REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2768/2018-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Lešić, odvjetnik iz Zagreba, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Lešića, odvjetnika i punomoćnice tuženika NT, prema generalnoj punomoći Su-50/12, te presude javno objavljene dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da isplati tužiteljici TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.106,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2017. i iznos od 594,60 eura sa kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 593,60 eura tekućim od 18. listopada 2017 do 17.ožujka 2025. kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.527,28 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 6.10.2016. nastradala prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta - stručni referent, kada je zbog neadekvatnog radnog prostora pala i zadobila tjelesne ozljede opisne u medicinskoj dokumentaciji.

Predmetno ozljeđivanje predstavlja ozljedu na radu te stoga tuženik odgovara tužiteljici za nastalu štetu temeljem čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR).

Tužiteljica navoda da je predmetne zgode zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da joj je zbog posljedica štetnog događaja narušeno zdravlje radi čega je morala primati liječničku pomoć.

Obzirom na navedeno, tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja podnescima od 21. ožujka 2022. i 20.11.2023. uređuje tužbeni zahtjev te potražuje ukupni iznos za nastalu štetu od 6.699,85 eura, a sve uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor isključive odgovornost tužiteljice za nastali štetni događaj. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od 6.10.2016. koji se dogodio u 14,00 sati na način da je tužiteljica za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom izlaska iz jednog hodnika i ulaskom u drugih (treba istaknuti - dovoljno prostran hodnik za proći mimo stolica, širina hodnika je skoro dva metra, a dubina stolice 50 cm) nakon što je kroz hodnik u koji je ušla prehodala otprilike 2,5 metra zapela za željezno postolje stolica postavljenih za stranke uz zid (tri u statičnom nizu) i pala. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i to iz razloga jer na strani poslodavca nema pravnih niti životnih propusta, a do štete je došlo očito zbog krajnje nepažnje tužiteljice te tuženik u cijeloj nastaloj situaciji ne nalazi svoju odgovornosti.

Tuženik nastavno ističe da su stolice bile ispravne, da su bile adekvatno postavljene uza zid, da su služile za stranke dok čekaju, da je bilo oko 1,5 metra dovoljno širine za proći pored stolica a ne zapeti za iste, da se radi o stolicama koje se nabavljaju u sklopu nabave za državne službe te koje se prema tome ništa više ne razlikuju od onih kakve na primjer ima i sud po svojim hodnicima te da su te stolice na tom mjestu bile dugo vremena i da se do tada niti poslije ništa slično nije dogodilo.

Tužiteljica je primila 18.000,00 kuna s osnova police osiguranja od nezgode a koju policu za tuženika ugovara i plaća RH - Ministarstvo financija. U pravilu, od početka tuženik predmetnu ozljedu smatra nezgodom , pa budući da je tužiteljica primila iznos s osnova police proizlazi da je tužiteljica već namirena.

Slijedom svega naprijed iznesenog predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev uz potvrdu o primitku i dostavnicu, saslušao je tužiteljicu i svjedokinje ŠT, IT, KT, HT, VT, ŽT, obavljen je očevi na licu mjesta, fotografije, proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Tomislavu Trajbaru i dr. MT, te izvršio uvid ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica radnica tuženika, da se desio štetni događaj te da je tužiteljica uslijed štetnog događaja ozlijeđena.

6. Sporno je između stranaka odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u prijavu ozljede na radu utvrđeno je da je tužiteljica doživjela nezgodu na radu dana 19.10.2016. u prostoru poslovne zgrade , kada je obavljajući svoje poslove , vraćajući se u svoju sobu , na hodniku zapela za stolice, što je uzrokovalo pad.

8. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka te očevida na licu mjesta.

Iz provedenih dokaza te iskaza svjedoka KT, ŠT, IT, , HT, VT, ŽT te uviđaja na licu mjesta je utvrđeno da se događaj desio se u hodniku kojem je tužiteljica prolazila ,u kojem su smještene stolice koje služe za stranke, iste su plastične i spojene tri u nizu, širine oko pola metra, a nalaze se na željeznom postolju koji se ne vidi kada se kraj njih prolazi. Utvrđeno je da željezno postolje je duže od širine samog stolc a, i to za 8 cm, a da isto nije uočljivo prilikom hodanja iako je hodnik osvjetljen, a mogućnost prolaza uz predmetne stolce je u širini od 117 metra.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je zapela za željezo kojim su stolice bile povezane, a hodala je noseći spis u rukama , položen na podlaktice s određenom udaljenosti od tijela , hodnik je bio malo polumraku i desnom nogom je zapela za to postolje, pala i glavom udarila u beton, a u prvom trenutku nije niti shvatila da joj je pukao kuk.

Iz iskaza OT i ČT je utvrđeno da su nakon pada tužiteljice i ozljeđivanja ŠT predmetne stolice uklonjene iz hodnika.

9. Navedena šteta je nastala u procesu rada i predstavlja štetu na radu i u vezi s radom, a temeljem odredba članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi takvu štetu po općim propisima obveznog prava, kao i članka 25. Zakona o zaštiti na radu kojim je propisno da poslodavac odgovara radniku po načelu objektivne odgovornosti, a koje se može osloboditi ili ograničiti ako se radi o događajima nastalih zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

10. Sud nije prihvatio prigovore tuženika da je tužiteljica doprinijela nastanku štete već upravo suprotno poslodavac nije poduzeo sve mjere da osigura da radnici bez opasnosti mogu prolaziti hodnikom uz stolice koje su postavljene na željeznom stalku, koji se nalazi na podu i od stolica je širi 8 cm i nije vidljiv kada se prolazi hodnikom, stoga nije osigurao sigurne poslovne prostorije i nije osigurao rad na siguran način i zaštitu od pada zbog zapinjanja na metalni držač stolica.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužiteljica nije pridonijela nastanku štetnog događaja, budući je postupala u skladu s danim radnim zadacima, kretala se poslovnim prostorima noseći spis radi daljnjeg rada na istome, te je u tom kretanju zapela za metalni nosač i ozlijedila se, a tuženik nije dokazao postojanje bilo kojeg eksulpacionog razloga. Naime, iz iskaza tužiteljice, a niti saslušanih svjedoka ,a kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru, ne proizlazi nikakav događaj koji bi se mogao propisati krivnji tužiteljice jer je sud utvrdio da je tužiteljica u okolnostima u kojima je radio poklonio dužnu pažnju i nije mogla spriječiti nehotičnu radnju zapinjanja za metalni držač i gubitak ravnoteže.

12. Tuženik je odgovoran za štetu temeljem članka 1063. ZOO-a, odnosno po principu objektivne odgovornosti. Navedena štete je nastala u vezi obavljanjem poslova tužiteljičinog radnog mjesta i redovnih radnih zadataka, koji uključuju potrebu prolaska u hodniku kao poslovnoj prostoriji tuženika, u kojem je postavljen niz od stolica spojenih metalnim držačem, a koji izlaze iz gabarita stolica i nisu vidljivi niti obilježeni na jasan način, te je i logično je da se o njih može spotaknuti. Stoga je životno i logično da se šteta koja je nastala tužitelju dešava slučajem na koji tužiteljica nije mogla utjecati.

Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno gore citiranom članku, te da je dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

13. Na okolnost utvrđenja intenziteta i trajanje zadobivenih ozljeda te potrebom za tuđom pomoći i njegom, sud je proveo vještačenje po vještacima prim. dr. Tomislavu Trajbaru i prim. dr. MT koji su u svom nalazu i mišljenju od 17.10.2019. utvrdili da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti, da je provedeno kirurško liječenje i fizikalne terapije te da su zaostale trajne posljedice u vidu smanjene pokretljivosti lijevog kuka, lakše šepanje te bolovi. Između mehanizma nastanka ozljede i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza.

Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti s kirurške strane iznose 15%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 8 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora.

Tužiteljica je pri štetnom događaju trpila kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpila je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 1 tjedan. Po navedenom trpila je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj.

Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 8 tjedana.

Ožiljak na lijevom kuku povremeno vidljiv drugim osobama predstavlja naruženost lakšeg stupnja.

14. Na nalaz i mišljenje je prigovarala tužiteljica. Vještaci su se pisano očitovali na prigovore tužiteljice te su naveli da su u vještačenju naveli da liječenje posljedica ovog štetnog događaja nije završeno budući da se i dalje provodi tzv. fizikalna terapija održavanja postojećeg stanja. Smatraju da je stanje bilo stabilno krajem kolovoza 2019. godine (pregled fizijatra od 20.8.2019.).

15. Nakon pisanog očitovanja vještaka više nije bilo prigovora, te je sud nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženom u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te su vještaci u svojim očitovanjima odgovorili na sve prigovore tužiteljice te otklonio iste stručno i uvjerljivo.

16. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, obzirom da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni ovog suda primjerena naknada za povredu prava osobnosti iznosi 6.200,00 eura.

17. Temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći njege u vezi štetnog događaja, time da cijena jednog sata iznosi zatraženih od strane tužiteljice 2,65 eura po satu, pa je za 224 sati dosuđeno 593,60 eura.

Sveukupno je dosuđen iznos od 6.793,60 eura, no obzirom da je tužiteljica zatražila iznos od 6.699,85 eura isti je i dosuđen.

18. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO), sa tijekom kamata od 18.10.2017. odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kao dan saznanja tuženika za naknadu za štetni događaj. Iznos imovinske štete je sud dosudio sa kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno 18.03.2025. sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a, a visina i okolnosti su utvrđene danom donošenja presude pa je valjalo odbiti tužiteljicu sa zateznim kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva do 18.03.2025.

19. Prigovor tuženika da se tužiteljica naplatila temeljem police obveznog osiguranja kojeg plaća tuženik je sud odbio kao neosnovan, jer tuženik nije dostavio navedenu policu niti opće uvjete , kako bi sud mogao utvrđivati navedeni prigovor odnosno relevantne okolnosti, a teret dokaza je na tuženiku.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznata nagrada za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe u iznosu od 100 bodova(Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 2.5.2018., 4.2.2019., 1.4.2019., 1.10.2024., 28.1.2025.. od po 100 bodova, očevida 11.6.2019. od 100 bodova (Tbr. 9/1), ukupno 4 obrazložena podneska i to 19.03.2019., 12.7.2019., 5.11.2019., 21.03.2022. ( Tbr 8/1) sve po 100 bodova, ukupno 1200 bodova ( 1 bod=2,00 eura Tbr. 50).

Ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.400,00 eura, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% , te troškovi očevida i medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 527,28 eura sveukupno 3.527,28 eura.

Sud nije priznao podneske kojima tužiteljica dostavlja dokumentaciju, uplatnicu za vještačenje, požurnicu i uređuje tužbeni zahtjev u eurima, jer isti nisu potrebni za vođenje postupka i priznavanje takvih podnesaka koji nisu obrazloženi je u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti postupka.

21. Tužiteljici je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku