Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-1029/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, Vlaška 83/1, protiv tuženika KL, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-432/2024-41 od 4. listopada 2024., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika KL, [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-432/2024- 41 od 4. listopada 2024.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju, uz trošak u iznosu od 1.584,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, daljnji parnični trošak u iznosu od 557,10 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

" I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 029-50-3935385 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 23.02.2007. i to članak 3. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.584,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Da bi se utvrdila navodna nepoštenost ugovorne odredbe sud je dužan ispitati uzrokuje li ista znatnu neravnotežu na štetu potrošača i to suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tek Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 20. listopada 2017. bankama zabranjuje naplatu naknade za obradu kredita i to isključivo u odnosu na stambene potrošačke kredite. Odredba o jednokratnoj naknadi za obradu kredita je jasna i razumljiva te je tužitelj iz ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade koji iznosi 3,30 % od iznosa kredita mogao shvatiti sve financijske obveze koje za njega proizlaze i procijeniti je li takva odredba prihvatljiva ili nije. Tvrdi da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima. Pogrešna je i odluka o trošku. Predlaže da pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužitelju naloži da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Protiv iste presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je u cijelosti uspio s pravnom osnovom jer je usvojen deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, a u odnosu na kondemnatorni dio zahtjeva uspio je u većem dijelu pa njegov uspjeh nikako ne može iznosi samo 50,40 %. Tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže usvajanje žalbe i preinaku odluke o troškovima postupka uz naknadu troškova tužitelju za sastav žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) jer obrazloženje presude sadrži sve elemente iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 23. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi na jednokratnu naknadu 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

8. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužitelja da je naknada za obradu kredita plaćena, odnosno da je uzeta od kredita, da je ugovor pročitao, ali nije pokušao s tuženikom pregovarati o naknadi i njezinoj visini jer nije bio dovoljno upućen, nije pitao na što se naknada odnosi, a ni ne zna jesu li mu oni to rekli, iz čega proizlazi da se o sadržaju ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita nije pregovaralo, odnosno da je riječ o unaprijed formuliranoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena i omogućila je tužitelju da u trenutku sklapanja Ugovora ocjeni visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (3,30 % od iznosa kredita) ne znači da je ta odredba i poštena. Kod ocjene je li odredba o naknadi poštena, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir prirodu usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme njegova sklapanja (ugovor o kreditu za kupnju novog vozila OPEL), sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe toga ugovora. Ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu ne sadrži nikakav podatak o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnosi te imajući u vidu da je tužitelju za iznos naknade umanjen iznos kredita koji mu je stavljen na raspolaganje, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se ne može prihvatiti da bi tuženik mogao očekivati pristanak tužitelja na takvu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

10. Ugovor o kreditu kojeg su stranke sklopile u toč. 3. kojim je ugovorena naknada ne sadrži opis troškova i usluga koje se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora pa je tuženik na tužitelja tom odredbom prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama i troškovima. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ugovorna obveza u kojoj nisu navedeni troškovi i usluge na koje se odnosi naknada u visini od 3,30 % vrijednosti kredita utječe na pravni položaj tužitelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara na njegovu štetu značajnu neravnotežu, jer tuženik nije ni tvrdio da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena u smislu čl. 81. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP) te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP. Stoga žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije dao razloge zašto je sporna odredba nepoštena, a time i ništetna nisu osnovani jer je prvostupanjski sud o tome dao jasne i prihvatljive razloge. O toj odredbi se nije pregovaralo, niti je u ugovoru navedeno o kojim troškovima i uslugama se radi, osim toga da iznosi 3,30 % od iznosa kredita.

11. Iz navedenih razloga žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, slijedom čega je trebalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke.

12. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.584,20 eura s kamatama od 4. listopada 2024. (dana donošenja odluke) do isplate, imajući u vidu odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP te primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa). Pritom je prvostupanjski sud ocijenio tužiteljev uspjeh u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva od 75,24 % te tuženikov uspjeh od 24,76 %, dosuđujući tužitelju razmjerni trošak zastupanja u omjeru od 50,48 %.

13. Imajući u vidu da je u ovoj parnici tužitelj uspio s deklaratornim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita te s kondemnatornim zahtjevom za isplatu iznosa od 42.648,93 kn, a da nije uspio s kondemnatornim zahtjevom za isplatu iznosa od 14.034,17 kn, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom zahtjeva, a za 75,24 % s visinom tužbenog zahtjeva pa njegov uspjeh iznosi 87,62 %, tuženikov uspjeh iznosi 12,38 %, dakle tužitelju treba priznati, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, troškove zastupanja u omjeru od 75,24 %.

14. Prvostupanjski sud je tužitelju za poduzete procesne radnje pravilno priznao 900 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV od 25 % iznose 2.250,00 eura, s obzirom na tužiteljev uspjeh u omjeru od 75,24 % pripadaju ga troškovi zastupanja u iznosu od 1.692,90 eura, čemu treba pribrojiti sudsku pristojbu na tužbu od 61,38 eura, sudsku pristojbu na presudu od 29. travnja 2022. od 121,57 eura te trošak vještačenja od 265,45 eura, tako da tužitelju treba priznati ukupni parnični trošak u iznosu od 2.141,30 eura.

15. Stoga je žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka neosnovana, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke i odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

16. Tužitelj je uspio sa žalbom pa mu za sastav žalbe treba priznati 25 bodova (Tbr. 10. toč. 4. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), što s vrijednošću boda i PDV-om iznosi 62,50 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ove odluke.

U Zadru 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan