Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2830/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šoš Maceljski, odvjetnik u odvjetničkom društvu Šoš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. u Zagrebu radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3693/2021-43 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3693/2021-43 od 29. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 9011872422 sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 6. rujna 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, te ugovaranje jednokratnih naknada, a koje odredbe su sadržane u sljedećim člancima:

- članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 12.670,76 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita... ",

- članak 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamata na kredit: Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke. Kamata se obračunava u CHF, sadržana je u anuitetima i dospjeva na naplatu zajedno s njima.",

- članak 5. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",

- članak 6. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamata na zakašnjela plaćanja:

Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",

- članak 7.2 Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Otplata kredita: Kredit u iznosu od 12.670,76 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke.... te u dijelu koji glasi: "U slučaju promjene kamatne stope

iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete....",

- članak 10. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Prijevremena otplata kredita:

Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima banke... U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.",

- članak 12.3 Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,50% od iznosa cjelokupnog kredita, te naknadu za osiguranje kredita od 2,00% sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.".

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.458,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- 6,28 EUR sa zateznim kamatama od 31.10.2008. pa do isplate,

- 6,73 EUR sa zateznim kamatama od 31.12.2008. pa do isplate,

- 7,83 EUR sa zateznim kamatama od 31.01.2009. pa do isplate,

- 8,32 EUR sa zateznim kamatama od 28.02.2009. pa do isplate,

- 6,84 EUR sa zateznim kamatama od 31.03.2009. pa do isplate,

- 7,04 EUR sa zateznim kamatama od 30.04.2009. pa do isplate,

- 5,06 EUR sa zateznim kamatama od 31.05.2009. pa do isplate,

- 3,37 EUR sa zateznim kamatama od 30.06.2009. pa do isplate,

- 3,75 EUR sa zateznim kamatama od 31.07.2009. pa do isplate,

- 4,72 EUR sa zateznim kamatama od 31.08.2009. pa do isplate,

- 4,61 EUR sa zateznim kamatama od 30.09.2009. pa do isplate,

- 3,68 EUR sa zateznim kamatama od 31.10.2009. pa do isplate,

- 5,42 EUR sa zateznim kamatama od 30.11.2009. pa do isplate,

- 6,69 EUR sa zateznim kamatama od 31.12.2009. pa do isplate,

- 8,73 EUR sa zateznim kamatama od 31.01.2010. pa do isplate,

- 8,20 EUR sa zateznim kamatama od 28.02.2010. pa do isplate,

- 10,84 EUR sa zateznim kamatama od 31.03.2010. pa do isplate,

- 10,26 EUR sa zateznim kamatama od 30.04.2010. pa do isplate,

- 11,46 EUR sa zateznim kamatama od 31.05.2010. pa do isplate,

- 19,44 EUR sa zateznim kamatama od 30.06.2010. pa do isplate,

- 17,74 EUR sa zateznim kamatama od 31.07.2010. pa do isplate,

- 22,34 EUR sa zateznim kamatama od 31.08.2010. pa do isplate,

- 20,86 EUR sa zateznim kamatama od 30.09.2010. pa do isplate,

- 17,73 EUR sa zateznim kamatama od 31.10.2010. pa do isplate,

- 23,78 EUR sa zateznim kamatama od 30.11.2010. pa do isplate,

- 31,33 EUR sa zateznim kamatama od 31.12.2010. pa do isplate,

- 26,13 EUR sa zateznim kamatama od 31.01.2011. pa do isplate,

- 28,01 EUR sa zateznim kamatama od 28.02.2011. pa do isplate,

- 25,48 EUR sa zateznim kamatama od 31.03.2011. pa do isplate,

- 25,86 EUR sa zateznim kamatama od 30.04.2011. pa do isplate,

- 35,94 EUR sa zateznim kamatama od 31.05.2011. pa do isplate,

- 36,62 EUR sa zateznim kamatama od 30.06.2011. pa do isplate,

- 45,31 EUR sa zateznim kamatama od 31.07.2011. pa do isplate,

- 41,10 EUR sa zateznim kamatama od 31.08.2011. pa do isplate,

- 36,45 EUR sa zateznim kamatama od 30.09.2011. pa do isplate,

- 35,87 EUR sa zateznim kamatama od 31.10.2011. pa do isplate,

- 35,46 EUR sa zateznim kamatama od 30.11.2011. pa do isplate,

- 37,50 EUR sa zateznim kamatama od 31.12.2011. pa do isplate,

- 39,65 EUR sa zateznim kamatama od 31.01.2012. pa do isplate,

- 39,81 EUR sa zateznim kamatama od 29.02.2012. pa do isplate,

- 38,37 EUR sa zateznim kamatama od 31.03.2012. pa do isplate,

- 39,08 EUR sa zateznim kamatama od 30.04.2012. pa do isplate,

- 39,76 EUR sa zateznim kamatama od 31.05.2012. pa do isplate,

- 38,69 EUR sa zateznim kamatama od 30.06.2012. pa do isplate,

- 39,05 EUR sa zateznim kamatama od 31.07.2012. pa do isplate

- 38,44 EUR sa zateznim kamatama od 31.08.2012. pa do isplate,

- 36,91 EUR sa zateznim kamatama od 30.09.2012. pa do isplate,

- 38,53 EUR sa zateznim kamatama od 31.10.2012. pa do isplate,

- 39,42 EUR sa zateznim kamatama od 30.11.2012. pa do isplate,

- 39,11 EUR sa zateznim kamatama od 31.12.2012. pa do isplate,

- 35,65 EUR sa zateznim kamatama od 31.01.2013. pa do isplate,

- 38,60 EUR sa zateznim kamatama od 28.02.2013. pa do isplate,

- 38,74 EUR sa zateznim kamatama od 31.03.2013. pa do isplate,

- 37,50 EUR sa zateznim kamatama od 30.04.2013. pa do isplate,

- 34,20 EUR sa zateznim kamatama od 31.05.2013. pa do isplate,

- 34,11 EUR sa zateznim kamatama od 30.06.2013. pa do isplate,

- 34,82 EUR sa zateznim kamatama od 31.07.2013. pa do isplate,

- 36,07 EUR sa zateznim kamatama od 05.09.2013. pa do isplate,

- 35,93 EUR sa zateznim kamatama od 05.09.2013. pa do isplate,

te na ime jednokratne nagrade za obradu kredita iznos od 117,24 EUR sa zateznim kamatama od 08.09.2006. pa do isplate, te na ime jednokratne naknade za osiguranje kredita iznos od 304,10 CHF u protuvrijednosti u EUR prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznim kamatama od 08.09.2006.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.674,87 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška".

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom pobijanu odluku preinačiti uz naknadu troškova parničnog postupka i žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 14. veljače 2024. izrekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list 318 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9011872422 , kojega su nesporno zaključili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 6. rujna 2006. (dalje Ugovor o kreditu) i to u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kamatne stope koje je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika te jednokratnih naknada za obradu kredita, osiguranje i prijevremenu otplatu kredita što je sadržano u dijelovima čl. 1., 4., 5., 6., 7.2., 10. i 12.3. Ugovora o kreditu zato, jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama, kao i zahtjev za isplatu svota plaćenih po osnovi označenih naknada te razlike u tečaju CHF na dan sklapanja Ugovora o kreditu u odnosu na tečaj CHF na dan plaćanja.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući ništetnim označeni dio odredbi Ugovora o kreditu djelom upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno kojima su ništetne odredbe zaključene između stranaka o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kao i odredbi ugovora o kreditu gdje je tužitelj obvezan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,5% svote cjelokupnog kredita te naknadu za osiguranje kredita od 2%, bez jasnog određivanja koji su to eventualno stvarni troškovi čime se nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja iz odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) i čl. 7. ZOO a radi se o ugovornim odredbama kojima je tuženik kao banka jača ugovorna strana prilikom prvog korištenja kredita i prijevremene otplate kredita naplatio naknadu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa i te odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene ugovorne odredbe ništetne, pa su time uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio Ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenom po tuženiku a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imalo utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi gdje mu je nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u cjelini, niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju njegovog trajanja.

9. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motocikla za osobne potrebe a nije se pregovaralo o odredbama Ugovora o kreditu već mu je samo izračunat mjesečni anuitet. Kako je nadalje podneskom od 15. rujna 2023. tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka KĆ, ne može s uspjehom isticati kako je tužitelj bio informiran o ugovornim odredbama.

10. Dakle, tuženik, na kojemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP, niti na koji način nije dokazao da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama kredita, niti da je on mogao utjecati na njihov sadržaj pa su neosnovani navodi žalitelja kada tvrdi da su troškovi naknade za obradu, osiguranje i prijevremenu otplatu kredita kao i promjenjivu kamatnu stopu te isplata anuiteta po tečaju CHF na dan plaćanja jasno i razumljivo sastavljene te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice a da nije predviđena obveza informiranja o kamatnim troškovima kredita ili metodi njihova izračuna stoga, jer se o odredbama potrošačkog ugovora mora omogućiti pojedinačno pregovarati, što je u ovom slučaju izostalo.

11. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

12. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

14. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

15. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

17. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

18. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

19. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

20. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

21. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

22. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 4. svibnja 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe glede valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., restitucijski dio tužbenog zahtjeva tužitelja je glede ove ugovorne odredbe podnijet u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO te nije ostvaren žalbeni razlog zastare kojeg ističe tuženik.

23. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su ugovorne odredba glede naknade troška za obradu kredita, osiguranje i prijevremenu otplatu kredita nepoštene, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP jer nisu određene niti odredive dok tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama te ga upoznao od čega se ove naknade sastoje, opravdanost tih naknada i njihovih visina a radi se o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik, iako su odredbe čl. 12.3. i 10. Ugovora o kreditu razumljivo sastavljene ne omogućuju tužitelju ocijeniti visinu tih naknada pa niti ove odredbe nisu isključene iz ocjene poštenosti.

24. Budući da odredbe čl. 1021. do 1024. ZOO ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i osiguranje kredita kao niti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, radi se o uvjetima koji su nepovoljno utjecali na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu. Stoga, kako Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora odnosno, u trenutku prijevremene otplate kredita i nije jasno na što se točno te naknade odnose te što je njima obuhvaćeno, pravilno su ocijenjene ništetnim odnosno, nepoštenim na temelju odredbe čl. 81. st. 1. ZZP.

25. Na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o predmetnim naknadama i njihovoj visini a tuženik, ne samo da nije navedeno dokazao, već iz tih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora te se tako radi o odredbama Ugovora koja su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (na primjenu koje upućuje i žalitelj) određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

27. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

28. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

29. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu isplaćen prije podnošenja predmetne tužbe, nije od značaja s obzirom da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.

31. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP a tuženik nakon dopunskog očitovanja vještaka nije imao daljnjih dokaznim prijedloga niti primjedbi na očitovanje vještaka, niti njegov nalaz i mišljenje pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

32. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare, sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare glede restitucijskog dijela u odnosu tražbine naknada za obradu, osiguranje i prijevremenu otplatu kredita, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

33. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi Ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kredita, osiguranje i njegovu prijevremenu otplatu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njezinoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako su žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja pa kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti glede ovog dijela pobijane odluke.

34. Tuženik još ističe i kako u izračunu nije uzet u obzir negativni tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tijekom otplate kredita glede kojih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

35. Slijedom svega iznijetog, je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I i II izreke.

36. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te pravilno obredio ukupni trošak tužitelja sukladno odredbama čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je, imajući na umu da se tuženik se nije protivio sniženju tužbenog zahtjeva zbog čega nema mjestu odbijanju dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III i IV izreke.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis