REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5142/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Aluta Beteiligungs GmbH, Republika Austria, Bad Ischl, Weidenweg 20, OIB 19218348866, kojeg zastupa punomoćnik Boženko Lozo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lozo i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Gašparac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2724/2024-2 od 30. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1251/2016 od 25. listopada 2019., na sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2724/2024-2 od 30. srpnja 2024. u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prijedlog za dopuštenje revizije temelji i na tvrdnjama da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje. Zahtijeva troškove u povodu tog prijedloga.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi. Predlaže odbaciti, odnosno odbiti prijedlog. Zahtijeva troškove u povodu tog prijedloga.

3. Prijedlog je osnovan.

4. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:

„1. Kraj okolnosti da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju članka 8. ZPP-a, a ne na temelju tzv. pravila o teretu dokazivanja, može li drugostupanjski sud utvrditi da je prvostupanjska presuda donesena na temelju odredbe članka 221.a. ZPP-a te na temelju takvog utvrđenja primijeniti odredbu članka 373.a ZPP-a i preinačiti prvostupanjsku presudu?

2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, ako smatra (da) je prvostupanjsku presudu uslijed povrede iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku nemoguće ispitati te koristi ovlaštenje iz odredbe članka 373.a Zakona o parničnom postupku i preinačava prvostupanjsku presudu, ali pri tome ne daje razloge o odlučnim činjenicama koje je sam utvrdio, ne navodi iz kojih je isprava i izvedenih dokaza te činjenice utvrdio te ne daje valjane i obrazložene razloge o zaključcima koje je izveo na temelju tako utvrđenih činjenica?

3. Ako je drugostupanjski sud u svojoj presudi utvrdio da su stranke pregovarale i postigle dogovor, da je tuženik kao rezultat tog dogovora izdao brisovnu namjeru i po njoj u cijelosti postupio, a za što je od tužitelja primio točno dogovoren iznos novca, predstavlja li daljnje utvrđenje drugostupanjskog suda da stranke nisu bile u obveznom odnosu jer ne postoji izjava o otpustu duga, očitu proturječnost što presudu čini nezakonitom?

4.1. Ima li vjerovnik pravo cedirati tražbinu koja je bila osigurana zadužnicom ili drugim apstraktnim pravnim poslom koji je osiguravao tu tražbinu vjerovnika nakon što je vjerovniku namirena tražbina koja je bila osigurana tom zadužnicom i na taj način dovesti drugu stranu koja je vjerovniku predala zadužnicu kao osiguranje tražbine da još jednom isplati iznos naveden u takvoj zadužnici novom stjecatelju, iako je već prije tj. nakon postignutog sporazuma taj iznos platila vjerovniku i koji je to znao, ali je usprkos tomu cedirao takvu zadužnicu trećoj osobi kao stjecatelju u dobroj vjeri? Odgovara li takav vjerovnik za štetu?“.

4.2. U odnosu na prva dva pitanja tužitelj se poziva na ovosudne odluke u predmetima Rev x-214/2018, Revr-1076/2015 i Rev-525/2023 (prvo pitanje) te Rev- 1762/2014 i Rev-762/2014 (drugo pitanje), kao razloge važnosti pitanja, jer da pobijana odluka odstupa od prakse ovog suda, dok se u odnosu na ostala naznačena pitanja poziva na važnost pitanja zbog razvoj prava.

4.3. Tužitelj se u prijedlogu poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava, prava na pravično suđenje. To zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na raniju ovosudnu odluku u ovoj pravnoj stvari (Rev-525/2023 od 8. svibnja 2024.) kojom je prihvaćena dopuštena revizija tužitelja i ukinuta ranija drugostupanjska odluka, zbog istih razloga koje i sad tužitelj ističe, a koje se očituju u tvrdnjama da ranije povrede nisu otklonjene nego da su ponovo počinjene. U bitnome tužitelj ističe da je prvostupanjska presuda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesena primjenom pravila o slobodnoj ocjeni dokaza, a da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da je prvostupanjski sud presudio primjenom pravila o teretu dokazivanja, radi čega da je pobijana odluka arbitrarna. Pored toga da je uz ovlasti iz odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu a da nije proveo ocjenu dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, i da u situaciji kada je prvostupanjski sud donio presudu na temelju odredbe čl. 8. ZPP da drugostupanjski sud nema ovlast preinačiti presudu uz primjenu odredbe čl. 221.a ZPP. Na taj način da je došlo do grube povrede načela neposrednosti. Isto tako kada drugostupanjski sud, kao u ovom slučaju, kaže da je počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP da onda treba navesti koje su to bitne povrede počinjene od strane prvostupanjskog suda i jasno opisati u čemu se one sastoje, upravo kako je i upozorio drugostupanjski sud u ranoj ovosudnoj odluci (Rev-525/2023 od 8. svibnja 2024.), a da tako nije postupljeno pobijanom odlukom. U konačnosti tužitelj ukazuje i to da je ranija odluka drugostupanjskog suda koja je ukinuta istovjetna sada pobijanoj, izuzev u jednom odlomku.

4.4. Nadalje, da je upravo u tom odlomku naznačeno da„ ... iz podataka koji proizlaze iz spisa...“ te da je navedeno da ne proizlazi da je tuženik počinio protupravnu štetnu radnju, štetu, te da ne proizlazi uzročno posljedična veza. Takvo obrazloženje da je nedostatno i proturječno jer osim što se ne navodi koji su to podaci u spisu iz kojih to ne proizlazi, da je s druge strane jasno prvostupanjski sud naznačio i obrazložio ispunjenje svih elemenata odgovornosti za štetu koje je tužitelj dužan dokazati kod odgovornosti po načelu presumirane krivnje. Osim što da je takva odluka arbitrarna, da je povrijeđeno i pravo na pravnu sigurnost kao i druge sastavnice prava na pravično suđenje.

5.1. Opisanim razlozima predlagatelj je učinio vjerojatnim da drugostupanjski sud u svojoj odluci nije dao odgovarajuće razloge koji mogu dovesti do uvjerenja da je stvarno ispitao slučaj s obzirom na okolnosti slučaja i da je odgovorio na sve bitne navode stranaka, poštujući mjerilo relevantnosti i dostatnosti. Isto tako učinjeno je vjerojatnim postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i to takve povrede koje bi predstavljale osobito tešku povredu postupovnog prava.

5.2. Pored toga postupanje drugostupanjskog suda u donošenju pobijane odluke suprotno je ne samo ovosudnoj odluci u ovom predmetu (Rev-525/2023-2) na koju se tužitelj poziva već i stabilnoj praksi ovog suda u vezi primjene odredbe iz čl. 373. a ZPP- primjerice Rev x-214/2018-2 od 12. rujna 2018.:

„Primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP, drugostupanjski bi sud u ovakvoj situaciji bio ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ali samo ako bi zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju bio toliko uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, u protivnom njegov zaključak o relevantnim činjenicama, budući da u konkretnom slučaju nije provedena (drugostupanjska) rasprava, a niti su izvedeni svi predloženi dokazi, ne bi mogao biti siguran u mjeri koja opravdava primjenu odredbe iz čl. 221.a ZPP.

Prema odredbi čl. 221.a ZPP o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi postojanje neke (odlučne) činjenice.“.

5.2.1. U tom smislu i Rev x-1160/2017-2 od 4. rujna 2019.:

„U tom smislu ovaj sud već je izrazio shvaćanje u odluci Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016., u kojoj je - u odnosu na primjenu odredbe čl.221.a ZPP kod korištenja ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a ZPP - navedeno „(…) iz teksta, ali i svrhe ove odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).“.

6. Na taj način je predlagatelj učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao temeljno ljudskog pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to aspekt tog prava – pravo na obrazloženu sudsku odluku te zabrana proizvoljnosti.

7. Zbog svega navedenoga razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP ovaj sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke koje zahtijeva odredba čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je revizija dopuštena na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP (za naznačena pitanja se uzima, u smislu te odredbe, da su povučena).

8. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug