Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4007/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda predsjednice vijeća Andrine Raspor Flis, Željke Rožić Kaleb članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić odvjetnik u Kutini protiv tuženika GA iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Samardžija odvjetnik u Novoj Gradiški, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-226/2020-40 od 28. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika GA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-226/2020- 40 od 28. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno da:

" I Utvrđuje se da su na strani tužitelja ŠA ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva na kč. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 241 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tuženik GA dužan priznati i tužitelju izdati valjanu ispravu radi zemljišnoknjižnog prijenosa koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana.

II Ukoliko tuženik GA ne izda tužitelju ŽA ispravu sposobnu za uknjižbu njegovog vlasništva na nekretnini iz stavka I ove presude dozvoljava se tužitelju da na temelju pravomoćne i ovršne presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz stavka I ove presude.

III Nalaže se tuženiku GA da tužitelju KA naknadi troškove postupka u iznosu od 2.468,60 eura1/18.599,67 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teče od 28. srpnja 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana".

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP koju sadržajno ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 15. lipnja 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka ZA, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], za koje mu je tuženik dužan izdati valjanu ispravu radi zemljišnoknjižnog prijenosa što će u suprotnom zamijeniti presuda zbog toga, što je sa tuženikom 24. kolovoza 1995. ugovorio zamjenu nekretnina tako, da tužitelj koji nije imao mogućnosti provjere zemljišnoknjižnog stanja u Republici Hrvatskoj, mijenja svoju nekretninu u Bosanskoj Gradiški, [adresa], gdje je do tada živio, za nekretnine tuženika u Republici Hrvatskoj, kada je u ugovoru o zamjeni ispuštena kč. br. [katastarska čestica], predmetna nekretnina, iako su predmet zamjene bile sve nekretnine u vlasništvu tuženika u [adresa] te sve tužiteljeve nekretnine u Bosni i Hercegovini s tim više, što se dio kuće tužitelja koju je nesporno zamijenio sa tuženikom, nalazi na toj čestici.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u prvom redu pravilnom ocjenom sadržaja Ugovora o zamjeni nekretnina od 24. kolovoza 1995. prema kojem je tužitelj dobio u vlasništvo nekretninu u k. o. [katastarska općina] a tuženik nekretnine k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] (dalje Ugovor o zamjeni) a između stranaka nije sporno kako su odmah po sklapanju ugovora u kolovozu 1995. preuzeli posjed zamijenjenih nekretnina.

7.1. U odnosu na utvrđenje je li kč. br. [katastarska čestica] bila predmet Ugovora o zamjeni prvostupanjski sud, nakon provedenog vještačenja po vještaku mjerniku gdje je utvrđeno da se na predmetnoj čestici nalazi i dio kuće koja je pretežitim dijelom sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] a koja je čestica nesporno bila predmet zamjene, ocjenom provedenih dokaza i to, saslušanjem stranaka i svjedoka zaključuje, kako je tuženik nakon VRA Bljesak napustio Republiku Hrvatsku i u zamjenu odabrao nekretnine tužitelja koje je mogao vidjeti i procijeniti a tužitelj takvu mogućnosti nije imao, pa kako se radilo o nesigurnom vremenu s neizvjesnom mogućnošću možebitnog povratka te prihvaća tvrdu tužitelja da je namjera ugovornih strana bila sklopiti ugovor o zamjeni a ne o privremenom čuvanju nekretnina kako to tvrdi tuženik.

7.2. Zaključuje nadalje da su stranke zamijenile imovinu po načelu "sve za sve" u prilog čemu govori i činjenica da tuženik nikada nije pokrenuo postupak za predaju u posjed nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje su osim sporne katastarske čestice upisane još dvije katastarske čestice u površini većoj od 18.000 m2, kao i da je predmet ugovora nesporno bila kč. br. [katastarska čestica] gdje je izgrađena kuća koja se međutim, dijelom proteže i na predmetnu nekretninu odnosno, na kč. br. [katastarska čestica].

7.3. Kako je nesporno da je predmetom Ugovora o zamjeni bila kuća koja se dijelom nalazi i na predmetnoj čestici a tuženik je u nekoliko navrata bio u [adresa] i obilazio nekretnine tužitelja koje su bile predmet zamjene te je znao i morao znati da tužitelj i ovu nekretninu drži u posjedu iako nije sadržana u Ugovoru o zamjeni a usprkos tomu nikada nije tražio predaju u posjed ove nekretnine, sve prigovore tuženika ocjenjuje neosnovanim pa tako, uz iznijeto zaključuje i kako se radi o stjecanju vlasništva po tužitelju dosjelošću, s obzirom da je tužitelj u posjedu predmetne čestice još od 1995.

8. Uvidom u Ugovor o zamjeni moguće je utvrditi da su stranke odredile predmet ugovora tako, da se utvrđuje koje su čestice u vlasništvu i posjedu tuženika te da se radi o većem broju nekretnina između kojih je i nekretnina kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su također utvrđene nekretnine koje su u vlasništvu i posjedu tužitelja i to veći broj nekretnina, dok je u odredbi čl. 3. Ugovora o zamjeni ugovoreno da ugovorne strane, uz zamjenu nekretnina zamjenjuju i svu pokretnu imovinu s time da su odredbom čl. 6. ugovorne strane potpisom potvrdile svoju suglasnost da se bez njihovog daljnjeg pitanja i nazočnosti, samo na temelju ugovora dopusti polaganje isprava radi dokazivanja prava vlasništva na razmijenjenim nekretninama.

8.1. Zbog toga niti na koji način nije moguće ocijeniti da bi zajednička namjera ugovaratelja bilo privremeno čuvanje kuća dok rat ne završi, što nije razvidno niti iz jedne odredbe ugovora o zamjeni, niti iz bilo koje druge dvostrane isprave koja bi bila sastavljena po ugovornim stranama pa je potpuno neuvjerljiv iskaz tuženika koji tvrdi da su kod (nepoznate) pravnice Općine u Gradiški namjeravali ugovoriti čuvanje njihovih imovina te ne zna iz kojeg razloga je sastavljen predmetni ugovor.

8.2. Slijedom iznijetog Ugovor o zamjeni nekretnina predstavlja pravu volju stranaka u vrijeme sklapanja tog ugovora a ukoliko bi se radilo o bitnoj zabludi tuženika koja se odnosi na bitna svojstva predmeta ugovora odnosno, odlučne okolnosti tuženiku se ukazuje na odredbu čl. 61. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o zamjeni, gdje je propisano da strana koja je u zabludi može tek tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, što u ovom slučaju tuženik nikada nije tražio te ne može s uspjehom zbog toga osporavati valjanost predmetnog ugovora.

9. Odredbom čl. 99. ZOO je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase dok se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti, kako to odgovara načelima obveznog prava.

10. Provedenim geodetskim vještačenjem po vještaku mjerniku nakon očevida na licu mjesta utvrđeno je, da je dio kuće tužitelja koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], smješten i na kč. br. [katastarska čestica] koja predstavlja predmetnu nekretninu pa je, imajući u vidu i sadržaj Ugovora o zamjeni gdje je ugovoreno da stranke zamjenjuju uz sve nekretnine opisane u čl. 1. i 2. Ugovora o zamjeni i svu pokretnu imovinu, moguće zaključiti da je prava volja stranaka bila zamijeniti sve nekretnine.

11. Budući da je predmet Ugovora o zamjeni nesporno bila i kuća smještena dijelom na kč. br. [katastarska čestica], pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je i ta čestica površine 241 m2 predstavljala predmet Ugovora o zamjeni s tim više, što tuženik nikada nije tražio predaju u posjed ove čestice za koju tvrdi da nije bila predmetom Ugovora o zamjeni iako je u više navrata obilazio nekretninu tužitelja i znao koje njegove nekretnine tužitelj drži u posjedu.

12. Predmet tužbenog zahtjeva je stjecanje nekretnine na temelju pravnog posla te je za ovakvo derivativno stjecanje prava vlasništva neophodno potrebno zemljišnoknjižno vlasništvo prednika i valjana tabularna isprava, izdavanje koje se tuženiku nalaže tužbenim zahtjevom.

12.1. Stoga nisu od značaja navodi prvostupanjske odluke a niti žalbe, gdje se ukazuje odnosno, osporava stjecanje vlasništva dosjelošću kao stjecanju na temelju zakona s obzirom da se radi o stjecanju na temelju pravnog posla a tužbenim zahtjevom se upravo traži modus tog stjecanja, kako bi se ispunio i drugi uvjet potreban za stjecanje vlasništva nekretnina, upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika, koju će u suprotnom zamijeniti presuda.

13. I naposlijetku, glede navoda žalbe tuženika u kojoj većinom iznosi vlastiti ocjenu provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda treba reći, kako je prijedlog tužitelja za parcelaciju kč. br. [katastarska čestica] i prijedlog parcelacije po kojoj bi postojeća kč. br. [katastarska čestica] bila podijeljena na dvije čestice predstavljao samo prijedlog glede mogućnosti rješenja dogovorom tijekom prvostupanjskog postupka u cilju mirnog rješenja spora a kako bi se izbjeglo odugovlačenje postupka i stvaranje novih troškova (podnesak tužitelja od 16. ožujka 2023.) pa kako međutim do mirnog rješenja spora u parnici nije došlo, žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na ovaj prijedlog tužitelja, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

14. Tako je primjenom odredbi čl. 368. st. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I i II izreke.

15. Odluka o parničnom trošku tužitelja donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis