Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2952/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik [obrt], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić u Kutini, Kolodvorska 24, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 4, OIB: 29743547503 , kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4525/2012- 87 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4525/2012-87 od 16. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 281.987,75 kn/37.426,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4.prosinca 2009., zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka te troška osiguranja dokaza u iznosu od 2.886,76 kn/383,14 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2020. pa do isplate (točka I. izreke). Nadalje obvezana je tužiteljica nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.062,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga, tj. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da prihvati zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže tuženika da joj naknadi troškove postupka prema predanom troškovniku uz naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu suda, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i pripadajuće pristojbe tuženiku

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote zbog totalne štete koja joj je nastupila na vozilu osiguranom kod tuženika policom automobilskog kaska.

6. Pošavši od utvrđenja da je spornog dana 30. listopada 2009. vozač vozila tužiteljice NJ na šljunčanom navozu kod jezera [adresa] zaustavio vozilo Honda Ridgeline na koje je bilo priključena prikolica te je sa priključene prikolice spuštao u jezero jet-ski, pri čemu da je ostavio vozilo na nizbrdici bez osiguranja parkirnom kočnicom, da se vozilo počelo nekontrolirano kretati prema jezeru i završilo u jezeru, prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je šteta u predmetnom štetnom događaju nastupila kao posljedica grube nepažnje vozača NJ, slijedom čega da ne postoji obveza tuženika za isplatu štete tužiteljici po predmetnoj kasko polici, jer se spornog dana kod jezera [adresa] nije dogodio osigurani slučaj u kojem bi sukladno čl. 3. st. 2. toč. 1. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, nastala šteta kao posljedica iznenadnih i od osiguranika ili vozačeve volje neovisnih događaja, slijedom čega je sud u cijelosti odbio zahtjev tužiteljice.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju izričito upire tužiteljica. Suprotno navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Iz navoda žalbe tužiteljice proizlazi da da ona kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu te su navodi kojima žaliteljica osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

9. Nadalje nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. U konkretnom slučaju tužiteljica, na koju je davatelj leasinga i vlasnik vozila OTP Leasing d.d. dana 29. travnja 2011.g prenio svoja prava iz ugovora o financijskom leasingu radi ostvarivanja isplate povodom predmetnog štetnog događaja, zahtjeva isplatu osigurnine temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju automobilskog kaska, police broj [broj police], a koja polica ne prileži spisu.

11. U ovoj fazi postupka nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice i pasivna legitimacija tuženika odnosno da je predmetno vozilo Honda Ridgeline reg. oznake [registarska oznaka] na dan 30. listopada 2009. bilo kod tuženika osigurano policom kasko osiguranja.

12. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno kako je došlo do predmetnog događaja, je li nastupio osigurani slučaj i posljedično tome je li tuženik u obvezi isplatiti štetu (osigurninu) na vozilu temeljem predmetne police osiguranja automobilskog kaska.

13. U odnosu na osporavanje okolnosti oko samog nastanka štetnog događaja i dinamike njegovo odigravanja, ovaj sud primjećuje da tužiteljica u odštetnom zahtjevu upućenom tuženiku prije utuženja navodi da je do nezgode došlo uslijed odrona nasipa, u činjeničnim navodima tužbe sam štetni događaj uopće ne opisuje već samo iznosi tvrdnju o nastupu osiguranog slučaja, a nakon 10 godina od pokretanja ovog postupka kao uzrok štetnog događaja navodi skliznuće vozila (podnesak od 29.siječnja 2022.).

14. Predmetnim vozilom Honda Ridgeline je spornog dana upravljao suprug tužiteljice NJ, koja činjenica nije sporna. Sud prvog stupnja iskaz svjedoka NJ, koji je spornog dana zaustavio vozilo tužiteljice na šljunčanom navozu s namjerom spuštanja u vodu jet-skija koji se nalazio u prikolici priključenoj na vozilo ocjenjuje kontradiktornim i u neskladu sa rezultatima provedenog prometnog vještačenja, pri čemu ukazuje da je taj svjedok tijekom postupka iskazao nekoliko mogućih verzija događaja odnosno uzroka štete, pa tako najprije da je do nezgode došlo uslijed odrona nasipa odnosno šljunka, potom da je motor vozila ostavio upaljen te da je vozilo samo od sebe krenulo unatrag pri čemu ne zna je li položaj mjenjača stavio u „park“ ili „neutral“ te je li i koliko jako „podigao ručnu kočnicu“, nakon čega je tvrdio da je aktivirao parkirnu kočnicu ali da je ona popustila.

15. Nisu točne tvrdnje iz žalbe da kad bi se iskazi svjedoka NJ objedinili da se jedino može zaključiti da je on upotrijebio parkirnu kočnicu, ali nije siguran u položaj mjenjača. Taj svjedok je prilikom saslušanja iskazao da je "digao ručnu", iako se radilo o vozilu na kojem nema ručne kočnice koja se aktivira podizanjem, da bi na uviđaju naveo da se ručna (parkirna) kočnica aktivira nožnom papučicom, koju vjerojatno nije do kraja stisnuo, a što navodi na zaključak da njegov iskaz nije uvjerljiv kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, jer ne iskazuje suglasno i uvjerljivo o ovdje bitnom, načinu aktiviranja kočnice i njezinom položaju u predmetnom vozilu.

16. Prvostupanjski sud je na spornu okolnost dinamike odigravanja prometne nezgode proveo dokaz vještačenjem po vještacima Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, te iz razloga pobijane presude proizlazi da je svoju odluku utemeljio na rezultatima provedenog vještačenja.

17. Provedenim prometnim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu u bitnom je utvrđeno da se temeljem dokumentacije koja prileži spisu i to video zapisa i fotodokumentacije, kao i izjave vozača, provedenom računalnom simulacijom konkretnog štetnog događaja te rekonstrukcijom na licu mjesta sa dovoljnom tehničkom sigurnošću može zaključiti da je do kretanja vozila unazad te posljedičnog potonuća moglo doći jedino u slučaju kada je mjenjač predmetnog vozila u stupnju praznog hoda ili „Neutral“ i bez korištenja parkirne kočnice i da bi do izbjegavanja prometne nesreće došlo da je neposredno prije izlaska iz vozila vozač NJ mjenjač stavio u položaj „Park“ te aktivirao parkirnu kočnicu.

18. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utemeljio svoju odluku na rezultatima navedenog vještačenja, obzirom je isto provedeno sukladno odredbama čl. 258. -261. ZPP-a, sveobuhvatno i obrazloženo, te je prilikom usmenog očitovanja vještak Tomislav Perić dipl. ing. u potpunosti argumentirano otklonio osnovanost prigovora na nalaz i mišljenje.

19. Kako su vještaci za potrebe vještačenja analizirali i dokumentaciju koja prileži spisu, iz video snimke sačinjene od strane vozača NJ (CD format) utvrdili su da su se prilikom izvlačenja vozila iz vode kotači nekontrolirano kretali, što da jasno upućuje na zaključak da parkirna kočnica nije bila aktivirana te da mjenjač nije bio u položaju "Park", a kako to navodi vozač NJ. Stoga nisu točni žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da vozač vozila tužiteljice prije izlaska iz vozila nije postavio mjenjač u položaj „park“ i aktivirao parkirnu kočnicu, jer je navedena sporna činjenica utvrđena prometnim vještačenjem.

20. Sukladno čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23), ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

21. Osigurani rizik je rizik naveden u ugovoru o osiguranju, čijim ostvarenjem nastaje osigurani slučaj odnosno šteta na osiguranoj imovini. Rizik koji je obuhvaćen osiguranjem mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Naime svrha osiguranja je zaštita od opasnosti (rizika) koje nekomu mogu nanijeti štetu pri čemu je njihova osnovna karakteristika da su buduće i neizvjesne.

22. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom, a ne svaki štetni događaj i u svakom ugovoru o osiguranju su pojedinačno navedeni osigurani rizici.

23. Teret dokazivanja nastupa osiguranog slučaja leži na korisniku osiguranja. Korisnik osiguranja imovine treba dokazati postojanje ugovora o osiguranju, da je nastupio osigurani slučaj, kao i opseg i visinu štete.

24. 1. Sukladno odredbi čl. 3. st.1. toč. 1. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (dalje: Općih uvjeta) puno osiguranje automobilskog kaska pokriva štete zbog uništenja ili oštećenja osiguranikovih stvari koje nastanu kao posljedica iznenadnih i od osiguranika ili vozačeve volje neovisnih događaja i to: prometne nezgode kao što je prevrnuće, sudar, udar, skliznuće, pad u provaliju i sl.

24.2. Nadalje čl. 9 Općih uvjeta definirane su neosigurane opasnosti pa tako točkom 1. 6) da osiguranje ne pokriva štete na osiguranim stvarima zbog opasnosti koje ne pokrivaju ovi uvjeti, a pogotovo ne štete zbog kršenja zakonskih i tehničkih propisa te pravila tehničkog korištenja osigurane stvari i zaštitnih mjera.

25. Po stavu ovog suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je u ovom slučaju nastupio osigurani rizik iz čl. 3. st.1.toč.1 Općih uvjeta

–skliznuće, na koji osigurani rizik se pozvala nakon 10 godina od početka vođenja ovog postupka, jer ovdje temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka nije moguće zaključivati o skliznuću vozila u vodu koje bi bilo posljedica iznenadnog i od vozačeve volje neovisnog događaja.

26. Naime postupanje vozača NJ u danim okolnostima, koji prilikom napuštanja vozila koje je zaustavio na nizbrdici na kojoj je nagib bio oko 17,8% nije poduzeo radnje koje bi svaki prosječan vozač napravio u tim okolnostima kako bi osigurao vozilo od samopokretanja, a to da na nizbrdici mjenjač vozila stavi u položaj "Park", aktivira parkirnu kočnicu pa i okrene prednje kotače u stranu, a ako je k tome, kao što tvrdi, počeo tresti vozilo kako bi jet ski sa prikolice kliznuo u vodu, a vozilo nije prethodno osigurao na gore navedeni način od samopokretanja, nije moguće zaključivati o iznenadnom i od vozačeve volje neovisnom događaju, jer se radi o šteti koja je uzrokovana kršenjem zakonskih i tehničkih propisa te pravila tehničkog korištenja osigurane stvari i zaštitnih mjera, u kojem slučaju šteta nije pokrivena osiguranjem u smislu odredbe čl. 9.st. 1.toč. 6. Općih uvjeta, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja. Dakle predmetna šteta je isključena iz obuhvata osiguranja prema odredbama Općih uvjeta, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno odbio izvoditi dokaze na okolnost visine štete. Ovaj sud drugog stupnja iz istog razloga smatra irelevantnim žalbene navode tužiteljice oko toga koju je radnju mogao ili nije mogao poduzeti vozač radi eventualnog umanjenja ili sprečavanja štete, unutar po vještacima iskazanih 6 sekunda, a okolnost da sud prvog stupnja nije proveo sve predložene dokaze (cijenio dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 17. rujna 2020.) ne čini odluku nezakonitom jer ju je moguće ispitati, a osim toga sud odlučuje koji će dokaz izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP).

27. U odnosu na troškove postupka ističe se da ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ispituje odluku prvostupanjskog suda samo u granicama razloga određenih u žalbi. Prema tome, nije osnovana žalba tužiteljice u odnosu na troškove postupka, budući nije određeno navela razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, već su njezini navodi paušalni.

28. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, u cijelosti je odbijena žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda, zbog čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, budući je njezina žalba u cijelosti neosnovana.

30. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovor na žalbu uvećano za pripadajuću pristojbu budući se ne radi o trošku koji bi bio neophodan (čl. 154. u svezi sa čl. 155. st. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić