Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1025/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika Podravka d.d. Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252, kojeg zastupaju punomoćnici PN, Nataša Ruždjak i Ivan Filković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj Pr- 678/2021-35 od 19. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj Pr-678/2021-35 od 19. studenoga 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da izvanredni otkaz tuženika Podravka d.d. Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252 od dana 15.4.2021. godine (odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: UD-MĐ-4-2021 od 15.04.2021.) kojim se otkazuje Ugovor o radu, sklopljen između tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i istog tuženika, od dana 01.06.2020. godine, nije dopušten.

2. Utvrđuje se da radni odnos između tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Podravka d.d. Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252 nije prestao.

3. Naređuje se tuženiku Podravka d.d. Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252, da tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao i to na radno mjesto 0333 Trgovački predstavnik unapređivač prodaje u organizacijskoj cjelini Regija Adria, Gastro Prodaja, Regionalna gastro prodaja, Regija Istra, u roku od osam dana.“.

U točki II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 euro sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 19. studenoga 2024., u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka i troška sastava žalbe, ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je pravilno utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu 0333 trgovački predstavnik-unapređivač prodaje u organizacijskoj cjelini Regija Adria, Gastro prodaja, Regionalna gastro prodaja, Regija Istra;

- da je tuženik kao poslodavac izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. lipnja 2020. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok,

- da je tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu od 15. travnja 2021. navedeo je da je tužitelj, kao radnik, u lipnju 2020. preuzeo proizvode i u nekoliko navrata odvezao robu kod kupca Teri-trgovina i prodao za gotovinu, zatim da je proizvode tuženika, koji su služili kao uzorci tijekom rujna 2020. uskladištio u podrumskom prostoru svoje obiteljske kuće u [adresa], te iste proizvode prodavao za gotovinu tijekom 2020., zatim da je u veljači 2021. radnik u podrumu svoje obiteljske kuće u [adresa] uskladištio veliku količinu paleta tuženikovih proizvoda koja je dana 13. travnja 2021. i zatečena u istom podrumu, a koje do tog dana nije uspio prodati, te je poslodavac za sve navedene radnje tužitelja saznao dana 8. travnja 2021. kada se tužitelj putem elektroničke pošte obratio direktoru Gastro prodaje i priznao počinjenje djela, te navedena povreda radne obveze odnosno otuđenja imovine poslodavca zbog svoje težine i okolnosti opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu,

- da je tuženik dostavom poziva na obranu od 13. travnja 2021. pozvao tužitelja da iznese svoju obranu u pisanom obliku,

- da je u pisanoj obrani od 14. travnja 2021. tužitelj opisao da je u više navrata tijekom 2020. i 2021. dobio izričite naloge neposredno nadređenog radnika NN da prihvati robu iz asortimana tuženika te da istu prodaje krajnjim kupcima, a primljenu gotovinu da preda imenovanom NN, koji ga je uvjerio da o tome imaju saznanja i svi drugi nadređeni radnici, te da na taj način radi u interesu poslodavca, te da mu nije palo na pamet propitivati naloga nadređenih radnika, budući da je njegova radna obveza bila da izvršava dobivene naloge, a ne da iste propituje, dok je posao nadređenih da nadziru rad podređenih radnika, te kada je čuo da su nalozi koje mu je izdao TN nezakoniti isti se odmah obratio g. SN, te smatra kako ga je TN prevario i doveo u zabludu u pogledu sudjelovanja u njegovim nezakonitim aktivnostima, te ne može sto posto tvrditi da SN nije bio upoznat s aktivnostima NN,

- da je tužitelj podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava od 30. travnja 2021. u kojem je naveo iste razloge kao i u pisanoj obrani,

- da se pri Županijskom sudu u Varaždinu pod poslovnim brojem K-25/2022 protiv ovdje tužitelja, kao 3.optuženika, vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. i čl. 38. Kaznenog zakona, te kaznenog djela krivotvorenja isprava iz čl.279. st. 1. u vezi s čl. 52. Kaznenog zakona,

- da je Radničko vijeće na sjednici održanoj 15. travnja 2021. (list 177 spisa) donijelo odluku da se ne protivi prijedlogu Odluke za izvanredni otkaz ugovora o radu za tužitelja,

- da je tužitelj IN u svojem je iskazu potvrdio navode iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno da je prodavao dio besplatnih uzoraka poslovnim subjektima, te da je dio robe tuženika držao uskladišten u prostoru svoje kuće u [adresa], a što je radio po nalogu njemu nadređenog radnika NN koji mu je rekao da to treba učiniti za potrebe firme tj. tuženika, da je takav postupak u redu, da je sa svime upoznat i izvršni direktor SN, pa je tužitelj stoga pristao, te je predmetnu robu prodavao, a dobiveni novac je predavao na ruke NN, pri čemu ništa od dobivenog novca nije zadržao za sebe, te da nije sumnjao da su radnje koje mu je naložio TN neregularne,

- da je svjedok TN, koji je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu regionalnog menadžera gastro prodaje te je bio i nadređena osoba tužitelju, u svojem je iskazu naveo kako mu je poznato da je tužitelj za predmetne uzorke gotovog proizvoda dobio gotov novac; da mu je poznato kako je tužitelj u svojoj kući u [adresa] imao uskladištene proizvode tuženika; da je prodaja uzoraka gotovog proizvoda vršena temeljem njegovog naloga; da tužitelj nije mogao zadržati dobivenu gotovinu za sebe te je tužitelj dobiveni novčani iznos uvijek predao svjedoku, a nakon predaje gotovinskog iznosa tužitelj nije imao ni saznanja niti utjecaja na to što se sa predmetnom gotovinom radilo dalje, te je dodao kako je prodavanje uzoraka za gotovinu i uskladištenje proizvoda u kućama pojedinih radnika bila uobičajena tadašnja praksa,

- da je svjedok ĆN u svojem iskazu naveo kako mu se znalo dogoditi da robu koju je odvezao iz skladišta u Rijeci istovari u svojoj kući jer ju tog dana, kada je robu dovezao iz skladišta u Rijeci, ne stigne isporučiti kupcima, a iz kojeg iskaza prvostupanjski sud zaključuje kako se ne radi o uobičajenoj praksi, već o iznimci,

- da je iz iskaza svjedoka ČN, ŠN te SN utvrđeno kako besplatni uzorci tuženikove robe nisu namijenjeni prodaji (pri čemu imaju jednaku ambalažu kao i oni koji su na prodaju), već isključivo dijeljenju te se prilikom davanja besplatnih uzoraka od kupca ne uzima nikakav gotov novac, iz čega sud zaključuje da se ne radi o uobičajenoj praksi kako to u svojem iskazu tvrdi svjedok TN.

7. Imajući u vidu naprijed opisana utvrđenja, prvostupanjski sud ocjenjuje kao nevjerodostojnu tuženikovu izjavu kojom tvrdi da nije sumnjao da su radnje koje mu je naložio TN neregularne. To iz razloga što je iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka AN, LN, UN, koji su također kao i tužitelj rukovali s besplatnim uzorcima tuženikove robe, nedvojbeno utvrđeno da im je bilo poznato da se besplatni uzorci ne prodaju kupcima za gotovinu niti skladište po kućama trgovačkih predstavnika tuženika, slijedom čega sud zaključuje kako navedena okolnost nije mogla biti nepoznata niti tužitelju.

8. Nadalje, sud prvog stupnja ocjenjuje kako je tužitelj u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta pristao postupiti po usmenom nalogu nadređenog radnika TN, iako je mogao znati da time postupa na nedopušten način. Da je tužitelj bio svjestan nedopuštenosti dobivenog naloga, prvostupanjski sud smatra kako dodatno proizlazi iz njegovog iskaza da kao trgovački predstavnik tuženika nikad nije robu prodavao za novac, osim kao izuzetak vezan uz NN, a na njegovu svjesnost o nedopuštenosti svojeg postupanja upućuje i okolnost što se odmah kada je saznao za uhićenje imenovanog NN vezano uz robu isporučenu za Plavu Lagunu shvatio da bi se to moglo odnositi i na njega radi čega je o svemu obavijestio SN, odnosno još više rangiranog radnika nego što je to bio NN.

9. Prema stavu prvostupanjskog suda je tužitelj, kao djelatnik tuženika, svoje obveze iz ugovora o radu morao ispunjavati savjesno i korektno, pri čemu je morao prije svega štititi interese i imovinu poslodavca tj. tuženika, a što je tužitelj propustio učiniti.

10. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud zaključuje kako postupanje radnika predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer je logično i životno da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, kao radnika, da će isti ubuduće u ispunjavanju svojih radnih obveza postupati savjesno i u interesu tuženika, kao poslodavca, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Opisana utvrđenja, ocjene i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Žalitelj u bitnome navodi kako Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14 - dalje: ZR) nigdje ne propisuje da je radnik dužan (pre)ispitivati upute poslodavca te da tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da je internim aktom poslodavca bila propisana dužnost radnika da preispituje upute poslodavca.

13. Okolnost da ni u ZR niti u internom aktu tuženika kao poslodavca ne piše da je radnik dužan preispitivati upute poslodavca, odnosno nadređenog radnika, ne može imati za posljedicu da savjestan i pouzdan radnik nije dužan preispitati upute kada one odstupaju od očekivanog i zakonitog postupanja. Naime, radnik je dužan u svom radu postupati savjesno i u interesu poslodavca, pa u situaciji kada tuženiku nadređeni radnik da uputu da prodaje besplatne uzorke, a sama riječ kaže da su besplatni i da nisu predmet prodaje za koji bi od korisnika trebalo uzeti novac, i to gotov novac (za koji ni tužitelj niti svjedok TN nisu iskazali da bi bio uplaćivan na račun poslodavca), pri čemu je tužitelj u svom iskazu naveo da prije predmetnog postupanja po nalogu TN nije nikada prodavao robu za novac, a nije to radio jer mu nitko nije dao takav nalog, očito je da prodaja besplatnih uzoraka uz naplatu predstavlja protupravno postupanje tužitelja koje ne može biti opravdano izvršavanjem naloga nadređene osobe.

14. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik, kao poslodavac, dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj svjesno pristao postupiti po usmenim nalozima neposredno rukovodećeg radnika NN, te je prodavao tuženikovu robu za gotov novac i skladištio istu robu u svojoj kući u [adresa], iako je mogao i trebao znati da time postupa na nedopušten način

15. S obzirom da je sporna Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena i zakonita, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

17. Slijedom navedenog i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

18. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka II izreke).

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac.