Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1006/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2-tužitelja CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Zvonimiru Stiperski i Berislavu Balenoviću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zvonimira Stiperski i Berislav Balenović u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 8a, protiv tužene Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB 2305709320, zastupane po punomoćniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Čavić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 259d, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-44/2024-9 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-44/2024-9 od 30. rujna 2024. i sudi:
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženoj da plati 1-tužiteljici iznos od 113.483,58 € uvećano za zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 2.150,95 € od 06.01.2016. do isplate;
- na iznos od 2.155,74 € od 06.02.2016. do isplate;
- na iznos od 2.149,55 € od 06.03.2016. do isplate;
- na iznos od 2.117,17 € od 06.04.2016. do isplate;
- na iznos od 2.105,42 € od 06.05.2016. do isplate;
- na iznos od 2.067,50 € od 06.06.2016. do isplate;
- na iznos od 2.117,17 € od 06.07.2016. do isplate;
- na iznos od 2.105,20 € od 06.08.2016. do isplate;
- na iznos od 2.103,09 € od 06.09.2016. do isplate;
- na iznos od 2.114,35 € od 06.10.2016. do isplate;
- na iznos od 2.112,95 € od 06.11.2016. do isplate;
- na iznos od 2.122,80 € od 06.12.2016. do isplate;
- na iznos od 2.125,61 € od 06.01.2017. do isplate;
- na iznos od 2.104,50 € od 06.02.2017. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.03.2017. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.04.2017. do isplate;
- na iznos od 2.103,17 € od 06.05.2017. do isplate;
- na iznos od 2.103,17 € od 06.06.2017. do isplate;
- na iznos od 2.084,79 € od 06.07.2017. do isplate;
- na iznos od 2.084,79 € od 06.08.2017. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 06.09.2017. do isplate;
- na iznos od 2.110,73 € od 06.10.2017. do isplate;
- na iznos od 2.115,39 € od 06.11.2017. do isplate;
- na iznos od 2.127,02 € od 06.12.2017. do isplate;
- na iznos od 2.115,38 € od 06.01.2018. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.02.2018. do isplate;
- na iznos od 2.097,46 € od 06.03.2018. do isplate;
- na iznos od 2.092,40 € od 06.04.2018. do isplate;
- na iznos od 2.084,79 € od 06.05.2018. do isplate;
- na iznos od 2.077,75 € od 06.06.2018. do isplate;
- na iznos od 2.077,63 € od 06.07.2018. do isplate;
- na iznos od 2.083,38 € od 06.08.2018. do isplate;
- na iznos od 2.093,24 € od 06.09.2018. do isplate;
- na iznos od 2.090,14 € od 06.10.2018. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.11.2018. do isplate;
- na iznos od 2.083,38 € od 06.12.2018. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 08.01.2019. do isplate;
- na iznos od 2.089,01 € od 07.02.2019. do isplate;
- na iznos od 2.090,42 € od 07.03.2019. do isplate;
- na iznos od 2.090,42 € od 07.04.2019. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 07.05.2019. do isplate;
- na iznos od 2.087,61 € od 09.06.2019. do isplate;
- na iznos od 2.081,59 € od 07.07.2019. do isplate;
- na iznos od 2.077,75 € od 07.08.2019. do isplate;
- na iznos od 2.082,40 € od 08.09.2019. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 07.10.2019. do isplate;
- na iznos od 2.098,87 € od 10.11.2019. do isplate;
- na iznos od 2.093,51 € od 08.12.2019. do isplate;
- na iznos od 2.096,05 € od 08.01.2020. do isplate;
- na iznos od 2.096,05 € od 09.02.2020. do isplate;
- na iznos od 2.099,41 € od 07.03.2020. do isplate;
- na iznos od 2.145,32 € od 07.04.2020. do isplate;
- na iznos od 2.131,24 € od 10.05.2020. do isplate;
- na iznos od 2.135,19 € od 07.06.2020. do isplate;
od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
te 2- tužitelju CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 113.483,58 €, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku
- na iznos od 2.150,95 € od 06.01.2016. do isplate;
- na iznos od 2.155,74 € od 06.02.2016. do isplate;
- na iznos od 2.149,55 € od 06.03.2016. do isplate;
- na iznos od 2.117,17 € od 06.04.2016. do isplate;
- na iznos od 2.105,42 € od 06.05.2016. do isplate;
- na iznos od 2.067,50 € od 06.06.2016. do isplate;
- na iznos od 2.117,17 € od 06.07.2016. do isplate;
- na iznos od 2.105,20 € od 06.08.2016. do isplate;
- na iznos od 2.103,09 € od 06.09.2016. do isplate;
- na iznos od 2.114,35 € od 06.10.2016. do isplate;
- na iznos od 2.112,95 € od 06.11.2016. do isplate;
- na iznos od 2.122,80 € od 06.12.2016. do isplate;
- na iznos od 2.125,61 € od 06.01.2017. do isplate;
- na iznos od 2.104,50 € od 06.02.2017. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.03.2017. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.04.2017. do isplate;
- na iznos od 2.103,17 € od 06.05.2017. do isplate;
- na iznos od 2.103,17 € od 06.06.2017. do isplate;
- na iznos od 2.084,79 € od 06.07.2017. do isplate;
- na iznos od 2.084,79 € od 06.08.2017. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 06.09.2017. do isplate;
- na iznos od 2.110,73 € od 06.10.2017. do isplate;
- na iznos od 2.115,39 € od 06.11.2017. do isplate;
- na iznos od 2.127,02 € od 06.12.2017. do isplate;
- na iznos od 2.115,38 € od 06.01.2018. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.02.2018. do isplate;
- na iznos od 2.097,46 € od 06.03.2018. do isplate;
- na iznos od 2.092,40 € od 06.04.2018. do isplate;
- na iznos od 2.084,79 € od 06.05.2018. do isplate;
- na iznos od 2.077,75 € od 06.06.2018. do isplate;
- na iznos od 2.077,63 € od 06.07.2018. do isplate;
- na iznos od 2.083,38 € od 06.08.2018. do isplate;
- na iznos od 2.093,24 € od 06.09.2018. do isplate;
- na iznos od 2.090,14 € od 06.10.2018. do isplate;
- na iznos od 2.091,83 € od 06.11.2018. do isplate;
- na iznos od 2.083,38 € od 06.12.2018. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 08.01.2019. do isplate;
- na iznos od 2.089,01 € od 07.02.2019. do isplate;
- na iznos od 2.090,42 € od 07.03.2019. do isplate;
- na iznos od 2.090,42 € od 07.04.2019. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 07.05.2019. do isplate;
- na iznos od 2.087,61 € od 09.06.2019. do isplate;
- na iznos od 2.081,59 € od 07.07.2019. do isplate;
- na iznos od 2.077,75 € od 07.08.2019. do isplate;
- na iznos od 2.082,40 € od 08.09.2019. do isplate;
- na iznos od 2.086,20 € od 07.10.2019. do isplate;
- na iznos od 2.098,87 € od 10.11.2019. do isplate;
- na iznos od 2.093,51 € od 08.12.2019. do isplate;
- na iznos od 2.096,05 € od 08.01.2020. do isplate;
- na iznos od 2.096,05 € od 09.02.2020. do isplate;
- na iznos od 2.099,41 € od 07.03.2020. do isplate;
- na iznos od 2.145,32 € od 07.04.2020. do isplate;
- na iznos od 2.131,24 € od 10.05.2020. do isplate;
- na iznos od 2.135,19 € od 07.06.2020. do isplate;
od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da solidarno naknadi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 37.514,72 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 30. rujna 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljima da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 32.392,50 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj troškove žalbenog postupka u iznosu od 5.337,50 eura u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da svakom tužitelju isplati iznos od 113.483,58 eura uvećan za zatezne kamate pobliže određene u prvostupanjskoj presudi (točka I izreke) te im naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 37.514,72 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II izreke).
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa temeljem ugovora o zakupu od 12. veljače 2013. sklopljenim između tužitelja kao zakupodavaca i tužene kao zakupca.
5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su 6. veljače 2013. 1-tužiteljica, prednik 2- tužitelja (u daljnjem tekstu tužitelji) sklopili sa tuženom sudsku nagodbu u predmetu koji se vodio pri prvostupanjskim sudom pod brojem P-254/2007 kojom su se obvezali sklopiti ugovor o zakupu dijela nekretnina u [adresa], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su tužitelji sa tuženom, uz odobrenje Republike Hrvatske [broj], [broj]., dana 12. veljače 2013. i sklopili ugovor o zakupu dijela nekretnina izgrađenih na kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u naravi dio zgrade koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], koji se sastoji od podruma površine 75,34 m2, prizemlja površine 219,80 m2 i kata površine 214,30 m2, sveukupno 509,44 m2 s time da je ugovoreno i korištenje tavanskog prostora koji je uključen u cijenu zakupa na određeno vrijeme od 7,5 godina (u daljnjem tekstu ugovor o zakupu). Isto tako nije sporno da je tužena dopisom od 30. rujna 2015. koji je uputila tužiteljima i Republici Hrvatskoj, izjavila da raskida ugovor o zakupu sa danom 30. rujna 2015. te da je kod javne bilježnice Vesne Pučar u Zagrebu položila četiri seta ključeva predmetne nekretnine i to jedan set na kojem je privjesak sa oznakom tavan, jedan set sa privjeskom o ulasku u stan, jedan sa privjeskom zadnja vrata i jedan set sa dva ključa bez oznake na što se odnose. Nije sporna niti činjenica da tužitelji nakon zaprimanja dopisa od 30. rujna 2015. nisu tražili sudsku zaštitu radi jednostranog raskida tog ugovora o zakupu.
6. Isto tako među strankama nije sporno da su ugovorom o zakupu stranke ugovorile da tužena zakupljeni prostor uredi kao poslovni prostor kao i da izvrši vanjsko uređenje objekta a da je pri tome obvezna prethodno svom trošku izraziti troškovnik i svu potrebnu tehničku i izvedbenu dokumentaciju, provedbeni elaborat, osigura nadzor radova i izbor izvođača radova te pribavi sve potrebne dozvole nadležnih organa vodeći o tome računa da se ne umanji ili ne poremeti statika cijelog objekta te da joj zakupodavac dozvoljava da o svom trošku izvrši sve potrebne građevinske radove radi preinake u unutrašnjosti poslovnog prostora za prilagodbu poslovnog prostora svojim potrebama. Nadalje da su ugovorili plaćanje mjesečne najamnine u iznosu od 4.100,00 eura uvećano za pripadajući PDV tužiteljima na jednake dijelove od 1. siječnja 2014. dok će se iznos od 706,00 eura u protuvrijednosti kuna (koje se odnosi na suvlasništvo Republike Hrvatske), biti zadržan kod zakupca i isplaćen nakon što se riješe imovinsko pravni odnosi između zakupodavaca.
7. Nije sporna niti činjenica da je tužena nakon sklapanja ugovora o zakupu pokrenula postupak pribave dokumentacije za obavljanje radova rekonstrukcije te pokrenula niz mjera u tom pogledu o kojima je uredno obavještavala tužitelje. Međutim da je s obzirom da je tužena 31. srpnja 2015. zaprimila dopis Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske kojim se odbija zahtjev tužene za izdavanje suglasnosti za rekonstrukciju, sanaciju i uređenje zakupljenog prostora uz obrazloženje da korisnici predmetne nekretnine, koji je u suvlasništvu Republike Hrvatske, ne plaćaju naknadu za korištenje istoga Republici Hrvatskoj te jer predmet zakupa iz ugovora o zakupu ne odgovora površini dijela poslovnog prostora koji je u vlasništvu Republike Hrvatske kao i da je JŠ, zaštićena najmoprimka u dijelu nekretnine koja nije predmet ugovora o zakupu, u svojoj izjavi navela kako pristaje na radove i da će ograničiti svoje kretanje u stanu ali s obzirom da je područje radova takvo da postoji rizik urušavanja cijele površine da se radovi ne mogu izvoditi bez da se ista iseli iz stana, tužena izvijestila tužitelje kako nije u mogućnosti krenuti u radove rekonstrukcije. Nesporno je da je tužena od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. kada je dopisom raskinula ugovor uredno isplaćivala tužiteljima ugovorenu zakupninu.
8. Sporno je među strankama da li je ugovor o zakupu temeljem kojeg tužitelji od tužene potražuju ugovorenu zakupninu raskinut s danom 30. rujna 2015. odnosno da li tužitelji mogu i nakon 30. rujna 2015. od tužene potraživati temeljem istog isplatu zakupnine.
9. Pošavši od utvrđenja da su sukladno predmetnoj sudskoj nagodbi o sklapanju ugovora o zakupu predmetnih nekretnina tužitelji u odnosu na Republiku Hrvatske, po odobrenju, [broj], [broj], bili ovlašteni samo izabrati zakupnika i ugovoriti zakupninu, da isti nisu bili ovlašteni dogovoriti sa tuženom odgodu plaćanja zakupnine Republici Hrvatskoj kao drugom suvlasniku, da tužena u ovoj pravnoj stvari nije dokazala da bi bilo što poduzela vezano za plaćanje zakupnine Republici Hrvatskoj ili na drugi način riješila plaćanje zakupnine sa Republikom Hrvatskom što je ista kao pravna osoba koja zapošljava veliki broj ljudi ima veliki broj klijenata te organiziranom pravnom službom trebala predvidjeti i spriječiti okolnosti vezane uz razlog za raskid ugovora o zakupu, da posljedično tome proizlazi da je ispravno stajalište Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske od 17. srpnja 2015. kojim nije dalo pristanak na glavni projekt tužene i to iz razloga što tužena Republici Hrvatskoj nije plaćala zakupninu, da su tužitelji sve svoje preuzete obveze iz ugovora o zakupu uredno ispunjavali pa da nije ispunjen uvjet za raskid iz čl. 28. ugovora o zakupu, da je tuženiku i kod sklapanja nagodbe (u kojem RH nije bila stranka) i u kasnije kod sklapanja ugovora moralo biti poznato da tužitelji nisu punomoćnici Republike Hrvatske kao drugog suvlasnika odnosno da oni ne mogu biti odgovorni za postupanje Republike Hrvatske, da niti protivljenje stanarke ŠŠ iseljenju iz zgrade samo po sebi ne predstavlja razlog za jednostrani raskid ugovora o zakupu sa tužiteljima i ne plaćanje zakupnine jer takvo postupanje stanarke tužitelji nisu mogli predvidjeti s time da tužena nije dokazala da bi tužitelji za ovaj problem znali ili morali znati te da su okolnosti radi kojih je tuženik jednostrano raskinuo ugovor o raskidu postojale i bile su poznate tuženoj i trenutku kada je ugovor sklopljen odnosno da iste nisu naknadno nastale odnosno da je tužena u trenutku sklapanja ugovora morala znati u kakvom je stanju zgrada, da je potrebna njena rekonstrukcija kao i činjenica da ima više suvlasnika iste sud prvog stupnja utvrdio je da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za jednostrani raskid ugovora o zakupu od strane tužene jer nisu nastale nove (promijenjene) okolnosti te jer za nemogućnost ispunjenja ugovora nisu krivi tužitelji, odnosno da jednostrani raskid ugovora o zakupu od 30. rujna 2015. nije valjan već da je ugovor o zakupu prestao istekom vremena od 7,5 godina na koji je sklopljen posljedično čemu da je tužena dužna do isteka ugovora tužiteljima isplatiti ugovorenu zakupninu te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Sa ovakvim utvrđenima ne može se složiti ovaj drugostupanjski sud.
11. Naime, među strankama nije bilo sporno da je u trenutku sklapanja ugovora o zakupu predmetna nekretnina bila u dotrajalom stanju te da je bilo nužno potrebno na njoj izvesti popravke odnosno provesti rekonstrukciju iste a kako bi zakupac mogao istu koristiti za obavljanje svoje djelatnosti a u smislu ispunjenja svrhe sklopljenog ugovora o zakupu. Isto tako nije bilo sporno da su stranke (upravo imajući u vidu navedeno) ugovorile potrebu vršenja popravaka na istoj odnosno ugovorile obvezu tužene na obavljanje tih popravaka i obavljanja svih poslova vezanih za provedbu potrebne rekonstrukcije te da je tužena i poduzela niz radnji u tom pogledu sve dok nije dobila obavijest o odbijanju davana pristanka na glavni projekt od strane Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske od 17. srpnja 2015., a nakon čega tužena više nije bila ovlaštena niti u mogućnosti provoditi bilo kakve popravke na zgradi sa svrhom privođenja predmetne nekretnine svrsi zbog koje je među strankama sklopljen ugovor o zakupu.
12. Kako navedeni potrebni popravci zakupljene stvari (koje nakon odbijanja davanja pristanka Republike Hrvatske na glavni projekt tužena više nije mogla vršiti) ometaju njezino korištenje u znatnoj mjeri i na dulje vrijeme (zbog kojih se tužena ne može koristiti zakupljenom stvari) a posljedično čemu se zbog nedostatka zakupljene stvari ne može niti ostvariti svrha sklopljenog ugovora o zakupu, sukladno odredbi čl. 523. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 u daljnjem tekstu ZOO), koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari imajući u vidu da Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora („Narodne novine“ broj 125/2011, 64/2015, 112/2018; dalje ZZPP) posebno ne reguliraju pitanje raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora u okviru konkretnih okolnosti (ugovorom utvrđenih obveza stranaka) tužena je kao zakupac, kada je došla do saznanja da potrebne popravke (koje predstavljaju njene ugovorne obveze) nije ovlaštena izvršiti, imala pravo predmetni ugovor o zakupu raskinuti, a što je ista nesporno i učinila dopisom od 30. rujna 2015. te ključeve predmetne nekretnine položila kod javne bilježnice Vesne Pučar u Zagrebu, koja primopredaja je izvršena bez prisutnosti tužitelja koji se na isto nisu odazvali. To tim više što u smislu odredbe čl. 525. ZOO zakupodavci odgovaraju zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koje smetaju njezinom ugovorenom ili redovitom korištenju bez obzira na to je li znao za njih ili ne te za nedostatke svojstva ili odlika predviđenih ugovorom ili prešutno.
13. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi postojanje okolnosti iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da je tužena mogla i trebala predvidjeti da joj Republika Hrvatska, kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine, neće uvažiti zahtjev za izdavanje suglasnosti za rekonstrukciju iste a imajući u vidu da je Republika Hrvatska, prilikom sklapanja sudske nagodbe kojim su stranke ugovorile obvezu sklapanja ugovora o zakupu, bila suglasna sa sklapanjem ugovora o zakupu odnosno dala ovlaštenje tužiteljima da odaberu korisnike poslovnog prostora (zakupce) i dogovaraju visinu zakupnine te da će Republika Hrvatska temeljem tako sklopljenih ugovora o zakupu primijeniti isti odnos prema zakupnicima.
14. Kako su tužitelji temeljem navedenog ovlaštenja, s time da suprotno stavu prvostupanjskog suda, sam 2-tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je prilikom sklapanja sudske nagodbe zastupao Republiku Hrvatsku temeljem navedenog ovlaštenja, sklopili predmetnu sudsku nagodbu a kojom nagodbom je dogovorena obveza sklapanja predmetnog ugovora o zakupu te sklopili sa tuženom i ugovor o zakupu kojim ugovorom su odabrali zakupca i ugovorili visinu zakupnine te ugovorili da se dio zakupnine od 706,00 eura mjesečno, koji se odnosi na suvlasnički dio od 1/3 dijela koji je pripao Republici Hrvatskoj, do daljnjeg zadržava kod zakupnika te da će isti biti isplaćen nakon što se razriješe vlasnički odnosi između zakupodavaca o čemu će stranke sklopiti poseban ugovor s time da tijekom postupka niti jedna stranka nije isticala da bi takav dodatak ugovora bio sklopljen, ne može se postupanje tužene (zadržavanje tog dijela zakupnine na svom računu) a koje je bilo u skladu sa sklopljenim ugovorom sa tužiteljima uz odobrenje Republike Hrvatske, staviti na teret tuženoj odnosno takvo postupanje ocijeniti kao krivnju tužene koja opravdava odbijanje davanja suglasnosti Republike Hrvatske na glavni projekt za rekonstrukciju predmetne nekretnine.
15. Dakle kako su upravo tužitelji, koji su ishodili odobrenje Republike Hrvatske za sklapanje ugovora o zakupu kao zakupodavci te da izaberu zakupnika i ugovore visinu zakupnine, ugovorili sa tuženom da se dio zakupnine od 706,00 eura mjesečno zadrži do razrješenja vlasničkih odnosa na strani vlasnika nekretnine (dakle na strani zakupodavaca) činjenica da je tuženica postupala u skladu sa sklopljenim ugovorom te dio zakupnine zadržavala ne može predstavljati njenu krivnju. U takvim okolnostima konkretnog slučaja (postojanja sklopljenog ugovora o zakupu kojim je regulirana visina i način plaćanja zakupnine), po stavu ovog suda drugog stupnja, ne može se govoriti o postojanju obveze tužene da bilo što poduzima u pogledu plaćanja dijela zakupnine Republici Hrvatskoj kao trećem suvlasniku ili da na drugi način rješava plaćanje zakupnine niti da je trebala znati da joj Republika Hrvatska neće izdati suglasnost na glavni projekt jer dio zakupnine nije isplaćivana na njen račun. Činjenica da je pri tome tuženica pravna osoba koja zapošljava veliki broj ljudi, ima veliki broj klijenata te organiziranu pravnom službu ne utječe na pravilnost tog zaključka a imajući u vidu da predmetni ugovor o zakupnu ne predstavlja potrošački ugovor ili neki drugi ugovor pri čijem sklapanju i ispunjenju postoji faktična nejednakost ugovornih strana već ugovorni odnosu u kojem su sudionici ravnopravni. Svako suprotno tumačenje predstavljalo bi pretjerani teret za tuženu.
16. Isto tako tužena je i temeljem odredbe čl. 531. st. 3. ZOO imala pravo na raskid ugovora s obzirom da je tijekom provođenja radova vezanih za vršenje predmetne rekonstrukcije utvrđeno da je zbog sigurnosti nužno (privremeno dok traju radovi) iseljenje ŠŠ koja ima status zaštićenog najmoprimca u stanu koji se nalazi u drugom dijelu predmetne nekretnine koja nije predmet ugovora o zakupu, a koja je odbila privremeno se iseliti odnosno koja je dala suglasnost za izvođenje radova ali uz uvjet da bude prisutna u stanu tijekom izvođenja radova.
17. Pri tome valja napomenuti da, po stavu ovog suda drugog stupnja, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i to činjenicu da tužena potrebne popravke zakupljene stvari (što je prema predmetnom ugovoru bila njena ugovorna obveza) nakon odbijanja davanja pristanka Republike Hrvatske na glavni projekt više nije mogla vršiti a što je za posljedicu imalo nemogućnosti tužene da koristi zakupljenu stvar (u znatnoj mjeri i na dulje vrijeme) odnosno u konačnosti i ostvarenje same svrhe sklopljenog ugovora o zakupu te da je tužena o navedenoj činjenici odmah izvijestila tužitelje (dopisom od 30. rujna 2015.) te ključeve predmetne nekretnine položila kod javne bilježnice Vesne Pučar u Zagrebu, koja primopredaja je izvršena bez prisutnosti tužitelja koji se na isto nisu odazvali, stajalište prvostupanjskog suda da ne postoji razlog za jednostrani raskid ugovora o zakupu tužene sa tužiteljima i ne plaćanje zakupnine pa sve da je bilo i ispravno stajalište Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Republike Hrvatske od 17. srpnja 2015. kojim nije dalo pristanak na glavni projekt tužene što ovaj sud nije utvrdio, bilo bi pretjerano formalističko. Ustavni sud RH je u niz svojih odluka zauzeo stajalište da pretjerani formalizam u odlučivanju postoji kada su pravna stajališta sudova rezultat 'mehaničke' (automatske) primjene prava, a bez da su pri tome uzete u obzir sve odlučne činjenice predmeta, kontekst zahtjeva stranaka odnosno bez da su pravni problem sagledali kao jedinstvena cjelina. Takvu primjenu mjerodavnog prava Ustavni sud RH cijeni ustavnopravno neprihvatljivom jer se mjerodavno pravo mora primjenjivati u pojedinačnim okolnostima svakog predmeta, na način da rezultira donošenjem razumne i u konačnici pravične odluke. Zanemarujući naprijed navedene okolnosti koje su dovele do nemogućnosti ostvarenja same svrhe sklopljenog ugovora o zakupu odluka prvostupanjskog suda svakako nije pravična.
18. S obzirom na navedeno pravilnom primjenom naprijed navedenih odredbi ZOO, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje valjalo je utvrditi da je ugovor o zakupu temeljem kojeg tužitelji od tužene potražuju ugovorenu zakupninu raskinut s danom 30. rujna 2015. odnosno da tužitelji ne mogu osnovano nakon 30. rujna 2015. od tužene potraživati, temeljem istog, isplatu zakupnine te posljedično njihov zahtjev u cijelosti odbiti.
19. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženoj su priznati cjelokupni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14,118/14, 107/15 i 138/23 dalje: Tarifa). Naime, kako je tužena u cijelosti uspjela u ovoj pravnoj stvari istoj je valjalo priznati trošak cjelokupnog postupka dok tužitelji, a s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, nemaju pravo na dosudu troškova postupka.
21. Tako su tuženoj priznati troškovi: za sastav odgovora na tužbu 1140 bodova (tbr 8/1 Tarife), za sastav podneska od 28. ožujka 2019. 1140 bodova (tbr 8/1 Tarife), za sastav podneska od 4. srpnja 2022. 1708 bodova (tbr 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 7. ožujka 2019. 570 bodova (tbr 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištu 12. studenog 2020. 1140 bodova (tbr 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 7. srpnja 2022., 15. ožujka 2023. i 29. kolovoza 2024. svaki po 1708 bodova (tbr 9/1 Tarife) te za sastav žalbe od 15. svibnja 2023. 2.135 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (tbr 54 Tarife) i pripadajući PDV od 25% (tbr 46 Tarife) ukupno iznosi 32.392,50 eura.
22. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, presuditi kao u izreci.
23. Također je valjalo naložiti tužiteljima da tuženoj naknade trošak sastava žalbe sukladno tbr 10/1, 42 i 50 Tarife i razmjerno s njegovim uspjehom u žalbenom postupku od 100% u iznosu od 5.337,50 eura. Tuženoj nisu priznati troškovi sudskih pristojbi na žalbu jer nije dokazala da bi iste platila.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
