Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-515/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Katici Krajnović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ILE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, koje zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P-373/2024-6 od 16. prosinca 2024., 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P-373/2024-6 od 16. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači sukladno žalbenim navodima te ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio njegovom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

4. Također, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a budući da strankama nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor mjesne nenadležnosti za postupanje u predmetu prema mjestu prebivališta tužiteljice, a koji prigovor je istaknut u odgovoru na tužbu s prijedlogom da se predmet ustupi na odlučivanje mjesnom nadležnom Općinskom sudu u Rijeci, jer da su Ugovorom o kreditu od 12. svibnja 2005. stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, odnosno u Rijeci.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe Ugovora o kreditu od 12. svibnja 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i isplate.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti pobijanim rješenjem primjenom Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje u tekstu: ZZP) u koje je propise implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, da se uvijek smatra da se u nekoj odredbi nije pojedinačno odgovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Odredbama čl. 81. i 87. ZPP/03 i odredbi čl. 49. i 55. ZZP-a isto je jednako propisano, zbog čega je takva nepoštena odredba ništetna.

11. U konkretnom slučaju iz sadržaja predmeta proizlazi da je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i da tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

12. Prema mišljenju ovog suda, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja sklapanja i forme ugovora, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti prema sjedištu banke (čl. 48. st. 1. ZPP-a) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer da se nadležnost za sve eventualne sporove iz ugovora povjeri sudu prema sjedištu banke, time tuženik ostvaruje pogodnosti i bitno manje troškove, a tužiteljici iziskuje veće troškove dolaska na sud u Rijeku, imajući u vidu da je mjesto prebivanja tužiteljice u [adresa] čime je prouzročena znatna neravnoteža u procesno pravnom položaju stranaka.

13. Stoga među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. st. 1. i 4. ZPP-a.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je svoju odluku o tuženikovu prigovoru mjesne nenadležnosti donio uz ispunjenje zahtjeva za kontradiktornim postupkom koji podrazumijeva mogućnost da se u sudskom postupku znaju i komentiraju navodi koje je iznijela druga strana. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u kojoj je tužiteljica osporavala valjanost prorogacijske klauzule dostavljena tuženiku koji je takvo pravno shvaćanje tužiteljice osporio te je podnio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda tvrdeći da je riječ o valjanoj ugovornoj odredbi koja obvezuje stranke. U tim okolnostima je jasno da je odluka prvostupanjskog suda donesena na temelju kontradiktornog postupka te su u tom smislu poduzete odgovarajuće procesne zaštitne mjere koje odgovaraju prirodi odlučivanja o prigovoru mjesne nenadležnosti.

15. Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa] pa se može smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je Ugovor sklopila, time u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.

16. Dakle, kako ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 18. ožujka 2025.

Sudac

Katica Krajnović