Poslovni broj: Usž-4156/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Frane Bobinac, odvjetnik u Zagrebu, Lašćinska cesta 115, odlučujući o prijedlogu tužitelja za obnovom upravnog spora okončanog presudom poslovni broj Usž-18/2023-5 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se prijedlog za obnovu upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za obnovu upravnog spora koji je pravomoćno dovršen presudom i rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž-18/2023-5 od 10. rujna 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja protiv točaka I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-531/22-21 od 21. studenog 2022., poništene su točke III., IV. i V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-531/22- 21 od 21. studenog 2022., odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-531/22-21 od 21. studenog 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao i zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora i žalbenog postupka.
2. Obrazlažući svoj prijedlog za obnovu, predlagatelji navode da je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca koji je donio presudu i rješenje, kao i da je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je prema članku 15. Zakona o upravnim sporovima morao biti izuzet te jer su tužitelji saznali za nove činjenice tj. stekli su mogućnost da upotrijebe nove dokaze na temelju kojih bi spor povrh svih već navedenih dokaza trebao biti riješen u korist tužitelja. Nadalje, navode da je sudac donošenjem drugostupanjske odluke počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Smatraju da je sudac iskoristio svoj položaj i ovlast da sudi u predmetnom slučaju, a da pritom namjerno nije obavio svoju dužnost te da je prekoračio granice svoje ovlasti pa time drugoj osobi, ovdje zainteresiranoj osobi, pribavio korist – redovnu poslovnu djelatnost u okviru nezakonito izgrađenog auto-servisa, u isključivoj stambenoj zoni na zelenoj zaštitnoj površini javne namjene i javnom vodnom dobru u općoj uporabi, a ovdje tužiteljima i široj zajednici, u naselju gdje se nalazi nezakonito izgrađeni auto-servis, u isključivoj stambenoj zoni na zelenoj zaštitnoj površini javne namjene i javnom vodnom dobru u općoj uporabi, prouzročio znatnu štetu, pozivajući se s tim u vezi na razloge iznesene u dosadašnjim postupcima. Iznose svoje nezadovoljstvo odlukom ovog Suda poslovni broj: Usž-18/2023-5 od 10. rujna 2024. godine. Smatraju da nije potrebno posebno navoditi zašto je sudac u predmetnom slučaju morao biti izuzet (kao i sudac prvostupanjskog suda) te da tužitelji nisu imali mogućnost zahtjev za izuzeće podnijeti ranije, stoga, sada, povodom prijedloga za obnovu ističu izuzeće suca kao jedan od razloga za obnovu postupka, zbog sumnje u nepristranost suca. Mišljenja su da se ovdje ne radi samo o opisanom kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti, već o kombinaciji kaznenih djela, iz glave XXVIII. Kaznenog zakona (kaznena djela protiv službene dužnosti) i glave XVI. Kaznenog (kaznena djela krivotvorenja), te kaznenog djela protupravne gradnje koji su počinili službene osobe javnopravnog tijela i vlasnik nezakonito izgrađenog i legaliziranog auto-servisa. Predlažu usvojiti prijedlog za obnovu.
3. Prema članku 137. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS) prijedlog za obnovu spora podnosi se sudu koji je donio presudu najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog obnove.
4. Sukladno članku 137. stavku 3. ZUS-a, u prijedlogu se mora navesti oznaka odluke donesene u sporu kojeg se obnova traži, zakonska osnova obnove i dokazi koji je čine vjerojatnom, dokazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, ostali podaci propisani člankom 109. stavkom 2. ovoga Zakona.
5. Iz sadržaja prijedloga za obnovu proizlazi da stranke traže obnovu iz razloga propisanih odredbama članka 137. stavka 1., točaka 3., 5. i 6. ZUS-a, međutim, paušalno se pozivajući na postojanje razloga za obnovu, bez da su s tim u vezi dostavile odgovarajuće dokaze te ne navodeći kad su za te okolnosti saznale.
6. Prije svega, valja istaknuti da predlagatelji kao jedan od razloga za obnovu spora navode okolnost da je u donošenju presude sudjelovao sudac ili službenik suda, koji je morao biti izuzet sukladno odredbi članka 15. ZUS-a, pri tome čak i ne navodeći na kojeg suca ili službenika Suda se predmetni zahtjev odnosi. Stoga je, prethodno rješavanju prijedloga za obnovu spora, Ured Predsjednice ovog Suda zatražio očitovanje od svih sutkinja koje su odlučivale u predmetu, kao i od više sudske savjetnice kojoj je predmet bio dodijeljen u rad. Predmetni zahtjev je odbijen rješenjem ovog Suda, broj: 29 Su-184/2025-9 od 4. ožujka 2025., uz obrazloženje, u bitnom, da paušalne tvrdnje i navodi bez podnošenja odgovarajućih dokaza, ne mogu biti opravdani razlozi za izuzeće, odnosno da predlagatelji nisu doveli u sumnju nepristranost sudaca i više sudske savjetnice koji su sudjelovali u donošenju odluke. Pored navedenog, valja istaknuti da predlagatelji nisu dostavili nikakav dokaz u pogledu razloga za izuzeće suca prvostupanjskog suda koji je sudio u prvostupanjskom upravnom sporu, niti iz spisa predmeta proizlazi da je takav zahtjev, koji se sukladno članku 15. stavku 3. ZUS-a podnosi najkasnije do zaključenja rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke, bio podnesen u prvostupanjskom upravnom sporu.
7. Nadalje, obnova upravnog spora po osnovi odredbe članka 137. stavka 1. točke 3. ZUS-a, pretpostavlja postojanje pravomoćne presude za kazneno djelo suca ili službenika suda, koji uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen, a paušalni navod o počinjenju kaznenog djela suca ili službenika suda nije razlog za obnovu spora.
8. Jednako tako, u konkretnom slučaju nije ostvarena ni zakonska osnova za obnovu propisana člankom 137. stavkom 1. točkom 6. ZUS-a, budući da činjenice na koje se pozivaju predlagatelji ne predstavljaju nove činjenice ili dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za njih, da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku, pa kao takve nisu ni od kakvog utjecaja na ishod upravnog spora, koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem: Usž- 18/2023.
9. Sukladno odredbi članka 138. stavka 1. ZUS-a, sud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba ili da je prijedlog nepravodoban ili da stranka nije učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu.
10. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog Suda, predlagatelji nisu učinili vjerojatnim postojanje zakonskih osnova za obnovu upravnog spora propisanih odredbama članka 137. stavka 1. točkama 3., 5. i 6. ZUS-a, jer citirane okolnosti na kojima temelje svoj prijedlog nisu potkrijepili odgovarajućim dokazom, odnosno, nisu ih učinili vjerojatnima.
11. Stoga je, pozivom na odredbu članka 138. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud odbacio predmetni prijedlog za obnovu upravnog spora.
Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
