Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3053/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-639/2023 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-639/2023 od 16. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo suvlasništva, za 1/4 dijela, u pogledu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši upis svog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."
Pod točkom II izreke je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjani pravni osnov za stjecanje odnosno upis svog prava suvlasništva, za 1/4 dijela, u pogledu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši upis svog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."
U točki III. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan
2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužiteljici, ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Trošak sastava odgovora na žalbu ne potražuje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Osnovano žaliteljica ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.
6. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.
7. U tijeku prvostupanjskog postupka je, kao nesporno među strankama, utvrđeno:
- da je sada pok. NT, otac tužiteljice i suprug tužene, ovdje predmetnu nekretninu sada katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao zamjenom sa izvjesnim D, a zauzvrat je isti tome D dao svoju zemlju u mjestu Tkon na otoku Pašmanu,
- da je NT preminuo **.**.2007. te da je iza istog vođen ostavinski postupak u kojem je od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] kao povjerenika suda 16. prosinca 2010. doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-107/07 u kojem kao ostavinska imovina ostavitelja nije navedena ovdje predmetna nekretnina, bilo kao knjižno ili izvanknjižno vlasništvo s tim da su tim rješenjem nasljednicima ostavitelja na osnovu zakona proglašeni supruga ĆT, sinovi LT, ZT, te kćer VT, svaki u 1/4 dijela, a koje rješenje je postalo pravomoćno sa danom 9. siječnja 2011.,
- da je ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica], u naravi maslinik površine 405 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem je u B Vlastovnici kao vlasnica upisana ovdje tužena ĆT za cijelo.
8. U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja je naveo sljedeće:
- da tužiteljica traži od prvostupanjskog suda da isti u biti provede ostavinski postupak iza smrti njenog oca pok. NT umrlog 2007. te da rasporedi na nasljednike istog, i to na jednake dijelove, ovdje spornu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da tužiteljici pripadne pravo suvlasništva od 1/4 dijela na toj čestici, ali kako je ostavinski postupak iza pok. NT proveden kod ovog suda pod poslovnim brojem O-107/07 te je u tome predmetu doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno dana 9. siječnja 2011., što bi značilo da je pitanje vlasništva sporne nekretnine sada katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravomoćno riješeno u ostavinskom postupku te bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari (ako bi se prihvatila tvrdnja tuženice da je tužiteljica za spornu nekretninu znala još za vrijeme dok je bio živ NT),
- ako bi sud prihvatio dokazanom tvrdnju tužiteljice da je ona tek 2017. saznala za ovdje spornu česticu koju da je njen otac NT za života stekao pravnim poslom – zamjenom sa Z, stajalište je prvostupanjskog suda da ni u tom slučaju tužiteljica ne može uspjeti s osnovnim tužbenim jer ukoliko je tužiteljica tek nakon deset godina nakon smrti oca saznala za postojanje ovdje sporne nekretnine tada bi se radilo o naknadno pronađenoj imovini koja je kao institut nasljednog prava zakonski definirana u čl. 234. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje ZN), tada bi tu okolnost tužiteljica morala najprije prijaviti tijelu koje vodi ostavinski postupak, a to je u konkretnom slučaju javni bilježnik koji taj postupak provodi kao povjerenik općinskog suda. Tek ukoliko bi u tome postupku netko od nasljednika pok. NT osporio tvrdnju tužiteljice po kojoj bi ovdje sporna nekretnina u trenutku smrti pok. NT doista i predstavljala njegovu ostavinsku imovinu, tada bi ostavinski sud sukladno odredbi čl. 224. ZN trebao prekinuti taj ostavinski postupak i uputiti stanke na parnicu radi utvrđenja da ta nekretnina spada u ostavinsku imovinu ostavitelja.
9. Opisani zaključci prvostupanjskog suda su nejasni, pogrešni i neprihvatljivi.
10. U situaciji kada u ostavinskom postupku iza pok. NT predmetna čestica nije utvrđena ostavinskom imovinom te nije uručena nasljednicima, nikako se ne može raditi o presuđenoj stvari, a kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
11. Nadalje, iz zemljišnoknjižnog izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] od 405 m2 (list 3 spisa) je vidljivo da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženice ĆT, u cijelosti.
12. Dakle, sporna nekretnina ne može predstavljati naknadno pronađenu imovinu o kojoj bi se moglo odlučivati u ostavinskom postupku jer ostavitelj NT nije upisan kao vlasnik te nekretnine (već je kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana tuženica), zbog čega zaključak suda prvog stupnja da bi tužiteljica predmetnu nekretninu „morala najprije prijaviti tijelu koje vodi ostavinski postupak, a to je u konkretnom slučaju javni bilježnik koji taj postupak provodi kao povjerenik općinskog suda“ je također pogrešan i neprimjenjiv u konkretnoj pravnog situaciji.
13. Stoga je o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje da je suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] od 405 m2 u ¼ dijela mogao i trebao odlučivati upravo prvostupanjski sud u ovom parničnom postupku.
14. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da je predmetnu nekretninu njezin suprug NT, otac tužiteljice, mijenjao 1994. za nekretninu koju je imao u vlasništvu na Tkonu te je spornu nekretninu darovao tuženici.
15. Tvrdnje tuženice da joj je predmetnu nekretninu darovao suprug NT, potvrdili su u svojim iskazima svjedoci LT, ZT i ET, koji su iskazivali jasno i suglasno.
16. S druge strane svjedokinja GT, saslušana na ročištu održanom dana 26. listopada 2023. (list 33 spisa), je iskazala da predmetna nekretnine predstavlja malu parcelu na kojoj je pet maslina, na kojoj je viđala tužiteljicu i njezinog supruga AT kako čiste travu i obrađuju masline te je mislila da je ta parcela u cijelosti tužiteljičino vlasništvo. Svjedok AT, izvanbračni suprug tužiteljice „nekih šest godina“, saslušan na istom ročištu dana 26. listopada 2023. (list 34 spisa), je iskazao da su on i tužiteljica predmetnu parcelu počeli obrađivati 2017. jer je tužiteljica dobila suglasnost od svoje majke da ju može obrađivati te su to i radili sve do 2022. kada su nasilno tužiteljičina braća ZT i LT istu pokosili i time im dali do znanja da ne smijemo to obrađivati. Također je iskazao da mu je tužiteljica rekla kako je to zemlja od njezinog pok. oca NT, koji je istu stekao tako što ju je zamijenio s čovjekom iz Tkona te koliko je svjedoku poznato, NT za života s istom nije raspolagao ni na koji način, već su ga nakon njegove smrti naslijedili njih četvero – tužiteljica, njezina dva brata i supruga ĆT, no nekretnina nije ušla u ostavinu jer nisu bili sređeni papiri.
17. Iz javno dostupnih podataka iz e-zemljišnih knjiga, povijesni pregled, vidljivo je da je pravo vlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini upisano na temelju presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P- 756/2022 od 13. lipnja 2022.
18. Iz naprijed navedenog proizlazi da je NT za svoga života predmetnu nekretninu stekao zamjenom za nekretninu na Tkonu te da je tu nekretninu darovao tuženici, koja je izvršila upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
19. S obzirom da je pok. NT predmetnu nekretninu prije svoje smrti darovao tuženici, kao svojoj supruzi, tužiteljica nije mogla na toj nekretnini steći pravo vlasništva nasljeđivanjem.
20. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud naveo da „nisu ispunjeni uvjeti da se može izvesti zaključak da je tužiteljica prije navedeni suvlasnički udio na predmetu spora stekla na temelju valjanog pravnog posla koji da je bio sklopljen sa dotadašnjim vlasnikom, odnosno prema odredbi čl. 115. ZV valjalo je ocijeniti neosnovanim i njen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev“.
21. Ovdje treba reći da valjanu pravnu osnovu (temelj) za stjecanje prava vlasništva ne čini samo pravni posao, već u skladu s čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. No, u konkretnom slučaju je tužiteljica u tijeku postupka (samo) tvrdila da je pravo suvlasništva predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem, dok nije ni tvrdila niti dokazala postojanje nekog drugog valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva iz čl. 114. st. 1. ZVDSP-a (pravni posao, odluka suda ili zakon) pa je iz tog razloga neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
22. Iz naprijed izloženog proizlazi da je žalba tužiteljice neosnovana pa je istu valjalo odbiti u pogledu odluke o glavnoj stvari.
23. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tužiteljica nije iznijela niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
24. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
