Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2102/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Šalov odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gunudlićeva 29 A, Split, OIB: 52634238587, radi: utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-332/2022 od 16. ožujka 2023., dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-332/2022 od 16. ožujka 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„1.Utvrđuje se spram tužene REPUBLIKE HRVATSKE da je tužitelj ĐĆ vlasnik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena Republike Hrvatske za cijelo.

2. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.947,20 €/ 14.671,18 kn. ovog spora zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu koje na navedeni iznos teku od presuđenja, pa do isplate.“

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi tvrdi da na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao vlasnik upisana je Republika Hrvatska za cijelo.

U katastarskom operatu na predmetnoj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao posjednik upisan je prednik tužitelja CĆ JĆ, za cijelo.

Iz povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo je da je od osnutka katastarskog operata iz 1952. na predmetnoj nekretnini bio upisan ĐĆV, prednik tužitelja a prelaskom na elektronski način vođenja katastarskog operata 1996., katastarska čestica br. [katastarska čestica] je prepisana u novi posjedovi [broj] također na ime JĆ.

Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je da je na predmetnoj nekretnini kao težak bio upisan CĆ pok. Đ“ iz [adresa] – otac upisanog posjednika u katastarskom operatu.

Nakon njegove smrti temeljem dosudnice A-318/16 predmetnu nekretninu nasljeđuju JĆ pok. DĆ za ¾ dijela i OĆ ud. DĆ za ¼ dijela, a koji su se podjelili na način na predmetna nekretnina pripadne upravo JĆ pok. DĆ.

JĆ pok. DĆ je 1961. predmetnu nekretninu prodao FĆ, ocu tužitelja, kojeg je iza njegove smrti temeljem rješenja o nasljeđivanju O-174/92 naslijedila njegova supruga UĆ, a koja je predmetnu nekretninu ugovorom o darovanju darovala svome sinu - tužitelju ĐĆ.

Tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, a vlasništvo iste je stekao nasljeđivanjem, diobom i darovanjem među prednicima tako da se isti nalazi u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine neposredno i preko svojih prednika u neprekinutom razdoblju od 150 godina, i istu koristi sukladno njenoj gospodarskoj namjeni-

Tužitelj uz tužbu dostavlja i dokaz da je postupio sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a (potvrda o primitku pošiljke i dopis od 17. siječnja 2022.).

7. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se nekretnina nalazi u [adresa] kod kuće tužitelja anagrafske oznake [adresa], a što bi u naravi bila nekretnina položena sjeverno od opisane kuće, na način da s kućom i predmetnim dvorištem južno od kuće čini jedinstvenu cjelinu. Predmetna nekretnina je sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidima osim sa južne i to iz razloga koji je već naveden jer je upravo na južnom dijelu spojena sa preostalim dijelom dvorišta u funkciji gore navedene kuće tužitelja.

U trenutku očevida na predmetnoj nekretnini i to njenom sjevernom dijelu zatečen je vrt sa 3-4 voćke, jugozapadno od vrta je zatečena drvena nadstrešnica sa vanjskim kaminom, a južno od kamina nalaze se dva stabla maslina te u istočnom dijelu stablo smokve, dok prema kazivanju tužitelja na mjestu gore opisane nadstrešnice su se nekada nalazili pomoćni objekti koji su u međuvremenu srušeni.

Pokazanu nekretninu geodet vještak identificirao je kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, a u pisanom nalazu i mišljenju pokazanu nekretninu prikazao likom na geodetskoj skici lica mjesta broj 1 A-B-C-D-E-F-G-A koja po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

8. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja je utvrđeno da se radi o nekretnini koju je otac tužitelja MJ 60-ih godina prošlog stoljeća kupio od JĆ, a koja je nekretnina oduvijek u obitelji DĆ i bila je predmet diobe i nasljeđivanja te da nakon što je isti prodao ocu tužitelja ovu nekretninu nikada nije nitko od obitelji odnosno njegovih sinova NĆ i ĐĆV te kćeri C i J isticao bilo kakvih prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, s time da je ta nekretnina bila ograđena sa svih strana kamenim suhozidima, djelomično obrađena a u čijem sjeverozapadnom dijelu su bili pomoćni objekti koji su srušeni od strane tužitelja i na istima napravljena nadstrešnica.

Nakon što je umro otac tužitelja predmetnu nekretninu naslijedila je majka tužitelja UĆ, a ona je to darovnim ugovorom dala tužitelju i koji je predmetnu nekretninu spojio sa svojom obiteljskom kućom i vrtima južno te sada to čini jednu cjelinu na terenu.

9. Sud prvog stupnja ističe da navode tužitelja potvrđuje i ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je upravo čestica zemlje [katastarska čestica] zemljišnoknjižno tijelo sa upisom društvenog vlasništva, a u listu C kao upisani težak od osnutka upisan je CĆ pok. TĆ sa kojega su nakon njegove smrti temeljem dosudnice od 19. listopada 1916. Kotarskog suda u Trogiru poslovni broj A-318/16 prenesena težačka prava na njegovog sina JĆ za ¾ dijela težačkih prava, a koji je temeljem darovnog ugovora od 23. veljače 1971. ¾ težačkih prava naslijeđenih iza svog oca DĆ, JĆ darovao svojim sinovima NĆ i ĆĆ, a odnosi se na 7 zemljišnoknjižno tijelo.

10. Sud prvog stupnja dalje navodi da je posjed JĆ pok. D potvrđen i temeljem povijesti promjena na katastarskoj čestici gdje je od osnutka katastarskog operata iz 1952. u posjedovnom listu [broj] upisan JĆ pok. KĆ. Prelaskom na elektronski način vođenja katastarskog operata iz 1996. katastarska čestica [katastarska čestica] prepisana je u novi posjedovni list [broj], a isti upisan kao JĆ.

11. Da je JĆ upisani posjednik i prodavatelj i JĆ jedna te ista osoba utvrđeno je iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja koji su potvrdili da je predmetna nekretnina bila vlasništvo JĆ pok. BĆ i da je on to prodao ocu tužitelja i koji je bio poznat u [adresa] baš pod nadimkom KĆ te da osobe s imenom BĆ su u svakodnevnom životu koristili KĆ kao svakodnevno ime.

12. Kako je dakle utvrđeno da je JĆ pok. BĆ bio upisan kao težak na predmetnoj nekretnini, a koji je bio i obrađivač iste, to sud prvog stupnja zaključuje da je sukladno čl. 1. Zakona o razrješenju agrarnih odnosa feudalnog karaktera za područje Dalmacije i hrvatskom primorja dana 22. studenoga 1946. stekao vlasništvo po sili zakona kao obrađivač i koje je onda kao vlasnik od tada raspolagao sa istom i istu 1961. prodao kao vlasnik, ocu tužitelja NĆ, a gdje bi prema pravnom pravilu Pragrafa 431. Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) koji se ima primijeniti sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2 008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) otac tužitelja temeljem te kupoprodaje tj. pravnog posla koji je realiziran stekao vlasništvo i bez upisa u zemljišnoj knjizi.

13. Imajući u vidu sve prethodno izloženo, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, tužitelj je tijekom ovog postupka dokazao da predmetnu nekretninu preko svog prednika koristi od 1961., i to temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog između njegovog oca i MĆ. S obzirom na vrijeme posjedovanja nekretnine, tužitelj je preko svojeg prednika posjedovanjem duže od 40 godina stekao pravo vlasništva primjenom čl. 159. u svezi s čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Naime, ovdje je potrebno primijeniti izvornu odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. (Narodne novine broj 137/99).

14.1. Europski sud za ljudska prava, dalje ESLJP, primjenjuje shvaćanja izražena u odlukama Trgo protiv Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12-10.

14.2. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

14.3. U presudama O i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukinuta.

14.4. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati i razdoblje do 8. listopada 1991.

15. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2022., to je tužitelj, ako ne po drugoj osnovi, posjedovanjem od 1961. do 2001. stekao pravo vlasništva na nekretnini.

16. Zbog navedenoga su pravno neodlučni žalbeni navodi tuženika vezani uz stjecanje vlasništva od strane obitelji MĆ od koje je otac tužitelja predmetnu nekretninu kupio 1961., kao i tuženikovi žalbeni navodi vezani uz ocjenu provedenih dokaza vezanih uz agrarnu reformu.

17. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda potvrđena.

19. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. O trošku sastava odgovora na žalbu odlučeno je primjenom čl. 155. ZPP-a. Naime, taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević