Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-180/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Natalija Kriković, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Pavletić-Knežević-Kriković u Čakovcu, protiv tuženika Metalske industrije Varaždin d.d., Varaždin, Metalska ulica 2, OIB: 95240603723, kojega zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-107/2022-33 od 2. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AA iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-107/2022-33 od 2. siječnja 2024. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva utvrditi da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 26. rujna 2022., kojom je otkazan Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 15. studenoga 2017., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, kojim zahtjev naložiti tuženiku da ga vrati na rad na poslove vozača teretnih vozila i da mu prizna sva prava koja mu pripadaju po Ugovoru o radu i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 491,71 euro (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i da odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i da potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva utvrditi da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 26. rujna 2022., kojom je otkazan Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 15. studenoga 2017., nije dopuštena i da njegov radni odnos nije prestao te kojim zahtjev naložiti tuženiku da ga vrati na rad na poslove vozača teretnih vozila uz obrazloženje:

- da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj počinio radnju opisanu u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja mu se stavlja na teret, odnosno da je tužitelj preuzeo telemetrijske hidrante na prijevoz na jednoj lokaciji tuženika, a nije ih isporučio na drugu njegovu lokaciju, čime da je odgovoran za njihov nestanak,

- da je takvo postupanje tužitelja kao radnika pravilno okvalificirano kao osobito teška povreda radne obveze, jer je time tužitelj prouzročio gubitak robe veće vrijednosti i grubo je prekršio svoje obveze iz radnog odnosa te nanio imovinsku štetu tuženiku,

- i da opisano postupanje tužitelja predstavlja postupanje radnika protivno čl. 7. st. 1. i čl. 8. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93/14., 127717., 98/19., dalje: ZR), što da tužbeni zahtjev čini neosnovanim (čl. 133. st. 1. i 2. u vezi s čl. 116. i čl. 135. st. 3. ZR-a).

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Zbog toga navodi žalbe u ovom dijelu nisu osnovani.

7. Ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Također, neosnovano se navodima žalbe ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a i u vezi s tim povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, kao što žalitelj neosnovano pobija i pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Nije, naime, sporno da je, sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a, poslodavac odluku o izvanrednom otkazu dužan donijeti u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a u ovom slučaju, i prema shvaćanju ovoga suda, tuženik uvjerljivo dokazuje da je za osobito važnu činjenicu (osobito tešku povredu radne obveze) na kojoj temelji otkaz, saznao 13. rujna 2022., što odluku čini pravovremenom.

9.1. Ovom je sudu, kao i sudu prvoga stupnja, uvjerljivo da poslodavac stanje robe sigurno ne kontrolira svakodnevno, već da se inventura vrši na način kako to tvrdi svjedok AA (glavna inventura provodi se krajem godine između listopada i prosinca, a tijekom godine provode se nasumične inventure otprilike svaka tri mjeseca, što znači i u rujnu), u kojem dijelu tužitelj nije argumentiran osporio iskaz ovog svjedoka (ročište 26. travnja 2023.). Slijedom toga ovom je sudu uvjerljivo da je nestanak telemetrijskih hidranata, koji su utovareni na kamion kojim je upravljao tužitelj 29. srpnja 2022., tuženik prvi puta uočio tijekom inventure, odnosno provjere stanja robe koja je sačinjena 2. rujna 2022. na odlagalištu u [adresa], a to, s obzirom na uvjerljivi iskaz ovog svjedoka o načinu kako se tijekom godine provode inventure, nije dovedeno u sumnju time što nije dostavljen inventurni zapisnik.

9.2. Nadalje, ovom je sudu, kao i sudu prvog stupnja, uvjerljivo da je poslodavcu, nakon što utvrdi manjak ili nestanak neke robe, potrebno razumno vrijeme da utvrdi što se dogodilo s tom robom i tko je od radnika u tome sudjelovao. Slijedom toga, ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, vjeruje iskazu svjedoka A da je u konkretnom slučaju poslodavac kroz naredna dva tjedna utvrđivao što se dogodilo s predmetnim telemetrijskim hidrantima. Ovo osobito jer tužitelj nije ni osporavao da bi za provjeru i utvrđivanje svih okolnosti konkretnog slučaja vezanog uz predmetne telemetrijske hidrante tuženiku trebalo manje vremena od 2 tjedna o kojima govori ovaj svjedok.

9.3. Isto tako, suprotno navodima žalbe, ovaj sud ne smatra da su iskazi svjedoka A i ČA (koji je potvrdio da zna da je nakon nasumične inventure, 13. rujna 2022. konačno utvrđeno da su nestali telemetrijski hidranti) proturječni, na što se ukazuje navodima žalbe. Ovo jer svjedok A govori o inventuri koja je napravljena na lokaciji [adresa], s koje lokacije su predmetni telemetrijski hidranti i odvezeni, dok svjedok ČA radi na drugoj lokaciji tuženika, u [adresa] i kada govori o inventurama govori o inventurama kako ih je provodio na toj adresi, a ne na adresi [adresa].

10. Slijedom rečenog ovaj sud, pravilnim ocjenjuje utvrđenje suda prvoga stupnja da je tuženik u dovoljnoj mjeri dokazao da je za osobito tešku povredu koja se tužitelju stavlja na teret konačno saznao 13. rujna 2022. što pobijanu odluku čini pravovremeno donesenom u smislu čl. 116. st. 2. ZR-a.

11. Nadalje, ni okolnost da tuženik u spis nije dostavio Pravilnik o povredama radne obveze na koji se poziva u izreci pobijane odluke ne dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke.

11.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da odredbe tog Pravilnika propisuju da radnik ne smije uništavati ili otuđivati imovinu društva (čl. 3. st. 1. točka 13.) i da radnik mora poštivati odluke, upute i interne akte poslodavca (čl. 14.), a tužitelj tako navedeno nije osporio niti je dokazao suprotno. Stoga u takvoj situaciji okolnost da i fizički u spis kao dokaz nije predan navedeni Pravilnik nije okolnost koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

11.2. Osim toga, da se radi o sadržaju Pravilnika kako ga citira tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje i obrazloženje pobijane odluke u kojem se upravo i opisuje otuđenje robe tuženika (robu koju je odvezao s jedne adrese poslodavca tužitelj nije istovario na drugoj adresi poslodavca, već se utovarenoj robi nakon odvoza gubi svaki trag, a tužitelj niti ne pokušava objasniti što se s robom dogodilo ili gdje je), a takvo postupanje predstavlja nepoštivanje odluke poslodavca da njegovu robu radnici ne smiju otuđiti.

12. Konačno, navodima žalbe, a niti navodima tužbe ili zahtjeva za zaštitu prava, tuženik nije u pitanje doveo da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje u skladu s čl. 150. st. 1. ZR-a. Naprotiv tu činjenicu tužitelj ne osporava, a navodima žalbe u vezi toga samo navodi da radničko vijeće za odluku nije dalo suglasnost.

12.1. Kako je za dopuštenost odluke o otkazu potrebno da je savjetovanje provedeno, a ta činjenica nije bila sporna niti u postupku po zahtjevu za zaštitu prava, niti u prvostupanjskom postupku, a st. 6. prethodno navedene odredbe je propisano da ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. tog članka (8 dana od kada je primilo podatke o namjeri poslodavca da otkaže ugovor o radu) ne očituje o namjeravanoj odluci, da se smatra da radničko vijeće nema primjedbi i prijedloga, to nedostatak suglasnosti tog tijela u ovom slučaju ukazuje upravo na situaciji iz st. 6., slijedom čega ni ovim navodima žalbe zakonitost odluke nije dovedena u sumnju.

13. Stoga ovaj sud ocjenjuje (jer i prema shvaćanju ovoga suda povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavka radnog odnosa više nije moguć, i to bez obzira na to koliko je dugo tužitelj radio kod tuženika i kakav je radnik do ove situacije bio) da je u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja (izvan svake sumnje je dokazano da su telemetrijski hidranti utovareni na kamion tuženika, da ih je izvezao iz kruga tuženika u [adresa] i da nisu istovareni u [adresa], niti su ikad više pronađeni na nekoj od tih adresa) sud prvog stupanja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

14. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 380. točka 2. ZPP-a.

16. Tužitelju trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), a tuženiku trošak odgovora na žalbu nije priznat jer se radi o trošku koji nije bio potreban za donošenje ove odluke (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević