Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-4354/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Senki Vrdoljak na temelju prijedloga sudske savjetnice Marije Hrboka, uz sudjelovanje Leonarde Kokić kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PK zbog prekršaja iz članka 229. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023., 145/24 dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd, broj: 211-07/24-2/28933, od 11. srpnja 2024., 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆK, rođen **.**.1972. mjestu Šiškovci, državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u mjestu [adresa], prekršajno neosuđivan

k r i v  j e

što je 11. srpnja 2024. u 16,10 sati u Biogradu na Moru kao vlasnik skutera registarske oznake [registarska oznaka] istoga dao na upravljanje maloljetnoj osobi ĆK (2007), koji nema položen vozački ispit

čime je počinio prekršaj opisan u članku 229. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 229. stavku 6. istog Zakona, pa mu se uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. , 114/2022., dalje: Prekršajni zakon), a na temelju citiranih propisa

i z r i č e

- novčana kazna u iznosu od 120,00 EUR (stodvadeseteura).

II Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude u korist Državnog proračuna.

III Na temelju odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u iznosu od 80,00 EUR (osamdeseteura) u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 EUR (dvadeseteura) u korist Državnog proračuna u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Biograd izdala je obavezni prekršajni nalog, broj: 211-07/24-2/28933, od 11. srpnja 2024. protiv okrivljenika, zbog počinjenja prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Okrivljenik je na obavezni prekršajni nalog pravodobno izjavio prigovor pa je sud isti stavio izvan snage, proveo žurni postupak i donio presudu.

2. Okrivljenik se nije odazvao pozivima za ročišta, 23. siječnja 2025. i 24. veljače 2025. a na dostavnicama je istaknuto – obaviješten nije podigao pošiljku. Sud je temeljem odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, poziv za ročište održano 18. ožujka 2025. istaknuo na oglasnoj ploči suda, čime se dostava poziva smatra urednom, pa je rasprava održana sukladno odredbi članka 167.stavka 3. Prekršajnog zakona bez okrivljenika držeći da njegovo ispitivanje nije nužno i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, obzirom na postojeće dokaze.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao prigovor (ls 3), presliku povratnica (ls 5 i 6) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

4. Materijalnom odredbom članka 229. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

4.1. Prekršajnom odredbom članka 229. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti vlasnik vozila i osoba kojoj je vozilo povjereno, ako vozilo da na upravljanje osobi iz stavka 2. ovoga članka.

5. Uvidom u prigovor vidljivo je da okrivljenik navodi kako je njegov maloljetni sin ĆK upravljao motornim vozilom bez položenog vozačkom ispita. Navodi da je motor uzeo bez njegovog znanja i kada on nije bio kod kuće. Navodi da mu je izrečena kazna previsoka jer je u mirovini kao Hrvatski ratni vojni invalid i ima sedmero djece. Smatra da mu je dovoljna kazna i stres to što mu je sin uzeo motor i još ga nazvao da mora doći po njega. Iskazujući žaljenje zbog prekršaja moli da mu sud izrekne opomenu.

5. Iz pročitanog Izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa proizlazi da okrivljenik do sada nije prekršajno osuđivan.

6. Nije sporno da je kritične prigode u mjestu Biograd na Moru od strane policijskih službenika zatečen malodobni ĆK, sin okrivljenika, da upravlja predmetnim vozilom, prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom, što proizlazi iz prigovora okrivljenika.

6.1. Sporno je je li okrivljenik kao vlasnik vozila isto dao na upravljanje svom malodobnom sinu.

7. Odredbom članka 229. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vlasnik vozila ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom. Nije sporno da okrivljenik zna da njegov malodobni sin nije stekao pravo upravljati motornim vozilima, međutim preostalo je utvrditi je li okrivljenik svom sinu dao svoje vozilo na upravljanje. Iako okrivljenik navodi da nije znao da je njegov sin uzeo motor bez njegovog znanja u času kada on nije bio kod kuće, sud je mišljenja da je okrivljenik svojim propustom, da kao vlasnik, vodi brigu o vozilu posebnom pozornošću, dao na upravljanje vozilo svom malodobnom sinu, budući da su ključevi vozila očito bili dostupni sinu okrivljenika. Okrivljenik je kao vlasnik vozila u svakom slučaju dužan voditi brigu o vozilu s obzirom da se radi o opasnoj stvari pri čijoj uporabi je potrebno upotrijebiti posebnu pozornost, te u svakom slučaju precizno i savjesno voditi brigu o tome kome je vozilo povjereno, odnosno tko njime potencijalno može upravljati, a upravo radi mogućnosti da se vozilom počini prekršaj ili nanese šteta drugom sudioniku u prometu. Po mišljenju ovog suda izraz "dati na upravljanje" iz citirane odredbe ne treba tumačiti restriktivno. Drugim riječima, vlasnik vozilo može dati na upravljanje svojim djelovanjem, ali i propustom, kao što je u konkretnom slučaju riječ. Naime, samim tim što je okrivljenik kao vlasnik ostavio ključeve spornog vozila na mjestu gdje su ključevi vozila bili dostupni, isti je omogućio upravljanje tim vozilom, pa tako i svom malodobnom sinu koji je očito znao gdje se ključevi vozila nalaze. Slijedom navedenog, u ponašanju okrivljenika ostvarila su se sva obilježja djela prekršaja koji mu se stavlja na teret zbog čega ga je proglasio krivim i izrekao novčanu kaznu.

8. Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne sud je okrivljeniku kao naročito olakotne okolnosti cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost i okolnosti koje su dovele do učina djela prekršaja, njegovo žaljenje zbog počinjenog prekršaja, dok otegotnih okolnosti nije našao, slijedom čega mu je, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu u visini ispod zakonom propisanog minimuma držeći da će se i tako ublaženom kaznom postići svrha prekršajno – pravnih sankcija.

9. Sud ne može primijeniti mjeru upozorenja – opomenu jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 43. PZ. Naime, odredbom članka 43. PZ propisano je da je opomena prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji prekršaj je propisana kao jedina kazna novčana kazna u iznosu do 663,31 eura, dok je u konkretnom slučaju okrivljenik počinio prekršaj za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura.

10. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

11. Ova presuda pravomoćna je danom donošenja.

U Zadru 18. ožujka 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Senka Vrdoljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona).

DNA:

1. Okrivljenik: PK

2. Tužitelj: PU zadarska, Policijskoj Postaji Biograd,

3. U spis – ovdje.