Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1053/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća Vlaste Mrzljak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marije Zrilić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tužene OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćni iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d., odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i dijela rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2852/2023-11 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2852/2023-11 od 24. siječnja 2025. u t. I izreke na utvrđenje da je ništetna odredba čl. 6. toč. 6.3. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama [broj kredita] zaključenog dana 16. lipnja 2006. između tužiteljice i tužene u dijelu u kojem je tužena u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o tarifi naknade Banke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2852/2023-11 od 24. siječnja 2025. u t. II izreke te rješenje sadržano u navedenoj presudi u t. III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.285,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banke primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka će biti odlučeno u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. toč. 6.3. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama [broj kredita] zaključenog dana 16. lipnja 2006. između tužiteljice i tužene u dijelu u kojem je tužena u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o tarifi naknade Banke slijedom čega tužiteljica nije dužna tuženoj platiti naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 19.174,40 kuna /2.544,89 EUR.

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 2.544,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 2. svibnja 2016. pa do isplate po stopi od 14,00%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Rješenjem istog suda prvog stupnja

r i j e š e n o  je

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

III. Nalaže se tuženoj OTP banci d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.285,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan."

2.Protiv navedene presude te dijela rješenja i to u t. III izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22. - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu i pobijani dio rješenja preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba je djelomično osnovana.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama i to čl. 6. t. 6.3., sklopljenog između ovdje stranaka dana 16. lipnja 2006., koja se odnosi na naknadu u slučaju prijevremene potpune ili djelomične otplate kredita, zahtjev za isplatu iznosa od 2.544,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 2. svibnja 2016. pa do isplate te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7.Ispitujući pobijanu t. I presude koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama i to čl. 6. t. 6.3., sklopljenog između ovdje stranaka dana 16. lipnja 2006., koja se odnosi na naknadu u slučaju prijevremene potpune ili djelomične otplate kredita u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega je istu u tom dijelu moguće ispitati.

8.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:

-da su stranke dana 16. lipnja 2006. zaključile predmetni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: [broj kredita], koji je solemniziran po Javnom bilježniku Igoru Lučev iz Šibenika pod poslovnim brojem OU-423/06 istog dana, kojim ugovorom je tužiteljici odobren stambeni kredit za kupnju i adaptaciju stana, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 118.500,00 CHF, uz rok otplate od 30 godina, odnosno 360 jednakih mjesečnih anuiteta te promjenjivu kamatnu stopu u visini od 4,39% godišnje,

-da su dana 8. kolovoza 2006. stranke zaključile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: [broj kredita], koji je solemniziran po Javnom bilježniku Igoru Lučev iz Šibenika pod poslovnim brojem OU-423/06 dana 27. studenog 2006., kao niti da su dana 19. siječnja 2016. zaključile Dodatak br. 2. ugovora o kreditu broj: 151109070240, koji je solemniziran po Javnom bilježniku Alisi Kale iz Šibenika pod poslovnim brojem OV-584/16 dana 29. siječnja 2016., temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju-konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim iste utvrđuju kako nedospijela glavnica kredita denominiranjem u EUR na dan 19. siječnja 2016. iznosi 64.666,30 EUR, kao i da mijenjaju početno ugovorenu kamatnu stopu, koja u trenutku zaključenja Dodatka br. 2. Ugovora iznosi 5,84%,

-da odredba čl. 6. t. 6.3. predmetnog Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama [broj kredita] zaključenog dana 16. lipnja 2006. između tužiteljice i tužene, glasi: „Za odustanak od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.“,

9.Prvostupanjski sud je temeljem prethodnog utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u t. I izreke kao osnovan.

10.Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u pitanje zakonitost prvostupanjske presude.

11.Naime, pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, u kontinuitetu je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP/2003, članak 96. ZZP/2007), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP/2003, članak 99. ZZP/2007), da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP/2003, članak 100. ZZP/2007), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP/2003, članak 101. ZZP/2007) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 87. ZZP/2003, članak 102. ZZP/2007).

12.Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP/2003 i ZZP/2007).

13.Direktivom 93/13/EEZ [4] su utvrđeni ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi: da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (članak 3. stavak 1.); da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (članak 3. stavak 2.).

14.Sud Europske unije u presudi od 3. rujna 2020. (spojeni predmeti C-84/19, - Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19 - BW protiv DR , C-252/19 QL protiv CG) po zahtjevu za prethodnu odluku, vezano za primjenu članka 3. Direktive 93/13 EEZ navodi:

- "… potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju (presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-621/17, EU:C:2019:820, t. 43.)" - točka 52. obrazloženja.

- "…radi osiguranja široke zaštite potrošača, zakonodavac Unije u članku 3. točki (g) navedene direktive odlučio se za široku definiciju pojma „ukupni troškovi kredita za potrošača", na način da oni obuhvaćaju troškove, uključujući i kamate, provizije, pristojbe ili bilo koju drugu vrstu naknade koju potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu, koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika (presuda od 26. ožujka 2020., Mikrokasa i Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty, C-779/18, EU:C:2020:236, t. 39. i navedena sudska praksa) - točka 53. obrazloženja.

- "… kad je riječ o ispitivanju postojanja znatnije neravnoteže stvorene odredbama kojima se na teret potrošača prebacuju troškovi različiti od kamata, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, Sud je već presudio da znatnija neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima (presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-621/17, EU:C:2019:820, t. 51.)" - točka 92. obrazloženja.

15.Sagledavajući spor po zahtjevu pod stavkom I. izreke (ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita) u navedenom kontekstu, na temelju nespornih činjenica, materijalnih dokaza u spisu i iskaza tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je odredba članka 6. t. 6.3. Ugovora nepoštena (ništetna) iz razloga što se radi o odredbi ugovora koju je unaprijed formulirao tuženik (kreditor), o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale i na koju tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, i da je kao takva uzrokovala znatnije neravnotežu, pri čemu treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane i da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu vezano za naknadu za prijevremeno vraćanje kredita može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

16.Naime, pored činjenice da je Ugovor unaprijed formulirao tuženik, da se o tome što čini naknadu iz članak 6. t. 6.3. uopće nije pregovaralo, da tuženik koji tvrdi suprotno i na kojem je teret dokazivanja nije niti tijekom predmetnog postupka objasnio na što se odnosi naknada iz članka 6. t. 6.3. Ugovora (koji su to objektivni troškovi koje je imao), kojim se kriterijima rukovodio kad ju je odredio sa iznosom naknade, koje je sve naknade naplaćivao korisnicima kredita, a koje je naplatio tužitelju, kako i kada ih je prezentirao korisnicima kredita, a kako tužitelju, i na temelju kojih okolnosti i kada je tužitelj mogao znati da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se naknade naplaćuju, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je njegovo postupanje prema tuženiku kao slabijoj ugovornoj strani, vezano za obvezu plaćanja naknade za prijevremeno vraćanje kredita bilo transparentno i u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, a niti s tim u vezi pozivanje na prepoznatljivost prava na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koja da proizlazi iz Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme vraćanja kredita, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o kreditnim institucijama, Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite iz 2014. i Zakona o bankama, i presudu Suda Europske unije u predmetu po zahtjevu C-621/17 od 3. listopada 2019., za koje s obzirom na navedeno pod prethodnom točkom obrazloženja pogrešno drži da podržavaju njegovo tumačenje predmetnog spora.

17.Dakle, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je članak 6. t. 6.3. Ugovora (naknada za prijevremenu otplatu kredita) nepoštena odredba a time i ništetna, i za svoju odluku dao jasne razloge.

18.Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

19.Suprotno žalbenim navodima proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka kad su plaćeni, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

20.Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos s osnova prijevremene otplate kredita, to pravilnom primjenom članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na isplatu plaćenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO).

21.Međutim, u odnosu na visinu iznosa iz t. II izreke pobijane presude, pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude i pobijanog dijela rješenja se, za sada ne može ispitati.

22.Navedeno iz razloga jer sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude nije dao nikakve razloge u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik je već u odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka uz osnovu tužbenog zahtjeva osporavao i visinu tužbenog zahtjeva.

Naime, sud prvog stupnja je u t. 3. obrazloženja svoje presude samo naveo koje dokaze je proveo u prvostupanjskom postupku, ali nije utvrdio niti ocijenio te dokaze, posebno da li se u priloženom prikazu prometa računa (list 51 spisa) iznos od 19.174,49 kuna knjižen 2. svibnja 2016. odnosi upravo na utuženu tražbinu tužiteljice.

23.Slijedom svega navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijani dio presude u t. I izreke presude koja se odnosi na utvrđenje ništetnosti, a na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP djelomično ukinuti pobijanu presudu u t. II izreke presude, a posljedično i pobijanu t. III rješenja u dosuđujućem dijelu naknade troškova parničnog postupka te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24.U ponovljenom suđenju će biti raspravljene sve odlučne činjenice potrebne za donošenje valjane i zakonite odluke koje se odnose ne osporenu visinu tražbine, koju odluku će sud valjano obrazložiti (čl. 8. ZPP) uzevši u obzir i ostale žalbene navode tuženika. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.

25.Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP je o troškovima žalbenog postupka odlučeno kao u t. II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić