Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-631/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Patriciji Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, Poslovni broj P-499/2017-17 od 28. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, Poslovni broj P-499/2017-17 od 28. prosinca 2018.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da tužitelj UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ima status korisnika obnove te da mu pripada pravo na obnovu stambene zgrade te pomoćnih i gospodarskih zgrada koje su u njenoj funkciji na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradnjom nove zgrade te pomoćne/gospodarske zgrade koje su u njenoj funkciji, što je tuženik dužan priznati.

Točkom II. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, da tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 100.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. veljače 2015. g. pa do isplate sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana ".

Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška naknadi iznos od 3.250,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u pogledu parničnog troška sa viškom preko dosuđenog mu iznosa od 3.250,00 kn tuženik odbija.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluku o troškovima postupka. Predlaže, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je tužitelj samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 550 m2, i koja se nalazi u [adresa]; tužitelj je na dan poplave17. svibnja 2014. imao prijavljeno prebivalište u [adresa]; odlukom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja [broj], [broj] od 9. listopada 2014. tužitelju je odobrena obnova stambene zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], izgradnjom nove stambene zgrade te popravkom pomoćne/gospodarske zgrade na istoj katastarskoj čestici koje su u funkciji navedene stambene zgrade; temeljem Odluke o obnovi od 09. listopada 2014. predmetna građevina je uklonjena; novom Odlukom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja [broj], [broj] od 18. veljače 2015. utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu predmetne stambene zgrade te pomoćnih i gospodarskih zgrada koje su u funkciji stambene zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], te da se stavlja izvan snage ranija Odluka ovog Ministarstva o obnovi od 09. listopada 2014. budući da je uvidom u izvješće o izvršenim terenskim provjerama br. 511-15-13/2-950-14 od 17. prosinca 2014. izdanim od PP [adresa] utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (" Narodne novine ", broj: 77/14) jer u predmetnoj stambenoj zgradi u vrijeme nastanka katastrofe tj. poplave nije stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika, niti je u istoj vlasnik odnosno srodnik vlasnika boravio ili prebivao; iz iskaza tužitelja proizlazi da su predmetnu nekretninu nakon očeve smrti naslijedili on i majka, te da mu je majka darovala svoju ½ dijela.

7. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primjenjuje odredbe Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije, utvrđujući kako odredbu čl. 12. st. 4. citiranog zakona treba tumačiti ne gramatički već u okviru svrhe i cilja navedenog zakona kojima je zakonodavac omogućio pravo na obnovu onim osobama koje zaista žive u nekretnini koja je bila pogođena poplavom, a što po utvrđenju ovog suda jasno proizlazi i iz odredbe čl. 1. st. 1. navedenog zakona.

8. Osnovanost navedenog pravnog stava prvostupanjskog suda jasno proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2940/2016 od 30. siječnja 2018. kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 12. st. 1,3. i 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije u kojoj je jasno navedeno kako:" Namjera zakonodavca bila je pomoći samo onim vlasnicima zgrada koji u njima i žive (stanuju), ali ne i onih zgrada pogođenih poplavom u kojima ne žive ni vlasnici ni njihovi srodnici pri čemu je prilikom propisivanja takvog ograničenja zakonodavac vodio računa o tome da je onima koji uistinu žive u oštećenim zgradama pomoć države nužna i hitna, za razliku od ostalih vlasnika objekata."

9. Svrha i cilj Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije je osigurati što bržu obnovu oštećenih kuća koja je potrebna za normalizaciju života i rada stanovništva na poplavljenom području, zbog čega je uvjet prebivališta i boravišta, konkretno u mjestu [adresa], za stjecanje prava na obnovu i bio propisan. Država tim Zakonom nije preuzela nikakvu (pozitivnu) obvezu da će obnoviti i one kuće ili druge zgrade koje, kao i u konkretnom slučaju, tužitelju nisu bile potrebne da bi mogli nastaviti živjeti ili raditi na području [adresa], budući da na tom području nisu stanovali, niti imali prebivalište ili boravište, niti je država povrijedila bilo kakvu pozitivnu obvezu u pogledu obnove tužiteljeva navodnog doma, odnosno imovine, jer takvu obvezu niti nije preuzela.

10. Valja navesti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-1214/22-2 od 11. siječnja 2024. izrazio pravno shvaćanje da: "Ne može prijavljeno prebivalište ili boravište, bez da vlasnik ili srodnik vlasnika stanuju u stambenoj zgradi na adresi prebivališta ili boravišta, odnosno kada su ispunjene pretpostavke prebivališta ili boravišta prema Zakonu o prebivalištu ("Narodne novine", broj: 144/12 i 158/13) biti dovoljno pravno relevantna činjenica, odnosno zakonska pretpostavka za obnovu stambene zgrade kako to propisuje čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije ("Narodne novine", broj: 77/14)."

11. Stoga je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan. Pritom pozivanje žalitelja da mu je u poplavi uništen dom nije osnovano, jer nekretnina u [adresa] nije njegov dom u kojem stanuju.

12. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP) također je uz valjane razloge odbijen kao neosnovan.

13. Tužitelji su naime osnovanost toga zahtjeva temeljili na tvrdnji da im je donošenjem Odluke Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja [broj], [broj] od 18. veljače 2015. kojom je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu predmetne stambene zgrade te pomoćnih i gospodarskih zgrada nastala imovinska šteta u vidu izmakle dobiti zbog neizvršenja ranije Odluke kojom je tužitelj stekao pravo na obnovu izgradnjom nove nekretnine.

14. Odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/14) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj ili drugoj stranci nastane nezakonitim radom ili nepravilnim radom državne uprave, tijela jedinca lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dužan tužitelju naknaditi štetu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjenje sve pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 14 Zakona o sustavu državne uprave budući da Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja prilikom donošenja Odluke od 09. listopada 2014. kojom je tužitelju priznato pravo na obnovu kao i prilikom donošenja Odluke od 18. veljače 2015. kojom je stavljena izvan snage ranija odluka ovog Ministarstva o obnovi od 09. listopada 2014. nije postupao na nezakonit ili nepravilan način, niti je donošenje navedenih Odluka u suprotnosti sa zakonskim normama, već naprotiv, obje ove Odluke su donesene sukladno čl. 12 st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije, kojim su propisani uvjeti za obnovu, prema kojima je dovoljno da je u stambenoj zgradi njezin vlasnik ili samo stanovao u trenutku poplave ili je samo imao prijavljeno prebivalište u zgradi u trenutku poplave, i ne traži se da oba uvjeta budu kumulativno ispunjeni.

16. S tim u vezi, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi se u konkretnom slučaju radilo o nezakonitom radu tijela državne uprave.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis