Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4841/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, Ulica pape Ivana Pavla II. br. 6, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Luciji Novak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 8, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2061/2022-28 od 4. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2061/2022-28 od 4. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 491,56 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita], dana 7. prosinca 2006.g., solemniziranog po javnom bilježniku Ignacu Vugeru pod brojem OU-2081/2006 između tužitelja i tuženika koja u čl. 1. glasi: "Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.706,26 CHF (slovima: dvadesettisućasedamstošest CHF i dvadesetšest C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.", a u čl. 6.2. glasi: "Kredit u iznosu od 20.706,26 CHF(slovima: dvadesettisućasedamstošest CHF i dvadesetšest C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.”, te u čl. 11.8.glasi: "Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala" (točka I. izreke).
Također, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.689,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.617,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka III. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.494,76 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2024. do isplate (točka IV izreke).
2. Protiv točke I., II. i IV. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 7. prosinca 2006., te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 7. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.706,26 CHF uz rok otplate od 84 mjeseca (7 godina),
- da je kredit tužitelju odobren u svrhu kupnje automobila,
- da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 5,10 % godišnje koja je promjenjiva,
- da je ugovorom o kreditu ugovorena za tužitelju obveza povrata iznosa kredita u anuitetima koji su vezani uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak,
- da se o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli nije pojedinačno progovaralo,
- da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula nepoštene, te posljedično tome i ništave,
- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.689,98 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.
6. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi navodi i da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Međutim, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio sve pravno relevantne činjenice koje su potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, kojeg u žalbi ističe tuženik.
7. Tuženik u žalbi ističe i da sud nije obrazložio da iz kojih razloga smatra da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne čime sadržajno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U istoj je sud prvog stupnja jasno naveo iz kojih razloga sporne odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu su nepoštene i posljedično tome ništetne, tako da tuženik neosnovano ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno i predviđeno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO). Naime, okolnost što je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno pozitivnim propisima ne znači i da odredba ugovora kojem je ista ugovorena ne može biti nepoštena i ništetna.
9. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 11. travnja 2021. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tužitelja nije zastarjela, kako to pravilo utvrđuje sud prvog stupnja. Pritom je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u skladu i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.
10. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO u svezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356.
ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.
11. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka koja je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. U odnosu na žalbeni navod tuženika kojima ističe da je tužiteljev tužbeni zahtjev djelomično odbijen potrebno je navesti da .je tuženik u konkretnom slučaju u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj je u postupku uspio u potpunosti u odnosu na osnovu tužbenog zahtjev odnosno u postupku je dokazao da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne. Stoga kada se ima u vidu visina tužbenog zahtjeva u odnosu na koju je tužitelj uspio u sporu, okolnost da u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva nisu nastali bilo kakvi posebni troškovi, te da tužitelj prije provedenog dokaza financijskim vještačenjem i nije mogao znati kolika je točna visina njegove tražbine, to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada tužitelju dosudio sve troškove koje mu je prouzročio tuženik.
12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.
13. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
