Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-489/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d., OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Vedran Anić, odvjetnik iz odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, protiv ovršenika AKTER, d.o.o., OIB 41827133678, kojeg zastupa punomoćnik Željko Albini, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1239/2024 od 19. rujna 2024., 18. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I.Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1239/2024 od 19. rujna 2024. osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona.
II.Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Rješenjem prvostupanjskog suda određena je ovrha na nekretninama ovršenika, na temelju ovršne isprave - predstečajnog sporazuma sadržanog u pravomoćnom rješenju Trgovačkog suda u Splitu o prihvaćanju plana restrukturiranja i potvrđivanju predstečajnog sporazuma, poslovni broj St-2579/2015 od 12.07.2016., ispravljenim rješenjem poslovni broj St-2579/2015 od 04.07.2019., zaključenog između Kragić d.o.o., Prisoje 21, Dicmo, OIB: 35264136731, kao dužnika i vjerovnika Societe Generale - Splitske banke d.d., Ruđera Boškovića 16, Split, OIB: 69326397242, čiji je pravni sljednik ovrhovoditelj, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 261.285,25 EUR na ime dospjele glavnice, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 7.382,45 EUR na ime dospjele redovne kamate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 126.539,94 EUR na ime dospjele zatezne kamate obračunate do dana 19.04.2024., u iznosu od 165.418,87 EUR na ime dospjele glavnice sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 15.256,03 EUR na ime dospjele redovne kamate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 81.184,65 EUR na ime dospjele zatezne kamate obračunate do dana19.04.2024., u iznosu od 285.604,85 EUR na ime dospjele glavnice sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 24.438,54 EUR na ime dospjele redovne kamate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 179.239,98 EUR na ime dospjele zatezne kamate obračunate do dana19.04.2024., u iznosu od 27.576,67 EUR na ime dospjele glavnice sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 45.817,34 EUR na ime dospjele redovne kamate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2024. pa do isplate, u iznosu od 58.488,55 EUR[na ime dospjele zatezne kamate obračunate do dana 19.04.2024., te troškova ovršnog postupka u iznosu od 14.406,81 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. rujna 2024. pa do isplate.
2. Navedeno rješenje pobija ovršenik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1., 2., 3., 4., 7., 8., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24-dalje u tekstu: OZ), predlažući preinačiti pobijano rješenje i ovršni zahtjev odbiti, podredno ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu, uz naknadu troška žalbe.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima u cijelosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari ovrha je određena na temelju valjane ovršne isprave i to predstečajnog sporazuma sadržanog u pravomoćnom rješenju Trgovačkog suda u Splitu o prihvaćanju plana restrukturiranja i potvrđivanju predstečajnog sporazuma, poslovni broj St-2579/2015 od 12.07.2016., ispravljenim rješenjem poslovni broj St- 2579/2015 od 04.07.2019., a koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka.
6. Neosnovano žalitelj osporava ispunjenje uvjeta određenog ovršnom ispravom jer zaključenjem predstečajnog sporazuma nisu prestale tražbine ovrhovoditelja, već su upravo suprotno, iste potvrđene i priznate od strane dužnika i to kako u pogledu visine, tako i u pogledu kvalitete. Također, iz sadržaja predstečajne nagodbe proizlazi da su stranke uredile rokove i način otplate duga, da se radi o reprogramiranju duga, te da, u slučaju propuštanja dužnika platiti bilo koju ratu prema predstečajnom sporazumu, tražbina ovrhovoditelja dospijeva na naplatu u cijelosti.
7. Nadalje, odredbom čl. 145. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023-u daljnjem tekstu:ZOO) propisano je da obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. S obzirom na sadržaj predstečajnog sporazuma jasno proizlazi da u istome nije iskazana takva namjera, već je, upravo suprotno, izričito navedeno da ne dolazi do novacije niti jedne obveze dužnika prema vjerovniku predstečajnog postupka, te da se isključivo radi o reprogramiranju postojećih obveza na način da se ponovo ugovaraju rokovi i načini otplate duga. Stoga je ovaj sud stava da prijašnje obveze nisu prestale, već postoje i nadalje uz obveze utvrđene predstečajnim sporazumom i pod uvjetima utvrđenim sporazumom.
8. Žalitelju se ukazuje i da je odredbom čl. 149. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015, 104/2017, 36/2022, 27/2024-u daljnjem tekstu: SZ) propisano da vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi imaju pravo odvojenoga namirenja na toj stvari, te kako ovrhovoditelj u konkretnom slučaju ima upisano založno pravo na nekretninama na kojima je određena ovrha, pa time i pravni položaj razlučnog vjerovnika, ovršne isprave takvog vjerovnika ne gube pravnu snagu u pogledu namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo i to u visini utvrđenoj predstečajnom nagodbom.
9. Nije prihvaćen žalbeni navod ovršenika da ovršna isprava nije podobna za ovrhu jer je čl. 29. OZ-a određeno da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a ovršna isprava, u konkretnoj pravnoj stvari, na temelju koje je predložena ovrha, sadrži sve propisane uvjete, te je pobijano rješenje o ovrsi donijeto na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a.
10. Navode žalbe koji se tiču pozivanja ovršenika na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9., 10. i 11. OZ-a (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka i da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) , ovaj sud nije razmatrao jer će o navedenom odlučivati sud prvog stupnja u smislu čl. 52. OZ-a, kao i o prijedliogu ovršenika za odgodu ovrhe.
11. Slijedom navedenog, odlučujući o žalbi ovršenika izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ-a, prvostupanjsko je rješenje valjalo potvrditi, te žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri čemu nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a.
12. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), te sukladno vrijednosti predmeta spora.
13. Ovršeniku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer je žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st 1. ZPP-a i sa čl. 21. st. 1. OZ-a).
Osijek, 18. ožujka 2025.
Sutkinja
Sanja Sušilović
