REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1475/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Šmajgel, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/22-01/7409, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-6 od 22. veljače 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-564-01/21-031/195, URBROJ: 251-09-51-101-22-17 od 2. kolovoza 2022.

III. GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju bolesti psihe – sa 20 % oštećenja organizma stalno, po osnovi dg. Trajne promjene ličnosti nakon ratnog PTSP-a, srednjeg stupnja, prema T238 b Liste I postotka oštećenja organizma koja predstavlja sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 118/2021; dalje: Pravilnik), nastale kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da odluči o pravu na osobnu invalidninu i o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu, primjenom članka 175. u svezi članka 57. i 59. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17., 98/19. i 84/21, dalje u tekstu ZHBDR).

IV. Sud će odluku o troškovima spora donijeti naknadno posebnim rješenjem, prema odredbi članka 148. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

Obrazloženje

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1362/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

1.2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22-01/7409, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-6 od 22. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-564-01/21-031/195, URBROJ: 251-09- 51-101-22-17 od 2. kolovoza 2022.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je odbijen zahtjev za priznanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti psihe (PTSP i Trajne promjene osobnosti), uz obrazloženje da za to ne ispunjava uvjete iz članka 12. stavka 1. točke c) ZHBDR-a.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da ovlašteni vještaci u provedenom upravnom postupku nisu pravilno utvrdili odlučne (medicinske) činjenice koje jasno pokazuju da je bolest psihe u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, te da je nastupilo njezino pogoršanje. Provedena vještačenja ovlaštenih vještaka smatra deficitarnim, te nedovoljno obrazloženim. Predlaže da sud provede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te predlaže da sud naredi tuženiku nadoknadu troškova upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u osporavanom rješenju, te citira sadržaj nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: 562- 02/22-01/7409, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-5 od 7. veljače 2023. Protivi se izvođenju predloženog dokaza, te smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a da tužitelj nije obrazložio nužnost provođenja vještačenja. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je, izvanraspravno, 14. veljače 2024. donio rješenje o provođenju predloženog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti psihijatrije.

6. Rješenjem poslovni broj Us I-1475/2023-9 od 22. svibnja 2024. za vještaka je određen, prema izboru suda, stalni sudski vještak dr.med. Goran Makarić, specijalist psihijatrije, prema odabiru suda, a u toč. III. izreke navedenog rješenja bio je određen zadatak vještaka.

7.1. Nadalje, sud je, nakon dostave nalaza i mišljenja (20. kolovoza 2024.) strankama, te nakon pribave njihovih očitovanja, održao raspravu 18. ožujka 2023., kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7.2. Rasprava je održana na daljinu putem platforme Microsoft Teams (članak 89. stavak. 2. ZUS-a), u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika EK, zamjenice u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku kao i sudskog vještaka.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po navedenom stalnom sudskom vještaku, obzirom da je tužitelj prigovorima u svezi utvrđenja medicinskih činjenica doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu činjenica medicinske naravi, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.1. Iz podataka spisa upravnog postupka razvidno je da je tužitelj zahtjevom od 29. ožujka 2021. zatražio priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP i F62.0, uz koji je priložio medicinsku dokumentaciju.

10.2. U postupku su prikupljeni dokazi u smislu odredbe članka 180. ZHBDR-a, odnosno potvrda o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i ratni put. 11. Prema članku 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

12. U postupku povodom navedenog zahtjeva prvostupanjsko tijelo je predmet dostavilo Prvostupanjskom liječničkom vijeću u Zagrebu, koje je u nalazu i mišljenu KLASA: 562-02/22-01/3880, URBROJ: 522-4/5-ZG-22-7 od 13. lipnja 2022. utvrdilo da kod tužitelja postoji bolest koja se uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP/Trajne promjene ličnosti (F62.0), dakle utvrđeno je postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnih bolesti i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te je utvrđeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s te osnove od manje od 20% stalno po T238 a Liste I Pravilnika.

13. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje od 2. kolovoza 2022., bez potrebe revizijskog vještačenja, sukladno odredbi članka 3. Pravilnika, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove predmetne bolesti.

14. Povodom izjavljene žalbe tuženik je pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: 562-02/22-01/7409, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-5 od 7. veljače 2023., u kojemu je navedeno kako je uvidom u medicinsku dokumentaciju i ratni put, dinamiku liječenja i primijenjene metode liječenja te činjenicu da je branitelj liječenje započeo u prosincu 2019. godine radi teškoća na radnom mjestu, te nakon pregleda branitelja, utvrđeno kako kod branitelja postoji oštećenje organizma na temelju bolesti PTSP-a, koje je u zročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, te ono iznosi manje od 20% po T 238a) Liste postotaka oštećenja organizma (Liste I), kao sastavnom Pravilnika.

15. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po navedenom stalnom sudskom vještaku.

16.1. Dana 20. kolovoza 2024. stalni sudski vještak dr.med. Goran Makarić, specijalist psihijatrije, dostavio je nalaz i mišljenje, u kojemu je naveo kronologiju događaja i dijagnoza u svezi nastanka oboljenja psihe tužitelja. Sudski vještak navodi da je tužitelj sudionik Domovinskog rata od 5. kolovoza 1990. do 14. rujna 1990., od 15. rujna 1990. do 30. svibnja 1994. (3 god., 9 mj. i 26 d.); od 1. kolovoza 1995. do 22. prosinca 1995. (4 mjeseca i 22 dana), te da je bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Nadalje sudski vještak navodi da je na temelju detaljne analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je prvi psihijatrijski pregled učinio 22. travnja 1993., kad je shvaćen kao reaktivna psihoneuroza; Ponovno javljanje psihijatru slijedi 20. prosinca 2019. pod dijagnozom Poremećaja prilagodbe (F43.2), kao posljedica laboralne problematike, uz postavljanje sumnje na ratni PTSP (F43.1). Na slijedećoj kontroli 30. prosinca 2019. potvrđuje se dijagnoza ratnog PTSP-a (F43.1); Dana 21. siječnja 2020. učinjeno je psihologijsko testiranje: “...na planu ličnosti naglašena je ratna posttraumatska stresna simptomatika te psihosomatski način reagiranja na stres kao dominantni mehanizam obrane. U sekundarnom planu naglašena je depresivno-anksiozna simptomatika...“; Na psihijatrijskoj kontroli 28. svibnja 2020. definira se dijagnoza Trajne promjene ličnosti F62.0 (nakon F43.1); Slijedi ekstenzivno ambulantno psihijatrijsko liječenje uz propisivanje psihofarmaka, kao i dnevno-bolnički i bolnički tretman; Tijekom bolničkog liječenja u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan (20. srpnja -7. rujna 2021.) definira se i dijagnoza komorbiditetnog Depresivnog poremećaja (F32.2.), a između ostaloga se pri otpustu navodi: “...Dio simptomatike nedostupan je terapijskoj korekciji, a što se odnosi na oštećenja na afektivnom, voljnom i kognitivnom planu a izravna su posljedica participiranja u Domovinskom ratu...“; Tijekom bolničkog liječenja u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan (1. prosinca 2022. – 19. siječnja 2023.), pri otpustu se između ostaloga bilježi: “...Dio simptomatike nedostupan je korekciji a što se odnosi na oštećenja na kognitivnom, afektivnom i voljnom planu. Navedena oštećenja su ireverzibilna i suvremenim načinom liječenja nisu dostupna korekciji. Za pretpostaviti je da će i dalje progredirati što se reflektira na bolesnikov svakodnevni rad i funkcioniranje...“.

16.2. Na temelju detaljne analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije sudski vještak zaključuje da se kod tužitelja radi o larviranom (odgođenom) PTSP-a (F43.1), odnosno Trajnoj promjeni ličnosti (F62.0) uz razvoj i komorbiditetnog Depresivnog poremećaja (F32/33), kao izravnoj posljedici sudjelovanja u Domovinskom ratu, čija je klinička slika postala razvidnom u 2019./2020. godini. Tužitelj je redovno slijedio upute liječnika, no usprkos navedenom nije postignut zadovoljavajući funkcionalni oporavak.

16.3. Slijedom navedenog sudski vještak zaključuje da "uvažavajući vrstu i narav poremećaja (Posttraumatski stresni poremećaj, dalje: Trajne promjene ličnosti nakon ratnog PTSP-a uz komorbiditetni Depresivni poremećaj), te razinu simptomatike, da oštećenje organizma iznosi 20%, sukladno točki 238b - srednjeg stupnja /Lista postotaka oštećenja organizma - Lista I Pravilnika. "

17.1. Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužitelju i tuženiku.

17.2. Tuženik je u očitovanju od 13. rujna 2024. osporio nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da je valjalo primijeniti odredbu članka 39. Pravilnika, u smislu procjene oštećenja organizma tužitelja kao posljedice izvan okolnosti sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Smatra da institucionalna pripadnost vještaka sama po sebi ne ukazuje da je riječ o pristranim ili neobjektivnim vještacima (npr. Europski sud za ljudska prava u predmetu Trbojević protiv Hrvatske, zahtjev br. 57228/ 13, presuda od 7. lipnja 2018.). Smatra bitnim i kontinuitet liječenja, koji izostaje u medicinskoj dokumentaciji tužitelja (tužitelj se nije liječio u razdoblju od 1993. godine do 2019. godine), pri čemu je za bolest PTSP mogao ostvariti pomoć putem tuženika kroz prevenciju, pomoć i zaštitu braniteljske populacije od stigmatizacije okoline. Smatra da bi medicinska dokumentacija po dokaznoj snazi morala predstavljati ključni dokaz. Nadalje tuženik iznosi okolnosti uslijed kojih smatra da sudski vještak nije učinio vjerojatnim da bi odgođeni PTSP bio neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Stoga tuženik smatra da tužitelj ne ispunjava uvjet propisan po T238 b Liste I Pravilnika, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17.3. Tužitelj je 30. listopada 2024. dostavio očitovanje u kojemu je naveo da nema primjedbi na dostavljeni nalaz sudskog vještaka.

18. Kao što je već navedeno sudski vještak je na raspravi održanoj 6. ožujka 2025. usmeno iznio nalaz i mišljenje na način da je ostao u cijelosti kod svoga pisanog nalaza i mišljenja od 19. kolovoza 2024., te da utvrđeno oštećenje organizma tužitelja smatra trajnim, pri čemu je istaknuo da ne mogu paralelno koegzistirati dijagnoze prema MKB10 - F43.1 i F62.0, te da bi pravilnije bilo kao aktualnu dijagnozu tužitelja smatrati F62.0, kao svojevrsnu posljedicu bolesti pod dijagnozom F43.1. Sudski vještak u odnosu na podnesak tuženika kao očitovanje na dostavljeni nalaz i mišljenje navodi: "Što se tiče primjedbe tuženika na kontinuitet liječenja, navodim da je činjenica da se tužitelj prvi put javio psihijatru 1993. te ponovno u prosincu 2019. Nakon navedenog datuma odnosno prosinca 2019. godine slijedi ekstenzivno psihijatrijsko liječenje u vidu ambulantnog tretmana, dnevno-bolničko liječenje i bolničko liječenje. Iz kliničke prakse je poznato, a isto je opisano u stručnoj literaturi, da postoje bolesnici kod kojih klinička slika PTSP-a postane razvidno čak i nakon tridesetak godina, nakon inicijalnih stresnih iskustava odnosno životnih događaja izvan uobičajenog ljudskog iskustva. Uvidom u spis vidljivo je da je tužitelj dragovoljac Domovinskog rata koji je u istome sudjelovao više od četiri godine te je bio izložen egzistencijalno odnosno životno ugrožavajućim situacijama. Zbog svog osobnog doprinosa u Domovinskom ratu također je odlikovan za zasluge s više odlikovanja. Dakle nesumnjivo je da je bio izložen situacijama visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti kako za tjelesni integritet tako i život. U odnosu na početak liječenja 2019. godine laboralna problematika koja se opisuje u prvom nalazu psihijatra od 20. prosinca 2019., a uvažavajući sve daljnje podatke iz medicinske dokumentacije predstavljala je oslonac da klinička slika PTSP-a postane razvidnom, a što je i potvrđeno na slijedećoj kontroli psihijatra 30. prosinca 2019. Na psihijatrijskoj kontroli 28. svibnja 2020. definira se dijagnoza Trajne promjene ličnosti nakon ratnog PTSP-a. Napominjem nalaz iz bolničkog liječenja Klinike za psihijatriju Sveti Ivan 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2023. u kojem se između ostalog navodi dio simptomatike nedostupan je korekciji a što se odnosi na oštećenja na kognitivnom, afektivnom i voljnom planu. Navedena oštećenja su ireverzibilna i suvremenim načinom liječenja nisu dostupna korekciji. Za pretpostaviti je da će i dalje progredirati što se reflektira na bolesnikov svakodnevni rad i funkcioniranje. Dakle, iz svega navedenog je nesumnjivo da je tužitelj slijedio upute liječnika no usprkos navedenom nije postignut funkcionalni opravak već simptomatika i nadalje egzistira. U odnosu na primjedbu tuženika da psihički poremećaj utvrđen kod tužitelja može imati i neki drugi vanjski uzrok, navodim da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji isključivo navodi ratna tematika. O eventualnim drugim vanjskim stresogenim situacijama nema podataka u medicinskoj dokumentaciji. Jedino se navodi laboralna problematika opisana u nalazu psihijatra isključivo na dan 20. prosinca 2019. a o čemu sam već prije obrazlagao."

19. Provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku sud je smatrao potrebnim u ovome upravnom sporu zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10., 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.), npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, jedino dokazno sredstvo kojim može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka.

20. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju činjenice da se bolest F62.0 može uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu te da kod tužitelja postoji oštećenje organizma po toj osnovi od 20 % stalno po točki 238 b Liste I Pravilnika.

21. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, te sud ne nalazi da je tuženikovo izlaganje u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju osnovanog razloga za zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze nastanka (i razvoja) predmetne bolesti sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, koje je iscrpno specificirao, te nije osnovan navod tuženika o izostanku odlučujuće tvrdnje koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja liječničkih povjerenstava u postupku. Naime, u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice (od Liječničkog vijeća i Žalbenog liječničkog vijeća) pogrešno su utvrđene te je sud utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka postojanje uvjeta za priznavanje predmetnog prava.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je sud na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u toč. I. – III. izreke presude.

23. Prvostupanjsko tijelo u izvršenju ove presude nije ovlašteno ponovno razmatrati meritum te stvari, već će, u skladu sa člankom 119. stavkom 4. ZUS-a, donijeti odgovarajuće rješenje, kao što je navedeno u toč. III. izreke presude. S obzirom na hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da upravnosudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.

24. Primjenom odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a sud će odluku o troškovima spora donijeti naknadno posebnim rješenjem, te je valjalo odlučiti kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Osijeku 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku po opunomoćeniku