REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1127/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, koje zastupa punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri u Zagrebu, protiv tuženice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Nikola Klaić i Mladen Klaić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3923/2021-2 od 24. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4738/2019-22 od 28. listopada 2021., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3923/2021-2 od 24. srpnja 2024. se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3923/2021-2 od 24. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 4738/2019-22 od 28. listopada 2021. u točkama I, II i III izreke te održan na snazi platni nalog i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka dok je u naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 54,75 eura / 412,50 kuna.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ,a koja glase:
"1) Je li je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, u konkretnom slučaju tuženik, dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom isključivo prema stvarno predanim i preuzetim količinama otpada utvrđenih prema kriteriju mase ili volumena?
2) Je li trgovačko društvo, u konkretnom slučaju tužitelj, kao davatelj usluge prikupljanja otpada pri obračunavanju troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada mogu obračun temeljiti isključivo na kriteriju volumena zaduženog spremnika i broju mjesečnih odvoza?
3) Je li trgovačko društvo, u konkretnom slučaju tužitelj, smije naplaćivati uslugu prikupljanja komunalnog otpada od vlasnika nekretnine kojemu usluga nije ni pružena?".
3.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagateljica se poziva na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-3/16-7 od 28. listopada 2016. uz tvrdnju da je u drugostupanjskoj odluci zauzeto suprotno shvaćanje iz navedene odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti podnošenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, odgovor na ovako postavljeno pitanje usko je vezan uz okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa se pitanja ne mogu smatrati važnim ne samo za odluku u sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. Pogrešno je i shvaćanje predlagateljice da odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporediva s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili b se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova.
9. Naime, u konkretnom predmetu utvrđeno je da tuženica kao korisnica nekretnine nije prema odredbi čl. 28. Općih uvjeta o poslovanju s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/15 i 25/15) prigovarala obračunu za uslugu u odnosu na koju joj je ispostavljen račun te kako je cijena komunalne usluge obračunata sukladno odredbama cjenika tužitelja što nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o odvozu glomaznog otpada niti s odredbama Direktive 2000/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22. studenoga 2008.) koja je implementirana u pravni sustav Republike Hrvatske, to je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da tužitelj naplaćuje isporučene komunalne usluge u skladu s načelom "onečišćivač plaća", kako je to propisano čl. 30. st. 2. ZOGO i čl. 4. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom od 25. svibnja 2017., koja je stupila na snagu 1. studenoga 2017. ("Narodne novine" broj 50/2017) te čl. 7. Odluke/14 slijedom čega je u utuženom razdoblju bio ovlašten za pružanje predmetne javne usluge tuženici, kao posjedniku nekretnine i evidentiranom korisniku komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada Zagreba, ispostaviti predmetne račune.
10. Prema tome, shvaćanje koje je zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj odluci ne odstupa ni od shvaćanja iz odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva jer iz navedene odluke proizlazi naime, kako je obveza svakog vlasnika odnosno korisnika nekretnine ili posebnog dijela nekretnine plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada (čl. 30. st. 5. ZOGO u svezi sa čl. 57. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18 i 32/20) koju uslugu je tužitelj obračunao imajući u vidu količinu spremnika i broj pražnjenja spremnika to je tuženik izmišljenu uslugu dužan platiti jer s uspjehom nije dokazao da tužitelj svoju uslugu odvoza komunalnog otpada nije izvršavao u cijelosti, odnosno da je uslugu odvoza komunalnog otpada izvršavao protivno odredbi čl. 33. ZOGO.
11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
