Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4136/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Danijeli Cvijanović, odvjetnici u Gospiću, protiv tuženice MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, radi opoziva ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-159/2020-35 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-159/2020-35 od 3. srpnja 2024. u pobijanoj točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Opoziva se ugovor o darovanju sklopljen između tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TUŽENE MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim ugovorom je tužitelj darovao nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada, dvorište, trafostanica sa 1085 m2, suvlasnički dio: 8/100 etažno vlasništvo (E-6) stan broj 6, dvosobni stan u prizemlju stambene građevine u elaboratu označen crvenom bojom i koji se sastoji od ulaza, izbe, gospodarskog prostora, kupaonice, sobe, dnevnog boravka, kuhinje, terase, ukupne neto površine 67,92 m2, sa spremištem broj 114, površine 2,76 m2.

2. Nalaže se na osnovi ove presude uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, dvorište, trafostanica sa 1085 m2, suvlasnički dio: 8/100 etažno vlasništvo (E-6) stan broj 6, dvosobni stan u prizemlju stambene građevine u elaboratu označen crvenom bojom i koji se sastoji od ulaza, izbe, gospodarskog prostora, kupaonice, sobe, dnevnog boravka, kuhinje, terase, ukupne neto površine 67,92 m2, sa spremištem broj 114, površine 2,76 m2., kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo tužene po osnovi ugovora o darovanju tako da se briše uknjižba vlasništva na toj nekretnini sa imena tužene uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tužitelja.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici iznos od 3.125,00 EUR na ime parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu od 2.187,50 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

2. Protiv dijela navedene presude, kojim nije uspio u postupku (točke I. i II. izreke) tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i odluka o troškovima postupka preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud donese odluku o opozivu ugovora o darovanju od 23.2.2017. kojim je tuženici darovao nekretninu – u naravi stan u [adresa] površine 67,92 m2 te zahtjeva uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tih ugovora, pozivom na članak 494. Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), kojim je propisano da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li tuženica iskazala grubu nezahvalnost prema tužitelju kao ocu, na kojoj tvrdnji tužitelj temelji svoj zahtjev.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno:

- da je ugovorom čiji opoziv traži tužitelj darovao tuženici nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada, dvorište, trafostanica sa 1085 m2, suvlasnički dio: 8/100 etažno vlasništvo (E-6) stan broj 6, dvosobni stan u prizemlju stambene građevine u elaboratu označen crvenom bojom i koji se sastoji od ulaza, izbe, gospodarskog prostora, kupaonice, sobe, dnevnog boravka, kuhinje, terase, ukupne neto površine 67,92 m2, sa spremištem broj 114, površine 2,76 m2, na temelju kojega se tuženica upisala kao vlasnica istoga u zemljišnim knjigama,

- da je supruga tužitelja, majka tuženice pravomoćno prekršajno osuđena 29. lipnja 2020. jer je izvršila psihičko nasilje prema kćeri ovdje tuženici na način da je glasno vikala i galamila govoreći joj: „droljo, kurvo“, što da čini u kontinuitetu od 20. travnja 2020. zbog nezadovoljstva kćerinom odlukom da pokrene brakorazvodnu parnicu.

8. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje, na temelju pažljive analize svih provedenih dokaza, svakog pojedinog i u njihovoj ukupnosti, da nisu ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da prilikom sklapanja ugovora o darovanju on i MD usmeno nisu spominjali nikakve obveze s njene strane prema njemu niti su to stavili u ugovor, ali da on unuke ne viđa bez sudske odluke. MD da je prijavila njegovu suprugu, svoju majku, jer ju je navodno vrijeđala što je utjecalo i na njega budući je njegova supruga provela noć u pritvoru. MD da ih ne zove i da nemaju kontakt, njihovi odnosi da su narušeni do kraja. Stan je odlučio darovati MD jer ima tri sina i htio je da unuci imaju nešto od njega. Do tog darovanja sve je bilo u redu, dolazila je k njemu u bolnicu. Nakon svega ovoga njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo što može dovesti u vezu upravo sa navedenim, ima kronične bolesti. Ovaj stan je MD dao da tamo žive, ali da ga ona sad iznajmljuje. Ne zamjera joj što je odselila u [adresa], to je njezina odluka. MD ne komunicira s nikim od obitelji, poznato mu je da je djecu tukla dok je bila tu, i to malog GD, dok su ŽD i Ž bili mali.

9.1. Iz navedenog se može zaključiti da tužitelj tuženici prigovara da ne može vidjeti unuke bez sudske odluke, da je prijavila majku te je ista provela noć u pritvoru te da fizički kažnjava jednog od sinova.

10. Sud je raspravio svaki od navedenih razloga, pa je utvrdio da iz priložene odluke prvostupanjskog suda u predmetu Kzd-4/2022-28 od 23. travnja 2024. proizlazi da je optužena MD oslobođena optužbe da bi zlostavljala svoje mlt. dijete GD čime bi počinila kazneno djece protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo Kaznenim zakonom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka iz tog predmeta Kzd-4/2022 je razvidno da su vještaci prof. dr. sc. Vlatka Boričević – Maršanić, dr. med. spec. psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut, zaključili da je mlt. GD dječak urednih kognitivnih sposobnosti, da ne boluje od nikakvog duševnog poremećaja, odnosno smanjene i nedovoljne psihičke razvijenosti, da ima kapacitet za vjerodostojno svjedočenje i da nisu utvrđeni znakovi zlostavljanja i traumatiziranosti kod dječaka.

11.1. Nadalje, iz prekršajnog spisa proizlazi da je, suprotno navodima tužitelja, majka grubo vrijeđala tuženicu zbog čega je i prekršajno sankcionirana. Pored takve pravomoćne prekršajne odluke donesene na štetu tuženice nije opravdano tuženicu smatrati odgovornom što je njezina majka provela noć u pritvoru ili joj stavljati na teret da je svjedočila protiv majke u tom postupku. Nije sporno niti da se vodi postupak da bi tužitelj i njegova supruga preko suda ostvarili susrete i druženja sa unucima, djecom tuženice, međutim majka tuženice u svom iskazu sama navodi kako se odlučila da sud regulira te odnose jer nakon prekršajne odluke (u kojoj je upravo ona proglašenja krivom) ne želi kontaktirati MD izravno nego preko institucija, a do djece nije pokušala doći ni preko M, s time da je na ročištu u [adresa] MD predlagala da oni dođu u kuću gdje ona živi, ali oni nisu došli vidjeti djecu.

12. Radi toga osnovano sud ne izvodi zaključak da bi tuženica roditeljima branila vidjeti djeca već je ovakav sudski epilog posljedica narušenih odnosa između tuženice i njezine obitelji u kojem sud ne nalazi grube povrede koje bi tuženica počinila prema tužitelju i njegovoj supruzi a svojoj majci.

13. S obzirom na takva činjenična utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženica počinila kazneno djelo odnosno da bi teže ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Zamjeranja roditelja na životni stil tuženice i njene postupke, a obzirom nisu dokazani protupravni elementi u njenom postupanju, ne mogu se samo zbog takvog neslaganja roditelja i tuženice smatrati ponašanjem koje ima obilježje kaznenog djela odnosno grubim povredama prema darovatelju odnosno članu njegove obitelji u smislu čl. 494. ZOO- a, ovo posebice stoga jer je i tuženica sama očito bila napadana odnosno psihički zlostavljanja od roditelja zbog odluke o razvodu braka (kako to proizlazi iz citirane prekršajne odluke).

14. Tužitelj u žalbi u biti osporava takav zaključak suda, i dalje tvrdeći da je tuženica zanemarivala svoje roditeljske obveze te iskazivala nebrigu i nepoštovanje prema svome suprugu i roditeljima koji su joj nastojali ukazati na njezino, po njihovom mišljenju neprimjereno ponašanje, te da se životne odluke tuženice tiču i njezine malodobne djece, supruga od kojeg još nije razvedena i roditelja koji žive u malom gradu i koji su „prepoznati od sumještana [adresa] i okolice“.

15. Takvim navodima potvrđuje se zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj zamjera tuženici njezin životni stil i odluku o razvodu braka, što ne može biti razlog za opoziv darovanja u smislu čl. 494. ZOO.

15.1. Nadalje, navodi da bi tuženica odselila u drugo mjesto bez odobrenja oca djece u tijeku brakorazvodne parnice, mogu se raspravljati u brakorazvodnoj parnici između tuženice i njezinog supruga, a ne i tužitelja, dok navod da bi baka i djed morali kontakte s unucima regulirati sudskim putem, nije istinit jer je sama majka tuženice iskazala da ne želi izravno kontaktirati MD nego preko institucija, te da nisu došli vidjeti djecu u kuću gdje ona živi, kada im je ona to predložila.

15.2. Odnosi stranaka jesu poremećeni ali iz svega navedenog ne proizlazi da je to krivnja tuženice, a iz navoda tužitelja proizlazilo bi da on zahvalnost za učinjeno darovanje shvaća kao pokoravanje kćeri njegovim vrijednosnim mjerilima (u kojima je važno i mišljenje sumještana [adresa] i okolice).

16. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo čl. 494. st. 1. i 2. ZOO, kada je sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti obdarenika, jer tuženica nije počinila kazneno djelo na štetu tužitelja i članova njegove uže obitelji, niti se teže ogriješila o zakonske dužnosti prema njima. O navedenom je sud dao i valjane i doista iscrpne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se opisno ukazuje u žalbi.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP, a ista je valjano obrazložena.

18. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Milena Frankić