Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5375/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv I. tuženika JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Dijana Malobabić Lonjak, odvjetnici iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-2/2024-21 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-2/2024-21 od 27. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 koji glasi:

"Nalaže se tuženicima JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske označene kao 22. suvlasnički dio: 1/22 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada od 417 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 22- dvosoban stan na II. katu u hodniku desno koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija u površini od 49,56 m2 i drvarnice u suterenu broj 22. te navedenu nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari predati tužitelju Republici Hrvatskoj putem Ministarstva unutarnjih poslova, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 da I. tuženiku JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tuženici ZĆ, nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu predlažu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj kao vlasnik stana u [adresa] traži od tuženika iseljenje iz tog stana, budući da isti koriste bez pravne osnove.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a među strankama nije niti sporno:

- da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik suvlasničkog dijela 1/22 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada od 417 m2 s kojom je povezan posebni dio STAN BROJ 22-dvosoban stan na II. katu u hodniku desno koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija u površini od 49,56 m2 i drvarnice u suterenu broj 22,

- da je Ugovorom o najmu stana od 16. listopada 2009. koji je sklopljen između tužitelja (MUP) kao najmodavca i I. tuženika JĆ kao najmoprimca (dalje: Ugovor o najmu), utvrđeno da najmodavac daje u najam stan u [adresa], II kat, površine 49,56 m2, da će najmoprimac stana iz toč. 1. Ugovora o najmu koristiti za stanovanje a zajedno s najmoprimcem stan mogu koristiti članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, da najmodavac daje u najam najmoprimcu stan iz čl. 1. tog ugovora za vrijeme dok se nalazi u radnom odnosu kod najmodavca, te da najam stana prestaje: sporazumom između stranaka; kada najmoprimcu prestane radni odnos po bilo kojem osnovu, te otkazom ugovora, a prestankom najma stana se najmoprimac obvezuje isti slobodan od osoba i stvari predati najmodavcu u stanju u kakvom su ga i primili. Ugovor je potpisan od obje strane i ovjeren pečatom nadležnog ministarstva,

- iz Ugovora o najmu vidljivo je da je isti sklopljen na određeno i to samo za vrijeme trajanja radnog odnosa te da najam prestaje u slučaju prestanka radnog odnosa po bilo kojem osnovu (dakle čak i da je tužitelj umirovljen sam bi najam prestao prema volji ugovorenih strana),

- da iz Rješenja RH, MUP, PU Sisačko-moslavačka od 27.srpnja 2020. proizlazi da je isto doneseno temeljem čl. 63.st. 1. Zakona o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.) te je istom rješenjem utvrđeno da je I. tuženiku prestala državna služba po sili zakona s danom 27. srpnja 2020. te da žalba ne odgađa izvršenje istog rješenja. Uvidom u obrazloženje istog rješenja utvrđeno je da je I. tuženiku poslodavac MUP, unutar disciplinskog postupka, utvrdio odgovornost za težu povredu službene dužnosti te mu je izrekao disciplinsku kaznu prestanka državne službe a koje rješenje je postalo izvršno s danom 27. srpnja 2020.. Iz navedenog je vidljivo da je I. tuženiku prestao radni odnos kod MUP još 2020. i to s danom 27. srpnja 2020. slijedom čega, a u smislu čl. 7. Ugovora o najmu, je prestao i Ugovor o najmu,

- da iz dopisa RH, MUP, od 27. srpnja 2021. proizlazi da je istim tužitelj pozvao II tuženicu ZĆ na iseljenja i primopredaje predmetnog stana, odmah, najkasnije po povratku I. tuženika JĆ sa izdržavanja kazne zatvora, a najkasnije do dana 31. listopada 2021.,

- da iz Otkaza Ugovora o najmu stana i poziva za iseljenje MUP, od 7. rujna 2020. proizlazi da je istim tužitelj obavijestio I. tuženika JĆ da mu otkazuje Ugovor o najmu stana zbog prestanka radnog odnosa te poziva I. tuženika da u roku od 15 dana od zaprimanja tog dopisa oslobodi stan od osoba i stvari i stavi ga na raspolaganje najmodavcu, a dostava Odluke o otkazu I. tuženiku putem pošte izvršena dana 17. rujna 2020.

7. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u nastavku: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, a koji zahtjev sukladno čl. 161. st. 2. ZV, ako zakonom nije što drugo određeno, ne zastarijeva.

7.1. Nadalje, prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a odredba čl. 163. st. 1. ZV propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

8. U predmetnom postupku tuženici su istaknuli prigovor retencije, budući da su u uređenje stana, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, uložili znatna sredstva da bi ga osposobili za stanovanje, te prigovor prava na poštivanje doma iz čl. 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; u nastavku: Konvencija).

9. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključuje, da osim stana koji je predmet ovog postupka, a u kojem su I. i II. tuženici živjeli čak 15 godina i isti uređivali za svoje potrebe i za svoj život a koji stan smatraju svojim domom, I. i II. tuženici nemaju drugih useljivih nekretnina, niti imaju rodbine koja bi ih mogla stambeno zbrinuti, niti imaju dovoljno sredstava da plate slobodno ugovorenu najamninu a da pri tom ne ugroze svoje osnovne egzistencijalne potrebe (kako je to vidljivo iz visine njihovih prigoda a koju činjenicu potvrđuje i rješenje HZMO od 14. siječnja 2021. a kojim je I. tuženiku priznato pravo na starosnu mirovinu u iznosu od mjesečno 5.374,05 kn.).

10. Naime, I. i II. tuženici potvrđuju da bi mogli plaćati najam koji im je naplaćivan prema Ugovoru o najmu (294,80 kn sada 39,13 eur a u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute RH Narodne novine broj: 57/22, 88/22), no ne i slobodno ugovorenu najamninu na tržištu. Činjenica da je I. tuženiku predmetni stan Ugovorom o najmu u smislu čl. 3. istog dan u najam dok traje radni odnos, nije od utjecaja na zaključak da su I. i II. tuženici predmetni stan smatrali trajnim rješavanjem svoje stambene situacije (a 15 godina života u istom se može takvim smatrati) jer činjenica postojanja pravnog osnova korištenja stanja te njegov prestanak, nije od utjecaja na osnovanost prigovora prava na dom, a koji se prosuđuje i kod posjednika koji nema pravnu osnovu za svoj posjed.

11. Tužitelj osporava način na koji je sud proveo test razmjernosti, ističući da je 2/tuženica suvlasnica nekretnine zajedno s još dva suvlasnika, kuće s više ulaza u [adresa] nedaleko od [adresa], koji suvlasnički dio predstavlja zasebnu cjelinu s posebnim ulazom.

12. Prvostupanjski je sud imao na umu navedenu činjenicu, a prema provedenim dokazima nekretnina kojoj je 2/tuženica suvlasnica je fizički podijeljena tako da se dio koji je kupila 2/tuženica sastoji od jedne prostorije i jedne prostorije koji bi trebao biti wc i tavan, no fizički wc-a niti vode niti kanalizacije tamo nema, dok struje ima, nema niti kuhinje već samo jedna prostorija a nakon potresa je ta nekretnina propala odnosno pod je propao za nekih 20-tak cm.

12.1. Iz navedenog ne proizlazi, da bi tuženici mogli dovesti tu nekretninu u stanje podobno za život na način kako su uredili i sporni stan, kako to prigovara tužitelj, niti da isti imaju u vlasništvu drugu nekretninu u kojoj bi mogli stanovati. Tužitelj je u ovom postupku bio dužan dokazati da tuženici mogu ostvariti svoje pravo na dom na drugi način, osim stanovanjem u spornom stanu za koje su imali pravnu osnovu, koja je naknadno otpala, a isto u predmetnom postupku nije dokazano.

13. Radi toga, iako je miješanje tužitelja u pravo na dom tuženika utemeljeno na zakonu, tj. čl. 166. ZV, u situaciji kada tuženici nemaju mogućnost na drugi način ostvariti pravo na dom, osim u stanu koji su sami uredili da bi bio pogodan za stanovanje, te za koji su plaćali najamninu sve dok je to tužitelj omogućavao, a spremni su je plaćati i dalje, te osobito imajući na umu da se tužitelj poziva na cilj provođenja odgovarajuće stambene politike - zadovoljavanje stambenih potreba građana prema propisanim kriterijima – te promicanje gospodarske dobrobiti države

– prodaja ili davanje stana u najam – koje ciljeve tužitelj može ostvariti i naplatom najma od tuženika, koji su iskazali volju i za otkupom stana, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da miješanje tužitelja u pravo na dom tuženika u konkretnom slučaju nije opravdano.

14. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

15. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

16. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić