Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1032/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1189/2019-58 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1189/2019-58 od 2. prosinca 2024. u točkama I, II, III, IV, V i VI izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I./ Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 4.1. Ugovora o kreditu, broj ugovora: [broj kredita] od 09. kolovoza 2006. godine koji je dana 30. kolovoza 2006. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Biserka Arambašić iz Osijeka, BROJ: OU – 661/06, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 i to u dijelu u kojem glasi: „…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“.

II./ Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 4.2 Ugovora o kreditu, broj ugovora: [broj kredita] od 09. kolovoza 2006. godine koji je dana 30. kolovoza 2006. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Biserka Arambašić iz Osijeka, BROJ: OU – 661/06, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 i to u dijelu u kojem glasi: „ Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01.slovima:prvisiječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01.(slovima: prvisiječnja) do 30.6 (slovima:tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 1.7. (slovima:prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 1.7. (slovima: prvog srpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1 ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“

III./ Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 7. st. 2 Ugovora o kreditu, broj ugovora: [broj kredita] od 09. kolovoza 2006. godine koji je dana 30. kolovoza 2006. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Biserka Arambašić iz Osijeka, BROJ: OU

– 661/06, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 i to u dijelu u kojem glasi: „ U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

IV./ Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlike u iznosima kamata isplati ukupan novčani iznos od 2.832,04 EUR skupa sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, a koje na svaki pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 23,29 EUR od 15.08.2007 pa do isplate

- na iznos od 23,27 EUR od 15.09.2007 pa do isplate

- na iznos od 23,25 EUR od 16.10.2007 pa do isplate

- na iznos od 23,22 EUR od 16.11.2007 pa do isplate

- na iznos od 23,20 EUR od 15.12.2007 pa do isplate

- na iznos od 22,03 EUR od 15.01.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,18 EUR od 16.02.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,14 EUR od 14.03.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,10 EUR od 17.04.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,06 EUR od 16.05.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,02 EUR od 14.06.2008 pa do isplate

- na iznos od 40,10 EUR od 16.07.2008 pa do isplate

- na iznos od 40,06 EUR od 21.08.2008 pa do isplate

- na iznos od 40,01 EUR od 18.09.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,97 EUR od 16.10.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,92 EUR od 15.11.2008 pa do isplate

- na iznos od 39,86 EUR od 13.12.2008 pa do isplate

- na iznos od 38,71 EUR od 16.01.2009 pa do isplate

- na iznos od 38,66 EUR od 18.02.2009 pa do isplate

- na iznos od 38,61 EUR od 14.03.2009 pa do isplate

- na iznos od 38,55 EUR od 16.04.2009 pa do isplate

- na iznos od 38,49 EUR od 16.05.2009 pa do isplate

- na iznos od 38,44 EUR od 17.06.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,46 EUR od 16.07.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,40 EUR od 15.08.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,34 EUR od 17.09.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,28 EUR od 16.10.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,20 EUR od 18.11.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,14 EUR od 19.12.2009 pa do isplate

- na iznos od 39,07 EUR od 26.01.2010 pa do isplate

- na iznos od 39,00 EUR od 19.02.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,93 EUR od 23.03.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,85 EUR od 22.04.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,78 EUR od 18.05.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,70 EUR od 18.06.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,62 EUR od 17.07.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,54 EUR od 17.08.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,46 EUR od 17.09.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,38 EUR od 19.10.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,29 EUR od 16.11.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,20 EUR od 16.12.2010 pa do isplate

- na iznos od 38,11 EUR od 18.01.2011 pa do isplate

- na iznos od 38,03 EUR od 17.02.2011 pa do isplate

- na iznos od 37,93 EUR od 17.03.2011 pa do isplate

- na iznos od 37,83 EUR od 19.04.2011 pa do isplate

- na iznos od 37,74 EUR od 18.05.2011 pa do isplate

- na iznos od 37,64 EUR od 17.06.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,56 EUR od 20.07.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,45 EUR od 19.08.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,35 EUR od 17.09.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,25 EUR od 18.10.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,14 EUR od 17.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,03 EUR od 24.12.2011 pa do isplate

- na iznos od 36,88 EUR od 27.01.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,76 EUR od 01.03.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,65 EUR od 30.03.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,53 EUR od 28.04.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,40 EUR od 01.06.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,28 EUR od 22.06.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,15 EUR od 28.07.2012 pa do isplate

- na iznos od 36,02 EUR od 01.09.2012 pa do isplate

- na iznos od 35,89 EUR od 28.09.2012 pa do isplate

- na iznos od 35,77 EUR od 30.10.2012 pa do isplate

- na iznos od 35,63 EUR od 01.12.2012 pa do isplate

- na iznos od 35,49 EUR od 29.12.2012 pa do isplate

- na iznos od 35,35 EUR od 01.02.2013 pa do isplate

- na iznos od 35,21 EUR od 01.03.2013 pa do isplate,

- na iznos od 35,07 EUR od 29.03.2013 pa do isplate

- na iznos od 34,92 EUR od 17.04.2013 pa do isplate

- na iznos od 34,76 EUR od 21.05.2013 pa do isplate

- na iznos od 34,62 EUR od 18.06.2013 pa do isplate

- na iznos od 34,46 EUR od 18.07.2013 pa do isplate

- na iznos od 34,30 EUR od 14.08.2013 pa do isplate

- na iznos od 34,14 EUR od 13.09.2013 pa do isplate

- na iznos od 33,98 EUR od 12.10.2013 pa do isplate

- na iznos od 33,82 EUR od 06.11.2013 pa do isplate

- na iznos od 33,64 EUR od 13.12.2013 pa do isplate

- na iznos od 33,48 EUR od 14.01.2014 pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V./ Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa isplati ukupan novčani iznos od 565,81 EUR skupa sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, a koje na svaki pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 4,66 EUR od 15.08.2007 pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 15.09.2007 pa do isplate

- na iznos od 4,55 EUR od 16.10.2007 pa do isplate

- na iznos od 4,59 EUR od 16.11.2007 pa do isplate

- na iznos od 4,55 EUR od 15.12.2007 pa do isplate

- na iznos od 4,38 EUR od 15.01.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,80 EUR od 16.02.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,91 EUR od 14.03.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,66 EUR od 17.04.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,59 EUR od 16.05.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,63 EUR od 14.06.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,68 EUR od 16.07.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,65 EUR od 21.08.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,71 EUR od 18.09.2008 pa do isplate

- na iznos od 8,39 EUR od 16.10.2008 pa do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od 15.11.2008 pa do isplate

- na iznos od 8,35 EUR od 13.12.2008 pa do isplate

- na iznos od 8,15 EUR od 16.01.2009 pa do isplate

- na iznos od 8,15 EUR od 18.02.2009 pa do isplate

- na iznos od 8,01 EUR od 14.03.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,99 EUR od 16.04.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,81 EUR od 16.05.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,66 EUR od 17.06.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od 16.07.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,90 EUR od 15.08.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,86 EUR od 17.09.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,75 EUR od 16.10.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,81 EUR od 18.11.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,85 EUR od 19.12.2009 pa do isplate

- na iznos od 7,94 EUR od 26.01.2010 pa do isplate

- na iznos od 7,85 EUR od 19.02.2010 pa do isplate

- na iznos od 7,97 EUR od 23.03.2010 pa do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od 22.04.2010 pa do isplate

- na iznos od 7,90 EUR od 18.05.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,35 EUR od 18.06.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,18 EUR od 17.07.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,41 EUR od 17.08.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,25 EUR od 17.09.2010 pa do isplate

- na iznos od 7,99 EUR od 19.10.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,29 EUR od 16.11.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,68 EUR od 16.12.2010 pa do isplate

- na iznos od 8,29 EUR od 18.01.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,33 EUR od 17.02.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,10 EUR od 17.03.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,04 EUR od 19.04.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,55 EUR od 18.05.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,50 EUR od 17.06.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,58 EUR od 20.07.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,26 EUR od 19.08.2011 pa do isplate

- na iznos od 7,92 EUR od 17.09.2011 pa do isplate

- na iznos od 7,80 EUR od 18.10.2011 pa do isplate

- na iznos od 7,68 EUR od 17.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 7,68 EUR od 24.12.2011 pa do isplate

- na iznos od 8,00 EUR od 27.01.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,90 EUR od 01.03.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,72 EUR od 30.03.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,65 EUR od 28.04.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,57 EUR od 01.06.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,41 EUR od 22.06.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,31 EUR od 28.07.2012 pa do isplate

- na iznos od 7,16 EUR od 01.09.2012 pa do isplate

- na iznos od 6,97 EUR od 28.09.2012 pa do isplate

- na iznos od 6,93 EUR od 30.10.2012 pa do isplate

- na iznos od 6,85 EUR od 01.12.2012 pa do isplate

- na iznos od 6,71 EUR od 29.12.2012 pa do isplate

- na iznos od 6,44 EUR od 01.02.2013 pa do isplate

- na iznos od 6,43 EUR od 01.03.2013 pa do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 29.03.2013 pa do isplate

- na iznos od 6,13 EUR od 17.04.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,86 EUR od 21.05.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,73 EUR od 18.06.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,62 EUR od 18.07.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,53 EUR od 14.08.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,46 EUR od 13.09.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,28 EUR od 12.10.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,15 EUR od 06.11.2013 pa do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 13.12.2013 pa do isplate

- na iznos od 4,89 EUR od 14.01.2014 pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

VI./ Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.360,19 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII./ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška se odbija.“

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je u tom dijelu prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 9. kolovoza 2006., u [adresa], s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: [broj kredita], koji je dana 30. kolovoza 2006. potvrđen od strane javnog bilježnika Biserka Arambašić iz Osijeka, BROJ: OU – 661/06, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.400,00 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 15 godina, s početno ugovorenim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 297,90 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja. Pored iznosa glavnice tužitelj je sukladno članku 4. st. 1. navedenog ugovora, bio dužan tuženiku platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu bila promjenjiva sukladno odluci tuženika, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 7,88 % godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti, tijekom otplate kredita, su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Zbog navedenog tužitelj je u periodu od 31. kolovoza 2007. do 31. siječnja 2014. na ime razlike između početno ugovorene kamate i kamata povećanih temeljem jednostranih odluka tuženika kao i na ime smanjenja otplate glavnog duga, uslijed povećanja kamatnih stopa, tuženiku isplatio novčani iznos od oko 3.849,34 CHF u protuvrijednosti oko 25.405,64 kune, veći od početno ugovornog i obračunatog otplatnim planom, a sve temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika.

Tužitelj smatra da je odredba o kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i na što tužitelj nije imao utjecaja, ništetna.

Nepoštenost i ništetnost dijelova odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, sukladno kojima je redovna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, temeljem jednostrane odluke banke, utvrđeno je i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu T-1401/12 od 4. srpnja 2013., te presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13, od 13. lipnja 2014. koje su konačno potvrđene revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2, od 9. travnja 2015. u postupku koji je dana 4. travnja 2012. ispred Trgovačkog suda u Zagrebu tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenuo tužitelj Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banaka među kojima je i tuženik, a sukladno kojima je potvrđeno da su:…i tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, pa su time i tuženici postupali suprotno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača/03 i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača/07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, a sve to u svezi i s člankom 1111., člankom 1115. i člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima.

Također člankom 502. c. ZPP-a, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za tužbe iz članka 502. a., stavak 1. ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Slijedom navedenog, tužitelj sukladno odredbama čl. 1111. st. 1. i 3., te čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, od tuženika potražuje sve ono što je isti bez pravne osnove primio i to novčani iznos koji predstavlja razliku između redovnih kamata obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i iznosa redovnih kamata obračunatih prema povećanim kamatnim stopama, a određenim temeljem naknadnih jednostranih odluka tuženika, a koji prema okvirnom izračunu iznosi oko 3.063,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i to skupa sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dana nakon dana dospijeća, pa sve do isplate, te novčani iznos na ime smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa, a koji prema okvirnom izračunu iznosi oko 786,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i to skupa sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni teče od dana nakon dana dospijeća pa sve do isplate.

7. Iz iskaza tužitelja, saslušanog na ročištu od 6. studenog 2024. slijedi da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio 2006., na iznos od oko 31.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, za adaptaciju potkrovlja kuće u kojoj živi, no s obzirom da je imao i druge kredite dobio je nenamjenski kredit. U to vrijeme nije bio vlasnik/suvlasnik firme ili obrta, niti je predmetni prostor davao u najam ili zakup, već je isti osobno koristio s obitelji. Kredit je podigao baš kod tuženika, jer su mu ponudili najpovoljnije uvjete, odnosno da podigne kredit u CHF-u. Pročitao je predmetni ugovor o kreditu, to je bio unaprijed sastavljani ugovor i nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, iako mu sve ugovorne odredbe nisu bile u potpunosti jasne. Djelatnik banke ga nije upozorio da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu, niti ga je upozorio da bi tečaj mogao rasti, samo su mu rekli da je kredit u CHF-u najpovoljniji. Nisu mu objašnjavali način promjene kamatne stope, niti o kojim parametrima ovisi. Rata mu se s početnih 1.500,00 kuna mjesečno tijekom otplate kredita povećala negdje do 2.400,00 - 2.500,00 kuna. Kredit je osobno otplaćivao općom uplatnicom u banci i kredit je u cijelosti otplatio i to prijevremeno. Interesirao se u banci, kada su se rate počele povećavati, zašto se toliko povećavaju, no rekli su mu da je to tako i da se tu ništa ne može promijeniti. Javni bilježnik mu nije čitao Ugovor o kreditu, niti ga upozoravao na pojedine ugovorne odredbe, već je samo ovjerio potpis. Nije se interesirao za kredite u kunama i u eurima. Da je znao da će se rata tako povećati zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF-a u odnosu na kunu, takav kredit nikada ne bi podigao. Razumio je pojam promjenjive kamate, no nije očekivao da će kamata toliko porasti. Prilikom podizanja kredita mu je jedino bio bitan iznos koji će moći podići i kolika će biti mjesečna rata kredita, budući je imao i druge kredite i to u kunama i u eurima i rata mu se nikada nije tako povećavala iako je imao kredite u kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

8. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/izreke presude, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih tuženik Privredna banka Zagreb d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.

8.1. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

8.2. Člankom 502. c. ZPP-a, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.3. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.4. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8.5. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8.6. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

8.7. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Rev-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

9. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita broj 9011771715, sklopljenog dana 9. kolovoza 2006., s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu na iznos od 31.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, na rok vraćanja od 15 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 7,88% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, prvotni mjesečni anuitet je iznosio od 297,90 CHF, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja na štetu tužitelja. Srednji tečaj kreditora za CHF na dan 4. kolovoza 2020. iznosio je 6,923932 HRK za 1,00 CHF, a kredit je u cijelosti prijevremeno otplaćen u siječnju 2014.

Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, te je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

10. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi iz članka 4. 1., članka 2. 2. i članka 7. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 9011771715, sklopljenog dana 9. kolovoza 2006., između tužitelja i tuženika, pobliže opisano pod I., II i III./izreke prvostupanjske presude.

11. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke stekao određenu nepripadnu korist, to pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

12. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 3.397,85 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod IV. i V./izreke prvostupanjske presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu s početnom ugovorenom kamatnom stopom do 7,88 % godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamatne stope unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 2.832,04 eur kao i iznos od 565,81 eur na ime smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa kojeg je tužitelj plaćao do prijevremene otplate kredita u siječnju 2014., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, sve pobliže opisano pod IV. i V./ izreke prvostupanjske presude.

13. I odluka o kamatama pravilno se temelji na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

14. U odnosu na žalbene navode tuženika posebno treba istaknuti da pravno nije odlučno što je predmetni kredit „zatvoren“ prije podnošenja tužbe. Tužitelj otplatom kredita nije izgubio prava koja mu pripadaju kao potrošaču, a na pravni položaj tužitelja nije od utjecaja niti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. koji uređuje pravo potrošača na tzv. konverziju koju tužitelj nije izvršio.

15. U odnosu na prigovor zastare treba dodati da je odredbom čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

15.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

15.3. Kako je ovdje tužba podnesena 5. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je dana 13. lipnja 2014. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna), to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar zastarnog roka od pet godina pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

16. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16.1. Žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude neosnovani su jer tužitelj ima pravo na naknadu tog troška primjenom Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.

18. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević