Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3736/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA (OIB 87939104217) kao pravni slijednik NOVE HRVATSKE BANKE d.d. i VOLKSBANK-e d.d., sa sjedištem u [adresa], koje kao punomoćnik zastupa Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-1117/2023 od 21. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-1117/2023 od 21. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredbe čl. 4.3. i 7.2. Ugovora o kreditu br. 311539 od 15. rujna 2006. sklopljenog između prednika tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 3.115,81 eur sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa preko dosuđenog iznosa od 3.115,81 eur do zatraženog iznosa od 3.493,59 eur (točka III. izreke). Odbačen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao nepotpun (točka IV. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu kojom sadržajno pobija točke I. i II. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet u pobijanom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženiku.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koju određeno upire tuženik u žalbi.
5. Kako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 15. rujna 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te posljedično tome isplata preplaćenog iznosa od 3.115,81 eur zbog promjene kamatne stope.
8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i činjeničnih tvrdnji stranaka utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d.. kao banka-kreditor **.**.2006. sklopili Ugovor o m kreditu broj [broj kredita], kojim Ugovorom je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 1.100.000,00 kn za kupnju i rekonstrukciju kuće, sa kamatnom stopom od 6,49% godišnje koja je bila promjenjiva, a visina kamatne stope tijekom otplate biti će utvrđivana temeljem odluka banke.
9. Ocjenom iskaza tužitelja i priložene dokumentacije prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o unaprijed pripremljenom ugovoru od strane tuženika te da tužitelj prije potpisivanja ugovora nije imao utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi niti mu je tuženik ukazao da će ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utjecati na mjesečni iznos rate kredita. Stoga se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu kojom promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, jer vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja), koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se mijenja kamatna stopa da bi uopće imao mogućnost isticanja prigovora pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati jednostranom Odlukom banke nije poštena u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP/03), slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatom stečenoga bez osnove temeljem iste, a u utuženoj visini, koja visinua među strankama nije bila sporna.
11. Naime, budući da tuženik, na kojemu je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo (čl. 84. st. 4. ZZP/03), uopće nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnosti pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, prvostupanjski sud je pravilno u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja koji je iskazao da nikakvih prethodnih pregovora prije sklapanja ugovora nije bilo, te je ocijenio da je predmetna odredba nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve nakon što je proveo test poštenosti iste, pa neosnovano tuženik žalbom pobija pravilnost prvostupanjske presude navodima da sud nije proveo test poštenosti, te da nije ispitao uzrokuje li predmetna odredba znatnu neravnotežu između stranaka.
12. Prvostupanjski sud je dakle suprotno žalbenim navodima proveo test poštenosti na način da je ocijenio značaj predmetne ugovorne odredbe u kontekstu cijelog ugovora o kreditu (je li riječ o odredbi koja definira glavni predmet ugovora i cijenu kada, u pravilu, ne dolazi do procjene poštenosti istih ako ispunjavaju zahtjeve transparentnosti), te na način da je ocijenio njezin značaj na položaj tužitelja kao potrošača u kontekstu što je tuženik tužitelju za istu pružio, dakle koju je to stvarnu uslugu pružio, vodeći pri tome računa da se ocjena (ne)ravnoteže ne ograničava samo na kvantitativno ocjenjivanje iznosa koji tužitelj kao potrošač ima dati tuženiku kao trgovcu, a koji način provedbe ocjene testa poštenosti prvostupanjskog suda je u skladu s testom poštenosti propisanog Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13).
13. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
14. Sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, sadržajnom primjenom odredabe čl. 322. i 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO)
15. To iz razloga, što ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna, jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 6,49%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 6,49%, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.
16. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu navodeći da se pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesene u parnici koju je vodila udruga Potrošač protiv banaka, ne mogu primijeniti u ovom postupku, jer prvostupanjski sud pobijanu presudu ne temelji na utvrđenjima iz navedene parnice.
17. Kako je utvrđeno da su ništetne odredba kojom je ugovorena valuta u CHF i promjenjiva kamatna stopa, posljedica takvih ništetnih odredbe u smislu odredbe čl. 323. ZOO jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog Ugovora.
18. Prvostupanjski sud je stoga tuženiku naložio da s osnova preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope tužitelju isplati iznos od 3.115,81 eur sa zateznom kamatom.
19. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
20. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.
22. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
23. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi, tako i po visini zahtjeva.
24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
