REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-190/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAM d.o.o., Lozan, Ive Marinkovića 42, OIB:29592226465, kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, protiv I-tužene Croatia banke d.d., Zagreb, Kvaternikov trg 9, OIB:32247795989, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Houška & Grubišić u Zagrebu, II-tuženika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Palatinuš, odvjetnik u Virovitici i III-tuženika ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 745/2024-2 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-368/2022-22 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo pitanje.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-745/2024-2 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-368/2022-22 od 5. lipnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li (i mora li) se ovrha ograničiti na vrijednost ostatka suvlasničkog dijela nekretnine ovršenika u vrijeme pokretanja ovršnog postupka na kojoj je ovrhovoditelj stekao založno pravo, ako je zbog ulaganja drugog suvlasnika kao treće osobe, protiv koje se ne vodi ovršni postupak, koje ulaganje izvršeno uz suglasnost ovršenika tijekom ovršnog postupka došlo do promjene istovjetnosti (identiteta) ovršne nekretnine koja više ne postoji u građevinskom i gospodarskom smislu, odnosno da je nastala nova stvar, kako je to meritorno utvrđeno pravomoćnom presudom u posebnom parničnom postupku tijekom ovršnog postupka, posebno ako je ovrhovoditelj tijekom ovršnog postupka bio upoznat sa ulaganjima drugog suvlasnika/treće osobe kojom se nije protivio? Je li tužitelj u navedenom smislu pravilno postavio tužbeni zahtjev kada je kao suvlasnik/treća osoba, nakon što je u ovrsi stavio prigovor da polaže prava na predmet ovrhe, da je ovrha nemoguća i nedopuštena jer je ovršna nekretnina zbog njegovih ulaganja promijenila identitet i da više ne postoji, a on je tužbenim zahtjevom tražio ograničenje ovrhe na vrijednost ostatka koju čini vrijednost suvlasničkog dijela nekretnina ovršenika u vrijeme pokretanja ovršnog postupka odnosno prije njegovih ulaganja?
2. Jesu li sudovi pravilno primijenili odredbe članka 297. st. 1., članka 299. st. 1. i članka 301. st. 1. Zakona o vlasništvu kada su odlučiti da ovrhu nije moguće ograničiti na vrijednost založne /ovršne nekretnine koju je ona imala u vrijeme pokretanja ovršnog postupka (890.462,25 kn), a koja je zbog ulaganja drugog suvlasnika (ovdje tužitelja) tijekom ovršnog postupka za koje je ovrhovoditelj znao a nije mu se protivio izgubila svoj identitet koji je imala u vrijeme osnivanja založnog prava i pokretanja ovršnog postupka, što je meritorno utvrđeno pravomoćnom presudom tijekom ovršnog postupka, tako da se bi se radilo o namirenju tražbine ovrhovoditelja (tuženika) iz vrijednosti ostatka založene stvari? Sukladno tome može li u takvoj situaciji založno pravo iz kojeg izvire pravo na namirenje ovrhovoditelja imati prioritet u odnosu na vlasnička prava iz članka 48. i poduzetničku i tržišnu slobodu iz članka 49. Ustava Republike Hrvatske tužitelja kao suvlasnika/treće osobe? Je li sud počinio i bitne povrede postupka time što je zauzeo stav da je tuženik/ovrhovoditelj savjesna osoba već na temelju činjenice što od ranije ima uknjiženo založno pravo, neovisno što je tijekom ovršnog postupka znao ili morao znati za ulaganja tužitelja kao suvlasnika/treće osobe, te da li eventualno takvo saznanje ima utjecaja na njegovo namirenje iz založene stvari na način da bi se mogao namiriti samo iz vrijednosti založene stvari koju je ona imala prije ulaganja tužitelja kao suvlasnika/treće osobe (namirenje iz vrijednosti ostatka založene stvari)?
3. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a ako presuda drugostupanjskog suda ne sadrži obrazloženu ocjenu žalbenih navoda da ovršna nekretnine više ne postoji što je od odlučnog značaja za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu da ovrha nije moguća i dopuštena upravo zbog toga što ovršne nekretnine više ne postoje, a se sukladno članku 375. st. 1. ZPP-a? Je li u tom kontekstu sud ovlašten odlučiti ako o prethodnom pitanju da određena stvar ne postoji, a da nije izveo dokaze koje je na tu okolnost tužitelj predložio (očevid uz građevinsko i mjerničko vještačenje) niti je za takvu svoju odluku valjano obrazložio, sve suprotno pravomoćnoj meritornoj presudi donesenoj prije toga u drugom parničnom postupku da ta stvar više ne postoji, te time postupao suprotno članku 8. i članku 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/1, 117/03, 88/05, 84/08,57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. st. 2. toč. 9. (postojanje pravomoćne presude) i toč. 11. jer o odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (ovdje pravomoćne presude P-172/2016 od 24.10.2016.)?“.
6. U odnosu na prvo i drugo pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da treće naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
8. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.
9. Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
10. Također ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva.
11. Budući da u odnosu na prvo i drugo pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da treće postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
