Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-12/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u parničnom postupku tužitelja FOROL MAZIVA d.o.o., Varaždin, Svilarska ulica 2, OIB:77512337492, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Drobec, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika T.C. POŽGAJ d.o.o., Veliki Bukovec, Dravska ulica 24, OIB:38134916213, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & partneri d.o.o., Zagreb, u sporu male vrijednosti radi isplate, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina broj UPP/OS-Ovrv-721/2024 od 30. kolovoza 2024. u kojem je tuženiku T.C. POŽGAJ d.o.o., Veliki Bukovec, Dravska ulica 24, OIB:38134916213, naloženo da tužitelju FOROL MAZIVA d.o.o., Varaždin, Svilarska ulica 2, OIB:77512337492, u roku od 8 dana plati

iznos od 225,44 eura sa zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2024. do isplate,

iznos od 480,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2024. do isplate,

iznos od 2.644,75 eura sa zateznom kamatom koja teče od 08. svibnja 2024. do isplate,

i to po stopi od 12,50% godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2024., po stopi od 12,25% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. i po stopi od 11,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena,

kao i iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 275,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2024. pa do isplate, i to po stopi od 7,25% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2024. i po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 329,95 eura sa zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2025. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 30. kolovoza 2024. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-721/2024. Po prigovoru tuženika kao ovršenika Općinski sud u Varaždinu je rješenjem broj Povrv-180/2024-3 od 31. listopada 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Trgovačkim sudom u Varaždinu.

2. Tužitelj kao vjerodostojne isprave na temelju kojih je predložio donošenje rješenja o ovrsi naznačava račun broj 201/FOROL/215 od 12. veljače 2024., račun broj 238/FOROL/215 od 15. veljače 2024. i račun broj 574/FOROL/215 od 08. travnja 2024. (listovi 39 do 41 spisa), a iz kojih isprava je vidljivo da tražbine tužitelja po pojedinim računima iznose 225,44 eura, 480,00 eura i 2.644,75 eura. Ističe se da su navedene isprave podobne za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

3. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi ističe da rješenje pobija u cijelosti. Navodi da ne postoji nikakva tražbina tužitelja prema tuženiku te da tuženik u svojoj poslovnoj dokumentaciji nema zavedeno dugovanje prema tužitelju. Ističe da tužitelj uz prijedlog nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost njegova potraživanja te i ističe da će se tuženik detaljnije očitovati o tražbini po primitku tužiteljeva činjeničnog obrazloženja osnove potraživanja. Protivi se i određenim troškovima. U konačnici predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. U daljnjem tijeku postupka tuženik se više nije očitovao iako je na obvezu očitovanja bio upozoravan.

4. Budući da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti ovaj sud je rješenjem broj Povrv-12/2025-2 od 16. siječnja 2025. stranke upozorio na dužnost iznošenja svih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i dužnost predlaganje dokaza te i predlaganja održavanja usmene rasprave, a to sve u skladu sa čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). U istom rješenju sud je u smislu čl. 461.a st. 8. ZPP-a stranke upozorio na postupovna pravila u ovom postupku male vrijednosti koji je pisani postupak.

5. U povodu prednjeg poziva i upozorenja tužitelj se očitovao u podnesku od 10. veljače 2025. te u istome ističe da je tuženik promijenio tvrtku 22. ožujka 2023., ali da je na narudžbenicama i nadalje koristio memorandum sa ranijom tvrtkom T.C. POŽGAJ – DRVO U GRADITELJSTVU d.o.o. pa je i tužitelj na otpremnicama naznačavao raniju tvrtku tuženika. Tužitelj i tuženik bili su u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj isporučio tuženiku u tri navrata robu na temelju narudžbe tuženika. Pojašnjava da je tuženik putem e-mailova od 05. veljače 2024., 07. veljače 2024., 13. veljače 2024., 08. ožujka 2024. i 08. travnja 2024. vršio narudžbe robe koju je tužitelj isporučio tuženiku o čemu je tuženik potpisao otpremnice i to otpremnica broj 205 od 12. veljače 2024., otpremnica broj 242 od 15. veljače 2024. i otpremnica broj 560 od 08. travnja 2024. Za isporučenu robu tužitelj je fakturirao račun broj 201/FOROL/215 od 12. veljače 2024., račun broj 238/FOROL/215 od 15. veljače 2024. i račun broj 574/FOROL/215 od 08. travnja 2024. Posebno ističe da je OŠ u ime tuženika 22. svibnja 2024. dostavio očitovanje priznajući postojanje dugovanje uz navod da će "kao i do sada, prije nove isporuke podmiriti dugovanje". Vezano za tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi ističe da se radi o paušalnom i u konačnici neistinitom navodu tuženika. U dokaznom postupku tužitelj predlaže čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis, saslušanje člana uprave tužitelja AŠ, saslušanje svjedokinje PŠ, saslušanje svjedoka OŠ te i pribavu podataka od Porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženim računima. Tužitelj predlaže održavanje usmene rasprave radi saslušanja predloženih stranaka i svjedoka. U konačnici predlaže donošenje odluke kojom bi se održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

6. Navedeno očitovanje tužitelja zajedno sa svom dostavljenom dokumentacijom dostavljeno je punomoćniku tuženika 27. veljače 2025. te se tuženik nije očitovao u roku od 15 dana u skladu sa čl. 461.a st. 7. ZPP-a s time da se apostrofira da je na obvezu očitovanja tuženik upozoren i to kako u rješenju broj Povrv-12/2025-2 od 16. siječnja 2025. tako i u dopisu broj Povrv-12/2025-6 od 12. veljače 2025.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Prema čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog s time da sud može odbiti prijedlog stranke za održavanjem ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Uz navedeno pravilo sud ponovno apostrofira da su stranke dužne svoja očitovanja u postupcima u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga dostaviti sudu u roku i na način kako je određeno u čl. 461. a st. 6. i 7. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku ovu svoju proceduralnu obvezu izvršio, dok se tuženik nije očitovao iako je na obvezu očitovanja bio upozoren. Također, u dokaznom postupku sud je primjenjivao i procesno pravilo iz čl. 492.a ZPP-a gdje je određeno da će sud u postupku pred trgovačkom sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

9. Tužitelj u ovom postupku, dakle, traži isplatu iznosa od 225,44 eura, 480,00 eura i 2.644,75 eura zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka. Glavnični iznos tužbenog zahtjeva odnosi se na isplatu kupoprodajne cijene za isporučenu robu.

10. U dokaznom postupku sud je analizirao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to:

- povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 86 do 90 spisa),

- račun broj 238/FOROL/215 od 15. veljače 2024. sa otpremnicom broj 242 od 15. veljače 2024. (listovi 91 do 92 spisa),

- račun broj 201/FOROL/215 od 12. veljače 2024. sa otpremnicom broj 205 od 12. veljače 2024. (listovi 93 do 94 spisa),

- račun broj 574/FOROL/215 od 08. travnja 2024. sa otpremnicom broj 560 od 08. travnja 2024. (listovi 95 do 96 spisa),

- e-mail korespondencija sa dokumentacijom (listovi 97 do 107 spisa),

- razna knjigovodstvena dokumentacija – prijave PDV-a, rekapitulacija poreza i pretporeza, knjiga izlaznih računa (listovi 108 do 126 spisa).

11. Iz analize činjeničnih navoda koje prezentira tužitelj te i dostavljene dokumentacije ovaj sud zaključuje da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu i to ugovornom odnosu iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu: ZOO) – ugovor o kupoprodaji – u kojem se prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti prodavatelju cijenu. U konkretnom slučaju u ugovornom odnosu tužitelj nastupa kao prodavatelj, a tuženik kao kupac.

12. Osnovna obveza tužitelja kao prodavatelja je, dakle, tuženiku kao kupcu predati u vlasništvo određenu stvar. Tužitelj svoju tražbinu dokazuje primarno dostavom dokumentacije i to vjerodostojnim ispravama računima, a uz račune dostavlja i pripadajuće otpremnice kao dokaz da je tuženik preuzeo robu koja je specificirana po pojedinom računu. Sud je detaljno analizirao dostavljenu dokumentaciju te sud utvrđuje da su u spis dostavljeni svi računi na temelju kojih je predloženo donošenje rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a isto tako iz dostavljenih otpremnica vidljivo je da se u istima nalazi pobrojana sva roba koja se navodi i u računima. Budući da na svim otpremnicama postoji potpis preuzimatelja i pečat tuženika, ovaj sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je svoju osnovnu obvezu u predmetnom ugovornom odnosu izvršio odnosno sud utvrđuje da je tuženik preuzeo svu robu za koju tužitelj u ovom postupku traži isplatu kupoprodajne cijene. Dodatno se apostrofira da se navedeno može zaključiti i iz e-mail korespondencije koja je vršena između predstavnika stranaka te koja je dostavljena u spis.

13. S druge strane tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi platio kupoprodajnu cijenu za preuzetu robu odnosno tuženik čak niti nije dostavio svoje očitovanje, a koja obveza proizlazi iz već ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Nadalje, prema čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221.a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajući u vidu procesna načela iz citiranih odredbi ZPP-a, kao i iz ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP-a, razvidno je da je svaka stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih postavlja svoj zahtjev. U ovom parničnom postupku tuženik nije sudu prezentirao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te nije predložio dokaze pa sud zaključuje da u postupku nije dokazano da bi tuženik izvršio svoju obvezu na isplatu predmetne kupoprodajne cijene.

14. Dodatno se ističe da je sud po prijedlogu tužitelja zatražio od nadležne Porezne uprave podatak o tome da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza na temelju računa broj 574/FOROL/215 od 08. travnja 2024. te da je u spis 12. ožujka 2025. zaprimljeno očitovanje nadležne Porezne uprave te je u očitovanju navedeno da je tuženik citirani račun evidentirao u svojoj knjizi ulaznih računa te i po računu koristio pravo na odbitak pretporeza za razdoblje od 01. do 30. travnja 2024. Imajući navedeno u vidu uz primjenu pretpostavke iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a prema kojoj se smatra da postoji tražbina u situaciji da se dokaže da je korišteno pravo na odbitak pretporeza, zaključuje se da i iz ovog gledišta tužitelj tražbinu iz ovog računa osnovano potražuje, a to budući da u postupku nije dokazano da bi tražbina iz računa bila namirena.

15. Zbog svega sud predmetni tužbeni zahtjev tužitelja cijeni osnovanim odnosno tuženik je dužan platiti tražbine iz svakog pojedinog računa odnosno ukupno je tuženik dužan na ime kupoprodajne cijene platiti iznos od 3.350,19 eura. Uz glavnični iznos tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu, a to njegovo pravo proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO- a u kojem je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, s time da prema čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Budući da predmetni ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja u svojoj naravi trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a (ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti) stopa zatezne kamate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. ZOO-a za osam postotnih poena. Vezano za dospijeće tražbine ističe se da je isto određeno u svakom pojedinom računu te tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od slijedećeg dana u odnosu na datum valute naveden u svakom pojedinom računu.

16. Završno sud ističe da je u skladu sa čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Iako je tužitelj predložio određene personalne dokaze ovaj sud smatra da se odlučno činjenično stanje može utvrditi već na temelju isprava koje su dostavljene u spis pa stoga sud smatra da održavanje ročišta u ovom postupku nije potrebno. Stoga je sud donio ovu presudu bez održavanja ročišta.

17. Slijedom navedene argumentacije sud tužbeni zahtjev tužitelja cijeni u cijelosti osnovanim te je sud u izreci presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-721/2024.

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju.

19. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika

(vrijednost predmeta spora iznosi 3.350,19 eura):

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21, 18/22 i 154/22 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) u iznosu od 25,00 eura (uključen PDV),

- sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV),

te u fazi parničnog postupka kod ovog suda:

- sastav podneska po punomoćniku od 10. veljače 2025. prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV),

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,95 eura

odnosno sumarno je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 604,95 eura. Trošak u iznosu od 275,00 eura dosuđen je tužitelju u izreci i to kao održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dok je trošak nastao u fazi parničnog postupka u iznosu od 329,95 eura dosuđen tužitelju u točci II. izreke odnosno naloženo je tuženiku da isti naknadi u roku od 8 dana. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona, odnosno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 18. ožujka 2025.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e- Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika