REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3769/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Kalkan, odvjetnici u Osijeku, protiv tužene KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mileni Prakatur Ignjić, odvjetnici u Belom Manastiru, radi uklanjanja stvari, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1965/2022-3 od 16. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-462/2021-14 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1965/2022-3 od 16. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-462/2021-14 od 28. listopada 2022., tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Da li je za postavljanje videonadzora na nekretnini koja se nalazi u suvlasništvu potrebna suglasnost suvlasnika koji čine 2/3 suvlasničkih dijelova ili je za isto dostatna natpolovična većina, tj. da li se za postavljanje videonadzora na nekretnini koja se nalazi u suvlasništvu primjenjuje kao lex specialis odredba čl. 31. Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao lex generalis?,
2. Može li se postupanje suvlasnika koji poduzima radnje na nekretnini u suvlasništvu bez dostatne suglasnosti preostalih suvlasnika za pojedini posao opravdati institutom primjerenog osiguranja iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili se smatra da isti postupa kao poslovođa bez naloga u odnosu na suvlasnika koji nije dao suglasnost za istu radnju?."
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, smatrajući da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to pravo vlasništva te vladavina prava.
1.2. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. ocijenjeno je da ne postoje razlozi važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kada se tužiteljica u tom pravcu poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-389/2007 od 22. travnja 2008., ovdje je za ukazati da je navedena odluka donesena u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju. Obzirom se u tom pravcu tužiteljica poziva i na okolnost da o predmetnom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za ukazati je na sljedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske još uvijek ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, sama po se bi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Isto tako, i u odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. ocijenjeno je da ne postoje razlozi važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kada se tužiteljica u tom pravcu poziva na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2060/2021-3 od 15. studenoga 2023. te na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-1073/12-2 od 5. studenoga 2013., za ukazati je da su navedene sudske odluke također donesene u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom konkretnom slučaju.
2.3. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to pravo vlasništva te vladavine prava.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
