REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-826/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri u Zagrebu, Miramarska 24, protiv tuženika GRAD VELIKA GORICA, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, OIB: 75834963344, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, radi neosnovanosti otkaza i utvrđenja prestanka obveze, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5169/2022-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-923/2021-6 od 7. studenoga 2022., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5169/2022-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-923/2021-6 od 7. studenoga 2022.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Može li ugovor o pravu služnosti, u kojemu rok njegovog trajanja nije određen, kojim se uz novčanu naknadu (obvezu) pravo služnosti osniva ili kojim se služnost utvrđuje, prestati (okončati) izjavom o otkazu u smislu odredbe članka 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05. do 155/23., dalje: ZOO)?; 2. Je li načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO inherentan striktni zahtjev da se obvezni (ugovorni) odnos zasnuje i ostvaruje u imovinskom interesu svih njegovih sudionika (kontrahenata) i zabranjuje li ono davanje sudske zaštite kontrahentu koji tu zaštitu zahtijeva samo da bi održao ugovorni odnos koji je u njegovom interesu, a ne i u interesu njegovog sukontrahenta, a i je li u aspektu tog načela (striktnog zahtjeva) ništetan ugovor kojim je obvezni odnos zasnovan i ostvaruje se samo u interesu određenog, a ne svih kontrahenata?“
uz tvrdnju da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na naznačena pitanja nije jedinstvena.
1.2. Pri tome se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 998/2022-2 od 24. siječnja 2023., Revd 2605/2023-2 od 11. listopada 2023., Rev 359/2000-2 od 9. srpnja 2023., Rev 1733/1992-2 od 5. studenoga 1992., Rev 2059/1992-2 od 2. prosinca 1992. i dr.
1.3. Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti reviziju protiv pobijane drugostupanjske presude.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbije te tužitelju naloži i naknaditi prouzročeni trošak podnošenja prijedloga u iznosu od 1.415,91 eur.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u presudama revizijskog suda poslovni broj Rev 1397/2021-2 od 18. travnja 2023., Rev 1122/2022-2 od 11. siječnja 2024., Rev 686/2022-2 od 24. travnja 2024., Rev 615/2024-2 od 30. travnja 2024., Rev 898/2022 od 24. siječnja 2023., Rev-1397/2021-2 od 18. travnja 2023. i dr.
3.1. U odnosu na treće naznačeno pitanje tužitelj smatra da je ugovor o osnivanju prava služnosti, sve do trenutka predaje u zemljišnim knjigama radi stjecanja prava služnosti, a time i stjecanja prava služnosti uknjižbom, ugovor obveznog prava i to ugovor kojim se osniva trajni obvezni odnos, koji se kao takav može otkazati na temelju čl. 212. st. 1. ZOO-a.
4. Suprotno tvrdnji revidenta ovaj sud je u odluci broj Rev-998/2022-2 od 24. siječnja 2023., iznio svoje pravno shvaćanje, o navedenom pitanju, te ga je potvrdio u odluci broj Rev-1122/2022-2 o 11. siječnja 2024. Prema tome shvaćanju "ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje: ZVDSP)), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom, a kako je to pravilno i zaključio drugostupanjski sud." Revizijski navodi tužitelja vezani za navedeno pitanje nisu doveli u pitanje izneseno pravno shvaćanje, te ovaj sud i dalje ostaje pri tom shvaćanju.
5. Neosnovano tužitelj smatra da je ovaj sud pri iznošenju navedenog shvaćanja odstupio od pravnog shvaćanja iz presude broj: Rev 359/2000 od 9. srpnja 2003., Rev- 1733/92 od 5. studenog 1992. i broj: Rev-2059/92 od 2. prosinca 1992., (prema kojim odlukama, po navodima tužitelja "ugovor kojemu je cilj stjecanje prava služnosti na nekretnini, kojemu trajanje nije određeno, na temelju kojeg pravo služnosti nije osnovano, koji je time ostao u području obveznog prava, vlasnik nekretnine, a i nositelj prava služnosti, mogu otkazati"), te da odstupanje od ranije prakse nije obrazloženo ozbiljnim, dostatnim i relevantnim razlozima.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni niti je o tom pitanju u odlukama na koje se tuženik poziva izraženo shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
