Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-156/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća u pravnoj tužiteljice MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-309/2019-39 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-309/2019-39 od 24. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Sporazuma o raskidu ugovora o radu potpisanog po tužiteljici i tuženiku 22.srpnja 2016.

II. Nalaže se tuženiku LZ, Vl. ugost. Obrta „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici MZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime prekovremenog rada, rada nedjeljom, blagdanom, noćnog rada, dvokratnog rada i dr. za razdoblje od 01. 12. 2011. Do 31. 07.2016.g. isplati iznos od ukupno 11.264,31 EUR-a (jedanaesttisućadvjestošezdesetčetirieura-tridesetjedancent) bruto zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 6,33 EUR-a od 15. 12. 2011.g.

- na iznos od 127,93 EUR-a od 15. 01. 2012.g.

- na iznos od 181,53 EUR-a od 15. 02. 2012.g.

- na iznos od 99,50 EUR-a od 15. 03. 2012. g. - na iznos od 254,66 EUR-a od 15. 04. 2012.g.

- na iznos od 255,74 EUR-a od 15. 05. 2012.g.

- na iznos od 274,02 EUR-a od 15. 06. 2012.g.

- na iznos od 221,57 EUR-a od 15. 07. 2012.g.

- na iznos od 90,89 EUR-a od 15. 08. 2012. g.

- na iznos od 315,88 EUR-a od 15. 09. 2012.g.

- na iznos od 140,90 EUR-a od 15. 10. 2012.g.

- na iznos od 271,85 EUR-a od 15. 11. 2012.g.

- na iznos od 266,55 EUR-a od 15. 12. 2012.g.

- na iznos od 111,84 EUR-a od 15. 01. 2013.g.

- na iznos od 312,40 EUR-a od 15. 02. 2013.g.

- na iznos od 108,94 EUR-a od 15. 03. 2013.g.

- na iznos od 347,34 EUR-a od 15. 04. 2013.g.

- na iznos od 129,51 EUR-a od 15. 05. 2013.g.

- na iznos od 208,17 EUR-a od 15. 06. 2013.g.

- na iznos od 134,31 EUR-a od 15. 07. 2013.g.

- na iznos od 304,32 EUR-a od 15. 08. 2013.g.

- na iznos od 307,47 EUR-a od 15. 09. 2013.g.

- na iznos od 243,63 EUR-a od 15. 10. 2013.g.

- na iznos od 121,94 EUR-a od 15. 11. 2013.g.

- na iznos od 175,78 EUR-a od 15. 12. 2013.g.

- na iznos od 141,88 EUR-a od 15. 01. 2014.g.

- na iznos od 354,64 EUR-a od 15. 02. 2014.g.

- na iznos od 238,07 EUR-a od 15. 03. 2014.g.

- na iznos od 95,02 EUR-a od 15. 04. 2014.g.

- na iznos od 383,76 EUR-a od 15. 05. 2014.g.

- na iznos od 249,41 EUR-a od 15. 06. 2014.g.

- na iznos od 201,72 EUR-a od 15. 07. 2014.g.

- na iznos od 276,23 EUR-a od 15. 08. 2014.g.

- na iznos od 133,02 EUR-a od 15. 09. 2014.g.

- na iznos od 202,98 EUR-a od 15. 10. 2014.g.

- na iznos od 306,01 EUR-a od 15. 11. 2014.g.

- na iznos od 264,45 EUR-a od 15. 12. 2014.g.

- na iznos od 186,60 EUR-a od 15. 01. 2015.g.

- na iznos od 233,57 EUR-a od 15. 02. 2015.g.

- na iznos od 223,56 EUR-a od 15. 03. 2015.g.

- na iznos od 93,17 EUR-a od 15. 04. 2015.g.

- na iznos od 262,68 EUR-a od 15. 05. 2015.g.

- na iznos od 163,11 EUR-a od 15. 06. 2015.g.

- na iznos od 568,97 EUR-a od 15. 07. 2015.g.

- na iznos od 300,29 EUR-a od 15. 08. 2015.g.

- na iznos od 263,97 EUR-a od 15. 09. 2015.g.

- na iznos od 35,24 EUR-a od 15. 10. 2015.g.

- na iznos od 73,27 EUR-a od 15. 11. 2015.g.

- na iznos od 101,74 EUR-a od 15. 12. 2015.g.

- na iznos od 96,64 EUR-a od 15. 01. 2016.g.

- na iznos od 211,67 EUR-a od 15. 02. 2016.g.

- na iznos od 186,49 EUR-a od 15. 04. 2016.g.

- na iznos od 149,92 EUR-a od 15. 05. 2016.g.

- na iznos od 204,29 EUR-a od 15. 06. 2016.g.

- na iznos od 90,93 EUR-a od 15. 07. 2016.g.

po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.“

2. Naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 4.312,50 EUR (točka II. izreke).

3. Odbijen je kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troška postupka (točka III. izreke).

4. Protiv presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljici.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U provedenom postupku, sud je utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

9. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe članka 3. Sporazuma o raskidu ugovora o radu od 22. srpnja 2016., te za isplatom iznosa od 11.264,31 eur na ime naknade za prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom, noćni rad i dvokratni rad u razdoblju od 1. prosinca 2011. do 31. srpnja 2016.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kuharice od 2. prosinca 2011 do 29. srpnja 2016. Nije sporno da je radni odnos kod tuženika tužiteljici prestao temeljem Sporazuma koji su stranke potpisale 22. srpnja 2016.

11. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li ništetna odredba članka 3. Sporazuma od 22. srpnja 2016., te ima li tužiteljica upravo na isplatu naknade za prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom, noćni rad i dvokratni rad u razdoblju od 1. prosinca 2011. do 31. srpnja 2016.

12. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su stranke 22. srpnja 2016. sklopile Sporazum o prestanku ugovora o radu kojim je sporazumno utvrđeno da s danom 29. srpnja 2016.. godine prestaje važiti ugovor o radu sklopljen između stranaka, te do prestanka Ugovora o radu, radnik ima pravo na plaću u visini određenoj Ugovorom o radu, te da do prestanka Ugovora o radu, tužiteljica ima pravo na plaću u visini određenoj Ugovorom o radu. Člankom 3. Sporazuma je utvrđeno da ugovorene strane suglasno utvrđuju da jedna prema drugoj nemaju nikakvih drugih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu,

- da je tužiteljica zatražila od tuženika sporazumni raskid ugovora o radu jer je imala namjeru zaposliti se u Njemačkoj,

- da je djelatnica tuženika AZ sačinila i donijela Sporazumni raskid ugovora o radu tužiteljici,

- da tužiteljica nije pročitala Sporazumni raskid ugovora o radu prije nego ga je potpisala,

- da tuženik niti AZ nisu zabranili tužiteljici da pročita Sporazumni raskid ugovora o radu, a nisu niti uvjetovali potpisivanje i otkazivanje istog,

- da prije potpisivanja Sporazumnog raskida ugovora o radu tužiteljica nije razgovarala s tuženikom, niti potraživala od tuženika isplatu za prekovremene sate,

- da je prije potpisivanja Sporazuma tužiteljica potraživala od tuženika samo isplatu razlike plaća – plaće za mjesec lipanj i srpanj 2016., a koje su joj isplaćene u rujnu i listopadu 2016.,

- da je na radu kod tuženika bilo prekovremenih sati, da tuženik nije isplaćivao plaću uzimajući u obzir i odrađene prekovremene sate.

13. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

14. Kako tužiteljica u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, utvrđujući da odredba članka 3. Sporazuma nije ništetna, te da tužiteljica nema pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom, noćni rad i dvokratni rad.

16. Žalitelj je u pravu kada navodi da tužiteljica nije postavila zahtjev za poništenjem, nego za utvrđenjem ništetnom odredbe članka 3. Sporazuma, pa je prvostupanjski sud nepotrebno ocjenjivao je li kod sklapanja predmetnog Sporazuma bilo mana volje, odnosno je li tužiteljica ugovor sklopila pod prijetnjom.

17. Međutim pravilno je prvostupanjski sud zaključio da odredba članka 3. Sporazuma nije ništetna.

18. Odredbom članka 322. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da odredba čl. 3. Sporazuma o raskidu ugovora o radu nije protivna niti Ustavnom sudu Republike Hrvatske, prisilnim popisima i moralu društva, te da ista nije ništetna.

20. Neosnovano žalitelj smatra da je odredba članka 3. Sporazuma ništetna jer stranke o njoj prije potpisivanja ugovora nisu pregovarale, pozivajući se na primjenu odredbe čl. 320. st. 1. ZOO kojom je propisano da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredba treba tumačiti u korist druge strane.

21. Odredba članka 3. Ugovora nije nejasna jer je njom jasno utvrđeno da stranke jedna prema drugoj nemaju nikakvih drugih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu.

22. U konkretnom slučaju, tražbina koju tužiteljica potražuje u ovom postupku je u vrijeme sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o radu bila dospjela, tužiteljica je u trenutku potpisivanja Sporazuma znala za postojanje dospjelih potraživanja koja su predmet ovog postupka, te okolnost što tužiteljica nije prije potpisivanja Sporazuma potraživala isplatu utuženog potraživanja, ne može biti dostatnim razlogom za osporavanje valjanosti odredbe Sporazuma kojim je utvrđeno da stranke nemaju potraživanja iz ugovora o radu.

23. Kako je utvrđeno da odredba članka 3. Sporazuma nije ništetna, te da se tužiteljica odrekla potraživanja iz ugovora o radu koja su u trenutku potpisivanja Sporazuma bila dospjela, pravilno je prvostupanjski sud obio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u odluci o troškovima postupka dosudio tuženiku troškove parničnog postupka, koja odluka je valjano i detaljno obrazložena, a takvo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.

26. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić