Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5656/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CENTAR BANKA d.d. u stečaju, Zagreb, Heinzelova 47a, OIB:89296739230, kojeg zastupa stečajni upravitelj Damir Mikić, protiv tuženika AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1666/2016-39 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika AF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1666/2016-39 od 16. travnja 2024. pod stavcima II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika AF za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1666/2016- 39 od 16. travnja 2024. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ilinke Lisonek, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv- 1030/2016 od 26. siječnja 2016. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.885,02 EUR, i to iznos od 2.344,08 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2023. pa do isplate, iznos od 392,46 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2023. pa do isplate, iznos od 1.869,69 EUR, te iznos od 278,79 EUR. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 476,10 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavcima II. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 350,00 EUR, a podredno ukinuti i u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 14. studenog 2023. (list 114-115 spisa), za isplatu iznosa od 4.885,02 EUR na ime potraživanja prema tuženiku po osnovi duga po Ugovoru o tekućem računu broj [broj bankovnog računa] od **.**.2001. te Ugovoru o revolving kreditu broj [broj kredita] od **.**.2005.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da su sa ročišta održanog 17. studenog 2023. neopravdano izostale obje stranke, pa da se sukladno odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a ima smatrati da je tužitelj povukao tužbu, slijedom čega da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije donio odluku kojom se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu povučena.

8. Naime, prvenstveno valja istaknuti da na ročište održano 17. studenog 2023. nije pristupio tužitelj koji je opravdao svoj izostanak podneskom od 14. studenog 2023. (list 114 spisa) u kojem je istaknuo da se na dan održavanja ročišta zakonski zastupnik tužitelja nalazi u inozemstvu pa je stoga predložio da se ročište održi u njegovoj odsutnosti, zatim da na isto ročište nije pristupio ni tuženik koji nije opravdao svoj izostanak, a da je na navedeno ročište pristupila vještakinja Snježana Herceg koja je navela da će se pisano očitovati na primjedbe tuženika.

9. S obzirom na navedeno, neosnovano tuženik ističe da je u predmetnoj situaciji prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a (kojom je propisano da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu) budući da je tužitelj opravdao svoj izostanak s navedenog ročišta, pri čemu valja istaknuti i da je tužitelj u podnesku od 20. prosinca 2023. naveo da je dana 15. studenog 2023. i telefonski kontaktirao uredujuću sutkinju te je ispričao svoj nedolazak na ročište 17. studenog 2023. i predložio donošenje presude protiv tuženika uz prijedlog da se ročište održi u njegovoj odsutnosti. S obzirom da je na predmetno ročište pristupila vještakinja Snježana Herceg kako bi odgovorila na primjedbe dane na njen nalaz i mišljenje od strane tuženika koji na navedeno ročište nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u smislu čl. 116. st. 1. ZPP-a navedeno ročište odgodio i naložio vještakinji očitovati se na primjedbe tuženika pisanim putem u roku od 15 dana (list 122 spisa).

10. Nadalje, u predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvoda iz poslovnih knjiga na dan 26. siječnja 2016., Ugovora o tekućem računu od **.**.2001., Ugovora o revolving kreditu od **.**.2005., rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1743/2013 od 30. rujna 2013., izvatka iz sudskog registra, poziva na plaćanje od 23. listopada 2014., prometa po računu tuženika, nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, bankarstvo i investicijske fondove Snježane Herceg od 13. svibnja 2019. te dopunskog očitovanja vještakinje Snježane Herceg od 6. ožujka 2024., utvrdio sljedeće:

- da su tužitelj i tuženik dana **.**.2001. sklopili Ugovor o tekućem računu broj [broj bankovnog računa], kojim je ugovoreno da će tuženik kao vlasnik tekućeg računa primati dohodak preko tekućeg računa koji se vodi kod tužitelja i obavljati isplate u granicama raspoloživih sredstava, s time da će tuženik osigurati priljev sredstava na tekući račun najmanje u iznosu potrebnom za isplate i to prihodom od osobnog dohotka "Petrakom" d.o.o.,

- da su tužitelj i tuženik dana **.**.2005. sklopili Ugovor o revolving kreditu broj [broj kredita] na jednu godinu za korištenje kredita putem Eurocard/Mastercard kreditne kartice u vlasništvu tužitelja kao kreditora, da kartica glasi na ime tuženika i da ista nije prenosiva, da su stranke ugovorile način korištenja kartice tj. visinu maksimalnih iznosa transakcije na području Republike Hrvatske i izvan teritorija Republike Hrvatske, rok korištenja kredita 12 mjeseci počevši od 7. travnja 2005., otplatu kredita u 12 mjesečnih rata, da su stranke ugovorile kamatnu stopu od 14,90%, s time da je na sva dospjela a nenaplaćena novčana potraživanja ugovorena zatezna kamata u visini od 15%, te naknada za kredit,

- da je tuženik ovjerio potpis na Ugovoru o revolving kreditu kod javne bilježnice Ilinke Lisonek u Zagrebu, dana 13. travnja 2005.,

- da je uvidom u promet po tekućem računu utvrđeno da su evidentirane uplate i isplate po tekućem računu tuženika (list 33-40 spisa), te isplate po kartici Eurocard/Mastercard (list 39-41 spisa), a koju dokumentaciju tuženik ne osporava,

- da iz navedenog proizlazi da je tuženik koristio kartice radi plaćanja po tekućem računu, da mu je na tekući račun isplaćivana plaća te da je koristio i karticu Eurocard/Mastercard, slijedom čega da su tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovani, paušalni i ničim dokazani,

- da je prigovor zastare neosnovan s obzirom da je tužba podnesena 26. siječnja 2016., a da zastara nastupa s danom 1. listopada 2018. s osnova Ugovora o tekućem računu, odnosno 5. ožujka 2017. s osnova Ugovora o revolving kreditu, pri čemu valja istaknuti da je tužitelj prekinuo tijek zastarnog roka pozivom na plaćanje utuženog iznosa dopisom od 23. listopada 2014. pa je od toga dana zastara ponovno počela teći u odnosu na utuženi iznos,

- da tuženik nije predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi odredbe sadržane u Ugovoru o revolving kreditu od 7. travnja 2005. uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je isti suprotan načelu savjesnosti i poštenja odnosno protivan odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP), a da je uvidom u Ugovor o revolving kreditu utvrđeno da su stranke ugovorile visinu kamatne stope nižu (14,90%) od zakonom propisane zatezne kamate (15%), slijedom čega da su navodi tuženika o ništetnosti Ugovora o revolving kreditu neosnovani, paušalni i ničim dokazani,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Snježane Herceg utvrđena visina dugovanja, odnosno da je tuženik u obvezi podmiriti tražbinu tužitelja s osnova duga po tekućem računu i to glavnicu u iznosu od 2.344,08 EUR te obračunatu zateznu kamatu u iznosu od 1.869,69 EUR, te s osnova duga po ugovoru o revolving kreditu glavnicu u iznosu od 392,46 EUR te obračunatu zateznu kamatu u iznosu od 278,79 EUR,

- da je, slijedom svega navedenog, konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. S obzirom da iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnoj parnici, a da je tuženik pasivno legitimiran, te da je tužiteljevo potraživanje prema tuženiku osnovano u smislu odredaba čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u smislu navedenih odredaba odlučio kao pod stavkom II. izreke pobijane presude.

12. Pri tome valja istaknuti da su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji se u bitnom svode na to da je isti u predmetnom postupku dokazao da je Ugovor o revolving kreditu od **.**.2005. ništetan jer da je zaključen bez mogućnosti pojedinačnog pregovaranja na unaprijed otisnutom obrascu pripremljenom od strane tužitelja, a što je protivno čl. 81. ZZP-a. Naime, tuženik u predmetnom postupku nije predložio provođenje nijednog konkretnog dokaza na okolnost utvrđivanja da bi odredbe sadržane u Ugovoru o revolving kreditu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je isti suprotan načelu savjesnosti i poštenja odnosno protivan odredbama čl. 81. ZZP-a, pri čemu pozivanje tuženika na sudsku praksu odnosno presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P-329/2019-32 od 4. prosinca 2020. nije primjenjivo u konkretnom slučaju, budući da je kolektivna presuda u slučaju franak obvezujuća za sudove za sve vrste potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF i prema 8 osuđenih banaka (među kojima nije Centar banka d.d. u stečaju), dok se ista ne primjenjuje direktno na druge vjerovnike i slučajeve u kojima se ne radi o pravnim poslovima s CHF valutom.

13. Odluka o trošku parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“, broj: 38/94., 82/94., 52/95., 115/12. i 120/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža