Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-331/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Valamar Riviera d.d., OIB: 36201212847, Stancija Kaligari 1, Poreč kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Zagrebu, protiv1. tuženika BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, 2. tuženika BCI, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, te 3. tuženika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tuženika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 5. tuženika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-132/2024 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća, održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-132/2024 od 11. studenog 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I/I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 132/2024 od 11. studenog 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I/II. izreke te odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. i III. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se 1.-5. tuženicima da tužitelju predaju u posjed dvosobni stan na drugom katu čest. zgr. [katastarska čestica], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika i WC-a, ukupne površine 74,22 m2, a neodvojivo je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 820,31 Eur, 2. tuženika u iznosu od 1.562,50 Eur, 3. tuženika u iznosu od 1.007,81 Eur, 4. tuženika u iznosu od 1.007,81 Eur i 5. tuženika u iznosu od 1.007,81 Eur kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

III. Nalaže se 1. - 5. tuženicima naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 390,63 Eur, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev 1. - 5. tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da nekretnina – cjelina prava vlasništva dvosobnog stana na drugom katu čest. zgrade [katastarska čestica], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika i WC-a, ukupne površine 74,22 m2, a neodvojivo je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine ne čini ostavinsku masu iza pok. ŠC i da ono nije prešlo na njezine zakonske nasljednike, te da je Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Viđen, poslovni broj O-40/07, UPP/OS-18/07-5 od 25. siječnja 2007. bez pravnog učinka, kao i da suvlasnički dio u predmetnom stanu ne čini ostavinsku masu iza pok. ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i da ono nije prešlo na njezine zakonske nasljednike te da je Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj O.272/14 od 10. travnja 2014, u dijelu koji se odnosi na navedeni stan bez pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju predaju u posjed dvosobni stan na drugom katu čest. zgr. [katastarska čestica], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika i WC-a, ukupne površine 74,22 m2, a neodvojivo je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka, i to tuženiku ad 1. iznos od 820,31 EUR, tuženiku ad 2. iznos od 1.562,50 EUR, tuženiku ad 3. iznos od 1.007,81 EUR, tuženiku ad 4. iznos od 1.007,81 EUR i tuženiku ad 5. iznos od 1.007,81 EUR, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu 1. - 5. tuženici osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je:

1. zahtjev tužitelja na utvrđenje da nekretnina pobliže opisana u izreci ne čini ostavinsku masu iza pok. ŠC i da je Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠC bez pravnog učinka, kao i da suvlasnički dio istog stana ne čini ostavinsku imovinu iza pok. ĆC, i da je Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku broj O-272/14 od 10. travnja 2014. u dijelu koji se odnosi na navedeni stan bez pravnog učinka.

2. zahtjev tužitelja kao zemljišnoknjižnog vlasnika predmetne nekretnine za predaju u posjediste slobodne od osoba i stvari od strane 1.-5. tuženika kao posjednika iste.

6. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:

- da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i da su 1.-5. tuženici u posjedu iste,

- da je pravna prednica tuženika, pok. ŠC bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu temeljem Ugovora o korištenju stana od **.**.1985. sklopljenog s [obrt],

- da je po tužbi ŠC donesena prvostupanjska presuda istoga suda poslovni broj P-225/06 dana 4. travnja 2006. kojom je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, sklopiti s tužiteljicom Ugovor o prodaji predmetnog stana u roku od 15 dana jer će u protivnom takav ugovor nadomjestiti donesena presuda,

- da je ŠC umrla **.**.2006. odnosno za vrijeme trajanja žalbenog postupka,

- da je dana **.**.2006., nakon smrti tužiteljice ŠC, donesena presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-2041/06 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda posl. broj P-225/06 od 4. travnja 2006.,

- da je Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ŠC javnog bilježnika Nikše Viđena poslovni broj O-40/07 od 25. siječnja 2007. kao ostavinska masa unesena cjelina prava vlasništva predmetne nekretnine,

- da je Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku broj O-272/14 od 10. travnja 2014. iza pok. ĆC kao ostavinska masa unesen suvlasnički dio iste.

7. Odluku prvostupanjskog suda pod stavkom I/I. prihvaća i ovaj sud.

8. Tako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne veže osobe koje nisu sudjelovale u njegovom donošenju, pa ne veže ni ovdje tužitelja koji nije sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. ŠC i iza njene pok. sljednice ĆC (niti je mogao sudjelovati, jer nije pozvan na nasljeđivanje), a svoja prava tužitelj je ovlašten ostvarivati u parnici protiv osoba koje su proglašene nasljednicima (dakle, u parnici protiv tuženika), ali on u parničnom postupku nije ovlašten zadirati u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju niti je ovlašten tražiti izmjenu ili stavljanje van snage rješenja o nasljeđivanju (u cijelosti ili djelomično) nakon njegove pravomoćnosti jer pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nema nikakav učinak prema osobi koja nije sudjelovala u njegovom donošenju, pa tako ni prema ovdje tužitelju, a ovdje se ne radi o situaciji u kojoj ostavinski sud upućuje u parnicu sudionike ostavinskog postupka da dokažu da nešto ulazi ili ne ulazi u ostavinsku masu već se radi o situaciji u kojoj tužitelj kao treća osoba (godinama) nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju tužbom traži da se utvrdi da nešto ne čini ostavinsku masu i da je to rješenje bez pravnog učinka, a takav zahtjev je neosnovan i nedopušten jer tužitelj ne može s uspjehom tražiti utvrđenje da pravomoćna (sudska) odluka koja vezuje stranke iz tog postupka, a ne njega, ne proizvodi pravni učinak (u nekom dijelu) niti da ostavinsku imovinu ne čini ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Navedeno stoga što je odredbom članak 232. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15 - dalje: ZN), propisano da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno (između ostalog) što je u sastavu ostavine, a ono što je odlučeno u ostavinskom postupku se ne tiče tužitelja, jer on kroz parnicu može ostvarivati svoja prava (primjerice, tražiti utvrđenje prava vlasništva, predaju u posjed i slično), a odricanje pravnog učinka pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ili naknadno mijenjanje njegovih odredbi bilo bi protivno načelu pravne sigurnosti i našem pravnom poretku u cijelosti.

9. Suprotno žalbenim navodima i prema pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1213/10-2 od 3. studenoga 2010., pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari za nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku - pa i glede opsega imovine ostavitelja koja je bila predmet ostavinskog postupka i u skladu je s odredbom članka 232. ZN kojom su propisani učinci pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i koje treba primijeniti na ovaj spor, a prema stavku 1. smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. Prema stavku 2. što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Prema stavku 3. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane, prema st. 4. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Prema stavku 5. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

10. Slijedom izloženog, s obzirom da tužitelj u predmetnoj parnici ne osporava istinitost utvrđenja iz predmetnih pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju već traži da sud utvrdi da nekretnina pobliže opisana u izreci odnosno njezin dio ne čini ostavinsku masu iza pok. ostaviteljica i da su donesena Rješenja o nasljeđivanju bez pravnog učinka, to je što se tiče pravnih učinaka pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju donesenog u ostavinskom postupku u odnosu na spor stranaka o konkretnoj imovini koja je predmet tužbenog zahtjeva, pravilno odbijen tužbeni zahtjev zbog specifične res iudicate.

11. Vezano uz zahtjev za predaju u posjed, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj popuštajući podnijeti izvanredni pravni lijek - ponavljanje postupka i podnoseći ovu tužbu gotovo 5 godina nakon donošenja pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku, odabrao pogrešan pravni put, jer sud u ovom postupku ne može preispitivati pravilnost pravomoćnih sudskih odluka niti odricati im pravni učinak. Takvim bi postupanjem taj sud prekoračio svoje ovlasti, dok tvrdnje tuženika kao posjednika predmetne nekretnine isticane tijekom postupka koje se svode na to da i njih i tužitelja obvezuje pravomoćna sudska odluka toga suda poslovni broj P-225/06, koja u naravi predstavljaju peremptorni prigovor koji ukida vlasnički zahtjev, jer se kupac kojemu je na temelju valjanog pravnog posla nekretnina predana iako nije stekao vlasništvo, jer nije izvršen upis u zemljišne knjige može s uspjehom protiviti zahtjevu vlasnika za povrat prodane stvari (VSRH, Rev. 1060/91. od 26. 09. 1991) imajući u vidu da pravomoćna sudska odluka P- 225/06 egzistira i proizvodi pravne učinke i iz tog razloga, jer tuženici raspolažu pravomoćnom presudom kojom su stekli pravni temelj za stjecanje prava vlasništva (titulus), koje ih ovlašćuje na posjed, bez obzira na to što još uvijek nisu izvršili upis svog prava u zemljišne knjige s time da pravomoćna sudska odluka (P-225/06) proizvodi pravne učinke sve dok ne bude ukinuta, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage i upravo iz tog razloga, imajući u vidu stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave, tuženici nisu dužni predati predmetni stan tužitelju u posjed jer njihov prigovor, koji ukida vlasnički zahtjev, sud ocjenjuje osnovanim u cijelosti, te odbija tužbeni zahtjev na predaju predmetne nekretnine u vlasnički posjed tužitelju.

12. Odluku prvostupanjskog suda pod stavkom I/II prvostupanjske presude nije moguće prihvatiti.

13. Prema odredbi članka 373.a stavak 1. i 3. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

14. Prije svega valja treći da je pravo na otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo propisano člankom 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91, 54/91, 8/92, 33/92, 46/92, 69/92, 87/92, 25/93, 36/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, 113/02) osobno pravo, koje stanar izvodi iz stanarskog prava kao prava sui generis i nenasljedivo je, pa ako nositelj stanarskog prava za života nije realizirao pravo na otkup stana sklapanjem ugovora o prodaji stana, takvo nerealizirano pravo otkupa stana ne može se nasljeđivanjem prenositi na zakonske nasljednike stanara (tako i VSRH Rev x-74/09 od 20. ožujka 2009.)

15. Osim toga, odredbom članka 23. stavka 1. i 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisano je da pravo vlasništva stana kupac (nositelj stanarskog prava) stječe upisom u zemljišnu knjigu, odnosno, polaganjem ugovora o prodaji stana i upisom u knjigu koju sud osniva o položenim ugovorima.

16. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije ovlašten preispitivati pravilnost pravomoćne sudske odluke i/ili ograničavati njezine dosege te ulaziti u ocjenu je li odluka Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-2041/06 uopće mogla/trebala biti donesena s obzirom da u trenutku njezinog donošenja pravna prednica 1.-5. tuženika više nije bila živa, a da tužitelj u tom smislu nije podnio izvanredni pravni lijek - zahtjev za ponavljanje postupka.

17. Međutim, po ocjeni ovog suda, upravo zbog toga što je osoba o čijem osobnom pravu na otkup stanarskog prava je odlučivano u postupku po njezinoj tužbi preminula prije donošenja pravomoćne presude kojom je u cijelosti usvojen njezin tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku sklopiti s tužiteljicom Ugovor o prodaji predmetnog stana u roku od 15 dana jer će u protivnom takav ugovor nadomjestiti donesena presuda, s obzirom da je stanarsko pravo strogo osobno, nenasljedivo i neprenosivo pravo, donesena pravomoćna presuda je mogla imati pravne učinke jedino i isključivo u odnosu na ŠC, da je u vrijeme njezinog donošenja bila živa, ali ne i u odnosu na njezine nasljednike i donošenjem takve presude nakon smrti ovlaštenice prava na sklapanje Ugovora o prodaji predmetnog u odnosu na njezine nasljednike ne može se nadomjestiti ugovor o prodaji stana tako da oni donošenjem te pravomoćne presude nisu stekli niti mogu steći pravni osnov za stjecanje prava vlasništva ( titulus) predmetnog stana.

18. Nadalje, valja reći da je stanarsko pravo pravo koje ne čini ostaviteljevu imovinu jer se to pravo ni u vrijeme važenja bivšeg Zakona o stambenim odnosima, prema njegovim odredbama kojima je ono bilo propisano, nije moglo naslijediti niti time rasporediti rješenjem o nasljeđivanju. U odnosu na nasljedivost stanarskog prava Vrhovni sud RH ima ustaljenu i dosljednu praksu, koja je u bitnome identična pravnom shvaćanju na kojemu se temelji obrazloženje rješenja Vrhovnog suda broj:

- Revx-1133/14-2 od 16. lipnja 2015:

- pravo na kupnju stana u smislu odredaba ZPS-a je strogo osobno pravo - s kojim (time) njegov nositelj ne može raspolagati, pa kao takvo (jer smrću ovlaštenika tog prava ne prelazi na njegove nasljednike) ono ne ulazi u ostavinu i ne može biti predmet nasljeđivanja (kako je to ocijenjeno i u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske: broj: U-III-4281/2013 od 8. travnja 2014., broj: U-III-3041/2003 od 10. ožujka 2004., broj: U-III-2106/2003 od 11. srpnja 2005., broj U-III-3992/2006 od 10. prosinca 2008.) - i u odnosu na njega pravno sljedništvo tuženika nije postojalo i ne postoji jer je pravo na otkup stana prema odredbama ZPS strogo osobno pravo, koje je neprenosivo i nenasljedivo.

- Rev-x-222/2010-2 od 7. srpnja 2010:

"Pravo na otkup stana u smislu odredbi ZPS je osobno pravo koje se izvodi iz stanarskog prava i kao pravo sui generis, utemeljeno na odredbama bivšeg Zakona o stambenim odnosima. Pravo na otkup stana na temelju odredbi ZPS pripadalo je samo nositelja stanarskog prava, što znači da ako ga on nije uspio ostvariti, takvo pravo ne može preći na njegovog nasljednika. Ovo je razumljivo pošto stanarsko pravo nije imovinsko pravo niti je ono nasljedivo. (...)"

- Vrhovni je sud istaknuo, u predmetnim odlukama, a i mnogim drugim, da bi nasljednici mogli ostvariti svoja nasljednička prava (odnosno, vlasnička prava u odnosu na predmetni stan) samo u slučaju da je pravni prednik osobno za svog života zaključio ugovor o prodaji stana ili da je za njegovog života donesena pravomoćna presuda koja zamjenjuje taj ugovor.

19. S obzirom da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine te da 1.-5. tuženici istu posjeduju bez valjane pravne osnove, valjalo je naložiti tuženicima da tužitelju predaju u posjed predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari na način, kako je to pobliže navedeno u točki I/II. izreke prvostupanjske presude, jer je taj zaključak utemeljen na odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14, 81715 i 94717 - dalje: ZV).

20. Naime, odredbom članka 161. stavka 1. i članka 162. ZV-a je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari te da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a koje odlučne činjenice između stranaka i nisu sporne.

21. Kako je povodom žalbe tužitelja pobijana prvostupanjska presuda pod stavkom I/I dijelom potvrđena, a pod stavkom I/II preinačena na način da je tužitelj uspio sa zahtjevom za predajom u posjed predmetne nekretnine, tako da su u konačnici stranke podjednako (50%:50%) uspjele u ovom sporu valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka pod stavkom II izreke i odbiti zahtjeve 1-5. tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovane, a prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, temeljem članka 154. stavak 4. ZPP-a, u konkretnom slučaju pravilnom se ukazuje odluka da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

22. Tužitelju je temeljem Tbr. 10/1 Tarife priznat trošak sastava žalbe uvećan za iznos PDV srazmjerno uspjehu žalbe od 50% u iznosu od 390,63 Eur dok 1. -5. tuženicima nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić