Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-369/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OVR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojega zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ravlić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2228/2021-17 od 24. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice OVR iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2228/2021-17 od 24. siječnja 2024. te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika Kliničkog bolničkog centra Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6 za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva naložiti tuženiku da joj plati 3.318,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali s tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i da potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice, kao radnice, da joj tuženik, kao poslodavac, naknadi štetu koja joj je nastala kada je na putu na posao pala i ozlijedila se. Obrazlože da se ne radi o šteti koja je tužiteljici nastala na radu ili u vezi s radom, jer da ne postoji uzročno posljedična veza između posla koji tužiteljica obavlja (medicinska sestra) i štetnog događaja, odnosno da se radi o šteti koja je nastala izvan procesa rada, slijedom čega da nema niti odgovornosti tuženika u smislu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov. broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) i čl. 111. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.).

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a pa navodi žalbe u ovom dijelu nisu osnovani.

7. Ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Neosnovano se navodima žalbe ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a i u vezi s tim povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Ovo jer u žalbenoj fazi postupka odlučna činjenica nije sporna, a ta je da je tužiteljica stradala izvan mjesta rada, prije početka samog procesa rada, na putu prema poslu.

9. Ocijenjeno je također da je, s obzirom na tu činjenicu, sud prvog stupnja uz valjane i jasne razloge, pravilnom primjenom materijalnog prava, zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

10. Odredbom čl. 111. ZR propisano je da je poslodavac, ako radnik pretrpi štetu na radu i u svezi s radom, dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Kako iz pravilnog činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužiteljica nije pretrpjela štetu u procesu rada nego dolazeći na posao, to znači da joj tuženik kao poslodavac ne može biti odgovoran za štetu jer nema uzročne veze između povrjeđivanja tužiteljice i procesa rada na njezinom radnom mjestu. Naime, pod štetom nastalom radniku na radu ili u svezi s radom, za koju poslodavac odgovara, podrazumijeva se ona šteta koja je posljedica utjecaja tehnološkog procesa rada, a dolazak na posao ne ulazi u tu vrstu štete jer proces rada još nije niti započeo.

12. Slijedom toga odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), a posebno na navode kojima se iznose nove činjenice vezane uz prekovremena sate rada i organizaciju rada jer se radi o novim činjenicama (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

13. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom kako po osnovi tako i po visini te ja kao takva i potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

14. Tužiteljici trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), a tuženiku trošak odgovora na žalbu nije priznat jer se radi o trošku koji nije bio potreban za donošenje ove odluke (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević