zakupu na rok od 25 odnosno 30 godina bez ikakve zaštite tuženika kao zakupodavca. U odnosu na te povrede tuženik je u spis priložio ranije navedeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dipl. ing. ĐJĐ, odnosno spomenute ugovore o zakupu poslovnog prostora koji su zaključeni između tuženika kao zakupodavca i ČJ i Konto-prom d.o.o. kao zakupnika.

25. Kao što je ranije navedeno sudska vještakinja angažirana od strane tuženika ĐJĐ je u svom pisanom nalazu i mišljenju navela to da ponuda trgovačkog društva Agram-communitas d.o.o. odgovara tržišnoj vrijednosti izvedenih radova, što znači da je ponuda izabranog izvođača [obrt] iz [adresa] dvostruko veća od ponude za koju je vještakinja ocijenila da odgovara tržišnoj vrijednosti radova. Vezano uz tu povredu izveden je dokaz i saslušanjem svjedokinje ĐJĐ koja u svom iskazu navodi da je angažirana oko toga da utvrdi jesu li radovi u zgradi u [adresa] bili potrebni te je li stvarna cijena obavljenih radova odgovara onoj cijeni koja je plaćena. Svjedokinja navodi da je izvršila pregled lica mjesta te je utvrdila da su cijevi na vertikali već bile zamijenjene, a otvori zatvoreni, tako da nije mogla vidjeti što je sve zamijenjeno, u kojem opsegu i na koji način. Budući da zidovi još nisu bili obojani, utvrdila je da su zamijenjene cijevi na cijeloj vertikali. Vještakinja je imala na uvid ponudu trgovačkog društva Agram-communitas d.o.o. koja ponuda je imala navedene radove s razrađenim troškovnikom, količinama i jediničnim cijenama. Prema toj ponudi svjedokinja je od druge dvije tvrtke zatražila ponudu izvođenja radova, te je zaprimila dvije ponude približno sličnog iznosa, oko 20.000,00 kn. Također je vidjela da je postojala ponuda druge tvrtke na iznos od 50.000,00 kn, koja je drastično odstupala od preostale tri ponude. Svjedokinja navodi da je imala na uvid fotografije tvrtke koja je snimila cijevi kamerom prije zamjene, a iz kojih je proizlazilo da je cijevi bilo nužno zamijeniti jer su zbog proteka vremena bile oštećene. Ponuda po kojoj je radila imala je razrađene stavke s opisom pojedinih stavaka, količinom i jediničnim cijenama. Ponuda druge tvrtke bila je šturija u opisu u odnosu na ponudu po kojoj je radila, ne sjeća se je li postojala kakva razlika između te dvije ponude u pogledu količine i garancije. Troškovnik tvrtke Agram-communitas d.o.o. imao je detaljno opisane stavke i količine, prema kojima je mogla zatražiti druge ponude. Nije vršila usporedbu radova koji su navedeni u ponudi i koji su stvarno izvedeni, jer su radovi već bili okončani. Ne sjeća se je li tvrtka Agram-communitas davala garanciju i u kojem roku.

26. U odnosu na tu povredu iskazivao je i svjedok UJ koji u svom iskazu navodi da ima saznanja o tome da je tvrtka [obrt] obavila radove na sanaciji vertikalnih odvodnih cijevi, da ima saznanja o tome da je za te radove dala ponudu i tvrtka Agram-communitas d.o.o. i da je ta ponuda iznosila oko 19.000,00 kn, dok je ponuda tvrtke [obrt] iznosila oko 52.000,00 kn. Svjedok je proslijedio ponude izvršnoj direktorici, koja je komentirala to da najjeftiniji ponuđač ne mora biti i najbolji, te da se netko žalio na ranije izvedene radove od strane tvrtke Agram-communitas d.o.o. Svjedok također navodi da se prema njegovim saznanjima nitko nije žalio na radove koje je tvrtka Agram-communitas d.o.o. obavila u prizemlju. Isto tako svjedok ne zna tko je obavljao nadzor nad izvršenjem radova.

27. Na okolnost navedene povrede obveze iz radnog odnosa iskazivao je i svjedok KJ koji u svom iskazu navodi da je kao član upravnog odbora tuženika glasovao za imenovanje tužiteljice na funkciju izvršne direktorice. Vrlo brzo javili su se problemi na način da kada je upravni odbor tražio neke informacije od tužiteljice, dobivali bi odgovore da ona nije upoznata s time, da ne barata brojkama i slično. Svjedok je skrenuo pozornost tužiteljici da se za sporna pitanja treba obratiti pravnici, ali prema saznanjima od pravnice saznao je da se ona uopće nije obratila pravnici za savjet. Shvatili su da su njihove odluke bile ignorirane, odnosno da se po njima nije postupalo. Prilikom revizije ugovora utvrdili su da su isti zaključeni na duži niz godina u odnosu na informaciju od tužiteljice. U odnosu na radove u [adresa] u [adresa] prilikom revizije je utvrđeno da je za te radove pristigla ponuda na iznos od 19.000,00 kn, a prihvaćena je ponuda u iznosu od oko 100-tinjak tisuća kuna pri čemu se svjedok ne može sjetiti točnog iznosa. Navedeno je pobudilo sumnje upravnog odbora i potkrijepilo odluku o smjeni i otkazu. Navodi da su tužiteljicu smijenili nakon određenog vremena u kojem su utvrdili da su se pojavile sumnje u njezin rad. Jedan od razloga smjene bili su i tužiteljičini nekonkretni odgovori na postavljena pitanja. Radi postojanja sumnje tužiteljica je smijenjena, a nakon što su se sumnje dokazale, donesena je odluka o otkazu.

28. Nadalje, o istoj povredi iskazivao je svjedok BJ koji u svom iskazu navodi da je bio član upravnog odbora i skupštine tuženika u vrijeme donošenja odluke o otkazu tužiteljici. Nikada nije radio kod tuženika. Dok je tužiteljica bila izvršna direktorica upravni odbor nije dobivao konkretne informacije, te su naknadno utvrdili da su se skrivale informacije. Tako je utvrđeno da su 27. ožujka 2017. prispjele ponude za popravak vertikala u [adresa], a upravni odbor o tome nije čuo niti riječ na sjednici koja je održana 31. ožujka 2017. Kasnije je utvrđeno da je urudžbirana samo ona ponuda koja je bila duplo skuplja. Na sjednici koja je održana 9. lipnja 2017. pitali su tužiteljicu gdje su te ponude na temelju kojih su popravljane vertikale i koliko je to koštalo, međutim nisu dobili suvisli odgovor niti obrazloženje zašto je izabrana najveća ponuda. Tužiteljica je rekla da je urudžbirala samo onu ponudu koju je izabrala. Koliko su saznali ti radovi već su bili plaćeni. Od tužiteljice nisu mogli dobiti informaciju koliko su točno koštali ti radovi, a ona je neodređeno odgovarala da ne zna točno, da se ne sjeća i da nije dobra s brojkama. Upravni odbor nije bio za to da se slijepoj osobi da otkaz, te su stoga prvo tužiteljicu smijenili na sjednici upravnog odbora, nakon čega su proveli internu reviziju i dobili informacije u rujnu 2017. te su donijeli odluku o otkazu. Nisu htjeli dati otkaz bez da dobiju sve informacije koje su potrebne. Na sjednici u rujnu 2017. raspravljali su o saznanjima koja su dobili internom revizijom, te su odlučili donijeti odluku o otkazu u odnosu na tužiteljicu. U odnosu na radove na vertikalama u [adresa] tužiteljica je rekla da je skuplju ponudu izabrala jer je na nju dobila pet godina garancije, s time da je ponuda bila više nego duplo skuplja s obzirom na garanciju, a kasnije je utvrđeno da je garancija bila dvije godine.

29. U pogledu navedenog je iskazivala i svjedokinja JJ koja je bila zaposlena na poziciji voditeljice računovodstva. Tužiteljica je svjedokinji bila nadređena te je davala naloge za plaćanja. U odnosu na radove u [adresa], nije joj poznat postupak oko izbora ponude, dobila je ponudu i nalog za plaćanje te je, s obzirom da je riječ o ponudi pitala u kojem postotku će se platiti, a tužiteljica je rekla 100% ponude i odmah. Nekada se plaćalo po ponudi, a nekada po računu, u ovom slučaju bilo je plaćanje po ponudi. Radilo se o iznosu od oko 48.000,00 kn, platilo se tvrtki D&D.

30. Izvršna direktorica tuženika SJ saslušana kao parnična stranka u odnosu na navedenu povredu u svom iskazu navodi da su u lipnju 2017. zaključili da postoje sumnje i indicije da su počinjene određene radnje na štetu tuženika. Stoga je bilo potrebno provesti određene radnje kako bi se sumnje dokazale, odnosno opovrgnule. Izvršna direktorica je imenovana v.d. izvršnom direktoricom na sjednici 9. lipnja 2017. te je u narednom periodu provela radnje kako bi saznala jesu li indicije točne. Angažirala je sudsku vještakinju, čiji nalaz je došao dan-dva prije sjednice u rujnu 2017. Prije održavanja sjednice upravnog odbora održali su sastanak s tužiteljicom, i to dva sastanka gdje su tužiteljicu suočili s onim što joj se stavlja na teret, međutim ona se "branila šutnjom", odnosno rekla je da ne zna, da se ne sjeća, davala je neodređene odgovore na svako postavljeno pitanje. Dana 8. rujna 2017. održana je sjednica upravnog odbora gdje su analizirana izvješća o radu i ono što se tužiteljici stavlja na teret. Tužiteljica je bila pozvana na sjednicu te se očitovala na način da nije dobra s brojkama i da ju se ne pita o tome. Sudska vještakinja za građevinarstvo je u svom nalazu i mišljenju utvrdila ne samo nesrazmjer između troška sanacije dvije ponude, na način da je ona izabrana bila viša za 30.000,00 kn, već je na licu mjesta utvrdila da se radovi na drugoj vertikali zgrade izvode bez ikakve ponude ili ugovora ili informacije o tome i to na teret tuženika, a ne pričuve.

31. Nadalje, o navedenom je iskazivao i predsjednik tuženika OJ, koji je saslušan kao parnična stranka koji u svom iskazu navodi da je podržao odluku o tome da se tužiteljica imenuje za izvršnu direktoricu isto kao što je podržao i to da se 9. lipnja 2017. smijeni s funkcije izvršne direktorice, a smatrao je da je i on odgovoran kao predsjednik, iako nije bio uključen u procese. Predsjednik tuženika nije zaposlen kod tuženika, predstavlja tuženika prema trećima i politiku tuženika u javnosti. Već 9. lipnja 2017. imali su podatke o cijeni radova na sanaciji zgrade, to su bile činjenice, međutim predsjednik tuženika je beskrajno vjerovao tužiteljici i nadao se da će ona dati valjano obrazloženje za cijene tih radova. Kasnije su održali dva sastanka s tužiteljicom, ona se konkretno nije očitovala niti na jednu povredu, odgovarala je na način da se ne sjeća, odnosno da ne zna i rekla je da ne želi razgovarati bez odvjetnika. Navodi da je izgubio povjerenje u tužiteljicu s obzirom na sve što je utvrđeno. Na sjednici u rujnu 2017. upravni odbor je raspravljao o svemu što se tužiteljici stavlja na teret, što su bili dovoljni razlozi da se izgubi povjerenje u tužiteljicu. Navodi da bi izvršni direktor trebao upravnom odboru predočiti ugovore koji se potpisuju, odnosno koji trebaju biti potpisani glede najma, zakupa ili izvođenja radova. Prije sjednice u lipnju 2017. vidio je samo ponude za izvođenje radova na zgradi u [adresa], nikada nije vidio ugovore, samo ponude. Utvrdio je da nešto s ponudama nije u redu, jer ova veća ponuda nije imala stavke, dok je jeftinija imala.

32. Tužiteljica u svom iskazu navodi da nije bila pozvana na sjednicu upravnog odbora 8. rujna 2017., nakon sjednice pozvala ju je SJ i rekla da su donijeli odluku o otkazu te je iznijela razloge o tome. Tada su predložili potpisivanje sporazumnog raskida, na što tužiteljica nije pristala. U odnosu na adaptaciju i radove na vertikali navodi da su ponude bile pohranjene u tajništvu tuženika, sva službena dokumentacija bila je u tajništvu i išla je preko tajnice, tako da ne postoji dokumentacija koju bi tužiteljica direktno upućivala članovima upravnog odbora. Dalje navodi da su s jeftinijom firmom surađivali dugi niz godina i nisu bili zadovoljni jer radove nisu obavili kako treba, prostor nisu doveli u prvobitno stanje, nakon njihovih radova cijevi su ponovno popucale te su tražili da se izda neka garancija, za što su oni rekli da nitko ne može izdati garanciju. Kod jednog podstanara radove je izvodila druga firma, radovi su dobro izvedeni, radi čega je tužiteljica od njih tražila ponudu. Oni su izvršili detaljnu dijagnostiku uz pomoć instrumenata i dali su ponudu, o čemu je tužiteljica izvijestila predsjednika, a on je rekao da to spada u njene tekuće poslove. Skuplja ponuda je imala veći broj poslova, specifikaciju i garanciju. Navodi da je redovito, dnevno ili tjedno izvještavala članove upravnog odbora, odnosno predsjednika o tome što se događa. To je bilo telefonom, a pisane stvari slale su se i mailom. Navodi da je bila nazočna na sjednici 9. lipnja 2017., postavljali su joj pitanja, doživjela je to kao napad te joj nisu dali pravu priliku da se očituje. Tvrtka [obrt] radila je poslove oko vertikale, dovođenje prostora u prvobitno stanje, odvoda otpada, fotografirali su sve radove koje su radili. Bile su dvije vertikale, radili su i na jednoj i na drugoj vertikali. Budući da je početkom 2017. puknula vodoravna cijev, a potom i okomita cijev, a izvođači na sanaciji okomite cijevi nisu dali garanciju za izvedene radove, a ujedno je uočila da na drugoj strani zgrade nije došlo do pucanja cijevi, pitala je stanare tko je njima radio sanaciju te je na taj način saznala za firmu D&D instalacije te ih angažirala, a oni su bili spremni dati garanciju da opet neće za mjesec dana doći do pucanja cijevi. Prvi popravak je plaćen s računa pričuve, a drugi s računa tuženika, s obzirom da nije bilo sredstava na pričuvi, a tuženik je bio dužan brinuti o toj zgradi jer je dobio tu zgradu na upravljanje. Za izvođenje drugih radova pribavila je ponudu firme koja je prije radila na horizontali i firme D&D, jedna ponuda je bila oko 27.000,00 kn, a druga 48.000,00 kn. Razlog za prihvaćanje skuplje ponude bio je taj jer su ti ljudi napravili dobar posao glede sanacije vertikale, pa je temeljem ranijih dobrih iskustva odobren taj izvođač. Razgovarala je s bivšim korisnicima toga izvođača i podstanarima koji su rekli da su oni odradili dobar posao. Navodi da je na sjednici upravnog odbora istom o tome dala informaciju, a prije je o tome razgovarala s predsjednikom. Navodi da je izvijestila upravni odbor da su radovi započeti i o cijeni radova.

33. Iskazi preostalih svjedoka nisu relevantni za rješenje ovog spora, jer se ne odnose na povredu obveze iz radnog odnosa za koju je sud utvrdio relevantnom, odnosno u odnosu na koju je tuženik pravovremeno donio odluku o otkazu. Naime, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. ĐJĐ je vidljivo da je taj nalaz zaprimljen kod tuženika 8. rujna 2017., a u istom se utvrđuje to da je ponuda trgovačkog društva Agram-communitas d.o.o. u skladu sa tržišnom vrijednosti izvedenih radova.

34. Sud je izvršio uvid u račun obrta [obrt] od 16. svibnja 2017., koji je zaprimljen kod tuženika 8. lipnja 2017., iz kojeg proizlazi da su u računu navedeni kao stavka vodoinstalacijski radovi za ukupan iznos od 48.136,06 kn. U samom računu nisu navedene stavke, a garancija koja je navedena iznosi dvije godine. Sud je također izvršio uvid u izvadak iz računa tuženika iz kojeg proizlazi da je obrtu [obrt] uplaćen navedeni iznos dana 29. svibnja 2017., odnosno ranije od zaprimanja računa kod tuženika. Isto tako je uvidom u izvješće o radu obrta [obrt] od 18. travnja 2017. vidljivo da je u tom izvješću navedena izmjena glavne vertikalne cijevi u malom wc radi procurenja i puknuća, u kojem izvještaju je navedeno ukupno 16 stavaka pojedinih radova, navedene su količine i jedinične cijene. Prema tom izvješću ukupna cijena radova iznosi 48.136,06 kn. Spisu također prileži ponuda trgovačkog društva Agram-communitas d.o.o. od 30. ožujka 2017., u kojoj ponudi je navedeno 39 stavaka pojedinih radova sa količinama i jediničnim cijenama te ukupan iznos ponude iznosi 19.368,09 kn. Spisu također prileži izvješće o radu obrta [obrt] od 27. ožujka 2017. iz kojeg je razvidno da se u istom navode stavke i to 24 stavke pojedinih radova, međutim uz te stavke nisu navedene količine i jedinične cijene, a iz opisa proizlazi da je riječ o ponudi za izmjenu puknute glavne odvodne vertikale cijevi u stanovima ([adresa]). Unatoč tome što ta ponuda nema količine i jedinične cijene na istoj je naveden ukupan iznos od 52.250,00 kn.

35. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da se u odnosu na tužiteljicu ostvario otkazni razlog koji opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, iz dokumentacije koja se navodi u prethodnom odjeljku razvidno je da nisu istiniti navodi tužiteljice u kojima ističe da je tvrtka [obrt] dala garanciju za izvođenje radova na rok od pet godina, i da je to bio razlog za izbor skuplje ponude. Sve da je to bio razlog za takvo postupanje tužiteljice, sud je mišljenja da je tužiteljica u svakom slučaju trebala prije izbora izvođača upravnom odboru prezentirati sve pristigle ponude, te potom nakon rasprave i upoznavanja upravnog odbora sa svim pojedinostima i saznanjima (informacije koje je tužiteljica dobila od podstanara, susjeda i slično), donijeti odluku o izboru izvođača. Tome u prilog govori i iskaz svjedoka DJ, koji nema relevantnih saznanja za ovaj spor, međutim koji u svom iskazu navodi da je i tijekom mandata SJ kao izvršne direktorice došlo do izbora skuplje ponude za obnovu odmarališta, međutim iz iskaza proizlazi da se na sjednici obrazlagalo da je ponuda skuplja zbog dodatnih radova koji nisu bili u drugim ponudama, te da je tada upravni odbor donio odluku da se izabere skuplja ponuda koju je izvršna direktorica predlagala. Ništa ne bi bilo sporno da je i tužiteljica postupila na taj način, te da je odluku o izboru ponude stavila na sjednicu upravnog odbora. Iako je tužiteljica bila ovlaštena samostalno izabrati izvođača radova, u ovom slučaju, kada se izabire dvostruko skuplja ponuda, u svakom slučaju je trebalo upravni odbor o tome izvijestiti i obrazložiti razlog za takvo postupanje. Iako je tužiteljica u spis dostavila svoje izvještaje o radu tuženika u vrijeme dok je obnašala funkciju izvršne direktorice, iz kojeg (izvještaj za period od 31. ožujka 2017. pa do 9. lipnja 2017.) proizlazi da je tužiteljica u tom izvještaju navela da će promijeniti izvođača za sanaciju cijevi jer je došlo do ponovnog pucanja cijevi koje su sanirane u hitnoj intervenciji, navedeno se ne može smatrati postupanjem tužiteljice na način da su upravnom odboru predočeni svi relevantni podatci, budući da tužiteljica nije navela novo izabranog izvođača radova, nije obrazložila ponudu istog, niti je navela cijenu ponuđenih radova od strane trgovačkog društva Agram-communitas d.o.o. i od strane tvrtke [obrt]. Naime, u izvještaju se jedino navodi da je došlo do pucanja cijevi zbog niskih temperatura u prizemlju, što su sanirale hitne intervencije, da je naknadno došlo do puknuća dvije vertikale, koje je potrebno sanirati, te da tvrtka Agram nije mogla garantirati da se puknuće opet neće dogoditi, te da se stoga odlučila za promjenu izvođača (ne navodi se naziv tvrtke niti podatci o cijeni) koji također radi hitne intervencije i ima ugovor sa GSKG Zg, a u mogućnosti je dati jamstvo od pet godina. Iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo je da izvještavanje tužiteljice nije bilo detaljno, da nije bilo potpuno niti istinito, s obzirom da u tom izvještaju nije navedena tvrtka koja je izabrana, nije opisana ponuda te tvrtke, niti su navedeni iznosi zaprimljenih ponuda. Također, budući da je jamstvo za izvedene radove tvrtke D&D instalacije iznosilo također dvije godine, očigledno nisu istiniti ni navodi u kojima ističe da izabrana tvrtka nudi jamstvo od pet godina. S obzirom na sve navedeno, došlo je do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu, što predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

36. Kao što to Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci ističe, gubitak povjerenja odnosi se na osobu radnika, a ne na radno mjesto, te stoga nije relevantno to što se tužiteljica u trenutku otkaza zatekla na radnom mjesto voditelja projekta, budući da je odnos povjerenja nužan za svaki radni odnos na bilo kojem radnom mjestu.

37. Isto tako, nisu dokazani navodi tužiteljice da stanari nisu bili zadovoljni s ranijim izvođačem, budući da iz iskaza svjedoka UJ proizlazi da on nema saznanja da bi se itko žalio na izvedbu radova od strane tvrtke Agram-communitas.

38. Radi svega navedenog, a posebno činjenice da tužiteljica niti u svom iskazu nije obrazložila razloge svog postupanja na način da je samostalno i bez izvještavanja upravnog odbora donijela odluku o izboru višestruko skuplje ponude za izvođenje radova, a koja ne sadrži niti odredbu o navodnoj garanciji na rok od pet godina, sud je utvrdio da je tužiteljica svojim postupanjem počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

39. Kao što je ranije navedeno uvidom u spis je utvrđeno da je nalaz i mišljenje vještaka o tržišnoj cijeni izvedenih radova zaprimljen od strane tuženika 8. rujna 2017., te je stoga u odnosu na navedeni datum odluka o otkazu koja je donesena 18. rujna 2017. donesena u skladu sa rokom iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ponuda tvrtke Agram-communitas odgovara tržišnoj cijeni radova, čime je tuženik dokazao svoje sumnje o tome da je izabran ponuđač koji je radove izveo po cijeni koja je značajno viša od tržišne. Tuženik je tek u tom trenutku imao dokaz o tome da su njegove sumnje opravdane, te je od tog trenutka za tuženika počeo teći rok iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu za donošenje odluke o otkazu.

40. Valja još navesti da razlog koji se navodi u odluci o otkazu, a odnosi se na navodno štetno zaključivanje ugovora o zakupu poslovnih prostora, nije dokazan kao razlog za otkaz ugovora o radu, budući da spisu ne prileži mišljenje dvojice odvjetnika, na koje se tuženik u odluci o otkazu poziva, a koji navodno ugovore ocjenjuju kao štetne za poziciju tuženika. Naime, sama činjenica zaključenja ugovora o zakupu poslovnog prostora na duži niz godina ne znači automatski da su takvi ugovori štetni za tuženika, jer je vidljivo da je tuženik prema tim ugovorima imao pravo otkaza ugovora u slučaju ako zakupnik ne plati tri dospjele zakupnine, kao i u ostalim slučajevima iz čl. 9 navedenih ugovora, a iz iskaza tužiteljice te izvršne direktorice tuženika suglasno proizlazi da tuženik nije imao uređeno pitanje vlasništva na prostorima koje je davao u zakup, što znači da se radi o specifičnoj situaciji gdje zakupodavac nije vlasnik nekretnine koju daje u zakup, također iz iskaza tužiteljice proizlazi da je poslovne prostore trebalo urediti da bi se u njima mogla obavljati poslovna aktivnost, što sve utječe na to da se ugovor može zaključiti na duži vremenski period i po nižoj cijeni od tržišne, a da takvo postupanje automatski ne znači da je u pitanju sklapanje štetnog ugovora. U odnosu na te ugovore nema jasnog i nedvojbenog dokaza da su štetni za tuženika, iz iskaza svjedoka DJ proizlazi da ti ugovori sve do 2021. nisu bili poništeni (raskinuti), što znači da se taj odnos nastavio i nakon što je tužiteljica dobila otkaz. Stoga se taj razlog ne ocjenjuje kao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici, niti je dokazano da se taj razlog ostvario.

41. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu. S obzirom na navedeno odbijen je i zahtjev tužiteljice u kojem traži sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 125 st. 1 Zakona o radu.

42. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tuženika određena je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

43. Tuženiku pripada pravo na naknadu troška koji se odnosi na trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u visini od 500,00 eura (Tbr. 7/2) za period do 16. siječnja 2020. kada je tužiteljica postavila i zahtjev koji glasi na novčani iznos. Nakon tog perioda tuženiku pripada pravo na trošak za zastupanje na šest ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za sastav obrazloženog podneska od 22. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav žalbe iznos od 250,00 eura (Tbr. 10/1), za sastav revizije iznos od 300,00 eura (Tbr. 10/5), što sveukupno iznosi 2.450,00 eura, kojem iznosu valja dodati iznos od 612,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) što sveukupno iznosi 3.062,50 eura, koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

44. Nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 53,09 eura budući da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 11 st. 1 t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

45. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.