Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-986/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1 OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1966/2022-20 od 4. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1966/2022-20 od 4. studenog 2024. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku, Klinički bolnički centar Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, da tužiteljici ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 1.584,84 Eur bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022, a od 01.01.2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućom: za travanj 2017.godine, na iznos od 24,22 Eur od 15.05.2017.godine
za svibanj 2017. godine, na iznos od 7,02 Eur od 15.06.2017. godine,
za rujan 2017. godine, na iznos od 9,85 Eur od 15.10.2017. godine,
za listopad 2017. godine, na iznos od 37,61 Eur od 15.11.2017. godine, za studeni 2017. godine, na iznos od 30,69 Eur od 15.12.2017. godine, za prosinac 2017. godine, na iznos od 40,19 Eur od 15.01.2018. godine, za siječanj 2018. godine, na iznos od 22,02 Eur od 15.02.2018. godine, za veljaču 2018. godine, na iznos od 12,39 Eur od 15.03.2018. godine,
za ožujak 2018.godine, na iznos od 38,36 Eur od 15.04.2018. godine,
za svibanj 2018.godine, na iznos od 7,34 Eur teku od 15.06.2018.godine, za lipanj 2018.g., na iznos od 5,08 Eur od 15.07.2018.godine
za srpanj 2018. godine, na iznos od 7,71 Eur od 15.08.2018.godine,
za kolovoz 2018. godine, na iznos od 16,71 Eur od 15.09.2018.godine,
za rujan 2018. godine, na iznos od 25,44 Eur od 15.10.2018. godine,
za listopad 2018. godine, na iznos od 14,75 Eur od 15.11.2018. godine, za prosinac 2018. godine, na iznos od 16,16 Eur od 15.01.2019. godine, za siječanj 2019. godine, na iznos od 22,79 Eur od 15.02.2019. godine, za veljaču 2019. godine, na iznos od 10,68 Eur od 15.03.2019. godine,
za ožujak 2019. godine, na iznos od 27,04 Eur od 15.04.2019. godine,
za travanj 2019. godine, na iznos od 15,88 Eur od 15.05.2019. godine,
za svibanj 2019. godine, na iznos od 37,87 Eur od 15.06.2019. godine,
za lipanj 2019.g., na iznos od 56,08 Eur od 15.07.2019.godine,
za kolovoz 2019. godine, na iznos od 73,83 Eur od 15.09.2019. godine, za rujan 2019. godine, na iznos od 63,32 Eur od 15.10.2019. godine,
za listopad 2019.godine na iznos od 29,20 Eur teku od 15.11.2019
za studeni 2019. godine, na iznos od 44,39 Eur od 15.12.2019 godine,
za prosinac 2019. godine, na iznos od 124,36 Eur od 15.01.2020. godine, za siječanj 2020. godine, na iznos od 32,86 Eur od 15.02.2020. godine, za veljaču 2020. godine, na iznos od 57,09 Eur od 15.03.2020. godine,
za ožujak 2020. godine, na iznos od 51,90 Eur od 15.04.2020. godine,
za travanj 2020. godine, na iznos od 64,65 Eur od 15.05.2020. godine,
za svibanj 2020. godine, na iznos od 3,46 Eur od 15.06.2020. godine,
za lipanj 2020.g., na iznos od 5,49 Eur od 15.07.2020.godine,
za kolovoz 2020. godine, na iznos od 0,03 Eur od 15.09.2020. godine,
za rujan 2020. godine, na iznos od 0,01 Eur od 15.10.2020. godine,
za siječanj 2021. godine, na iznos od 39,30 Eur od 15.02.2021. godine, za veljaču 2021. godine, na iznos od 211,38 Eur od 15.03.2021. godine, za svibanj 2021. godine, na iznos od 62,82 Eur od 15.06.2021. godine,
za kolovoz 2021. godine, na iznos od 4,48 Eur od 15.09.2021. godine,
za siječanj 2022. godine, na iznos od 180,05 Eur od 15.02.2022. godine, za lipanj 2022.godine., na iznos od 0,01 Eur od 15.07.2022.godine,
za srpanj 2022.godine, na iznos od 10,38 Eur od 15.08.2022.godine
za ožujak 2023. godine, na iznos od 22,24 Eur od 15.04.2023. godine,
za lipanj 2023.g., na iznos od 17,47 Eur od 15.07.2023.godine,
za kolovoz 2023. godine, na iznos od 0,15 Eur od 15.09.2023. godine,
za rujan 2023. godine, na iznos od 0,11 Eur od 15.10.2023. godine,
osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate.
II. Za više zatražene zatezne kamate koje bi na iznos od 118,04 Eur tekle od 15.11.2023 , na iznos od 457,66 Eur tekle 15.12.2023.godine i na iznos od 273,62 Eur tekle od 15.01.2024. godine tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak ovoga postupka u iznosu od 1.390,45 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."
2. Protiv dijela te presude u dosuđujućem dijelu pod t. I. izreke i u dijelu pod t. III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao poslodavac isplati manje isplaćenu naknadu za prekovremeni rad uz uvećanje za posebne uvjete rada i liječnički dodatak kao i razliku manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja za sporno razdoblje.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativne) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju radila kod tuženika (kao poslodavca) na radnom mjestu doktora medicine-specijalist; da u istom razdoblju tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a u odnosu na prekovremene sate koje je tužiteljica nesporno odradila u istom razdoblju te je u istom razdoblju tuženik pogrešno izračunao tužiteljici naknadu plaće u odnosu na vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo (Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Narodne novine, broj 143/13 - čl. 57., čl. 59. i čl. 51.; i Narodne novine, broj 29/18, čl. 55., čl. 57. i čl. 34.) kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi i naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.584,84 eur-a na ime manje isplaćene naknade za prekovremeni rad uz uvećanje za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje (liječnički dodatak) kao i na ime razlike manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja.
9. Naime, tuženik nije tužiteljici vršio obračun plaće primjenom čl. 51. st. 1. KU te joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji ima pravo sukladno odredbi čl. 57. KU te isto tako nije plaćao tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao doktor medicine te je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo temeljem odredbe čl. 59. KU a također je sukladno istom pogrešno tužiteljici obračunao naknadu za korištenje godišnjeg odmora u odnosu na sporno razdoblje kao i bolovanje.
10. Također treba reći da je odredbom čl. 51. st. 1. KU propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, dok je st. 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok je čl. 57. KU propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a čl. 59. KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.
11. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14 i 127/17 - dalje u tekstu: ZR), za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada dodatak za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate jer bi bilo nelogično tumačenje tuženika da tužiteljici pripada taj dodatak samo za redovni rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica kada joj KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama KU zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu ostalih dodataka.
12. Pravilno je određena i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno odredbi čl. 36. KU i čl. 34. KU/18.
13. Naknada u pogledu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, pravilno je određena na temelju odredbe čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 141/12) odnosno čl. 58. st. 1. TKU (Narodne novine, broj 128/17) u iznosu koji proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.
14. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da je kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (travanj/2017. - prosinac/2023.) tužiteljici isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme godišnjeg odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to pojedinačno mjesečno, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Nadalje iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je razlika utvrđena nakon 1. kolovoza 2020. nastala zbog pogrešne metodologije kojom obračun naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili bolovanja do 42 dana radi aplikacije COP, obzirom da je obračun naknada za godišnji odmor i/ili bolovanje radio prema važećim propisima, odnosno sukladno odredbama KU i TKU te zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, a to znači kao prosječnu mjesečnu bruto plaću u prethodna tri mjeseca (s tim što je tu prosječnu plaću vještak dodatno korigirao, odnosno uvećao za razliku po osnovi manje isplaćenih dodataka na plaću i to za sve one mjesece iz utuženog razdoblja kod kojih je do tih razlika došlo). Stoga je kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja, tužiteljici bila isplaćena manja naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili bolovanja do 42 dana i to u iznosu od prikazanom u Tablici br. 4 vještva.
15. Neosnovani su žalbeni navodi da bi pobijanom presudom prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev dosudivši isplate razlike naknade za godišnji/bolovanje za razdoblje nakon 1. travnja 2020., jer je prvostupanjski sud na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka dao jasne i neproturječne razloge zbog kojih je taj dio tužbenog zahtjeva usvojio, a uz to sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva. Za navesti je i da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu uz navod da će po provedenom vještačenju postaviti tužbeni zahtjev po svim osnovama. Nadalje, tužiteljica je već u tužbi podnesenoj 23. svibnja 2022. tužbenim zahtjevom potraživala i pogrešno obračunate naknade plaća u razdoblju od 1. travnja 2017. do podizanja tužbe, odnosno da se vještačenje visine potraživanja izvrši do dana izrade vještva, a što je prvostupanjski sud izrijekom rješenjem o određivanju vještačenja vještaku i naložio.
16. Iz iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.584,84 eur-a i odlučio kao u pobijanoj presudi u točki I. izreke.
17. Isto tako treba reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.
18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i u točki III. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
