Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-348/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, kao predsjednika vijeća, Željka Đerđa, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Blanke Pervan, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbnici RĐ, a ona po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 48, protiv tuženika: 1) KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) BC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2 i 3) NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku u Vukovaru, J.J. Strossmayera 5a, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja LĐ protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-238/19-60 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-238/19-60 od 10. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika pod 3) NM za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

«I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se l-tuženiku, KĐ, odvjetnik iz [adresa], II-tuženiku, BC, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i lll-tuženiku, NM, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno isplatiti tužitelju, JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova naknade neimovinske štete, iznos od 2.489.548,47 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima" izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri-postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Nalaže se l-tuženiku, KĐ, odvjetnik iz [adresa], lI-tuženiku, BC, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i lll-tuženiku, NM, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno naknaditi tužitelju, JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], da II. tuženiku BC, [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 37.172,17 eur / 280.073,71 kn sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], da III. tuženiku NM, [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 37.172,17 eur / 280.073,71 kn sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.»

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj JĐ (dalje tužitelj) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom ukazujući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da se ima smatrati da je u trenutku sklapanja sudske nagodbe (28. siječnja 2014.) postojalo saznanje tužitelja o svim relevantnim okolnostima jer je tada bio zastupan po posebnom skrbniku pa je do podnošenja ove tužbe protekao subjektivni zastarni rok od tri godine iz članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a zbog kojeg pogrešnog zaključka je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 18. stavak 4. i članka 239. Zakona o obveznim odnosima, kada je prihvatio prigovor zastare potraživanja. Ukazuje da je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Ob R/1- 162/12-39 od 10. studenog 2017. djelomično lišen poslovne sposobnosti, a nakon čega mu je rješenjem NM 9. veljače 2018., kao posebna skrbnica imenovana njegova majka RĐ, pa je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe članka 239. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima trebao zaključiti da zastara potraživanja štete nije mogla niti početi do 9. veljače 2018. odnosno postavljanja skrbnika, te se poziva na odluku Rev-1291/14-2 od 7. listopada 2014. Ističe da je također pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne bi primjenjivala odredba članka 239. Zakona o obveznim odnosima jer je tužitelj u vrijeme zaključenja sudske nagodbe imao posebnog skrbnika u osobi TĐ i tuženiku pod 1), jer su isti bili postavljeni radi točno određenih osobnih i imovinskih prava, a ne u smislu odredbe članka 18. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima što proizlazi iz rješenja NM o imenovanju posebne skrbnice TĐ od 29. lipnja 2012., te tuženika pod 1) od 5. rujna 2013. i 31. siječnja 2014., pa niti jedno od njih nije moglo podnijeti tužbu upravo iz razloga naknade štete iz ovog postupka. Smatra da prvostupanjski sud nije valjano cijenio razliku prava i obaveza posebnog skrbnika prema članku 241. Obiteljskog zakona, koji je imenovan za zaštitu pojedinih prava i interesa punoljetne osobe od skrbnika prema odredbi članka 232. Obiteljskog zakona koji se postavlja punoljetnoj osobi lišenoj poslovne sposobnosti, a u odnosu na kojeg bi se trebao, u pogledu zastare potraživanja, primjenjivati članak 239. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je kod tužitelja, iako je djelomično lišen poslovne sposobnosti tek rješenjem od 10. studenog 2017., takvo stanje postojalo cijelo vrijeme nakon prometne nesreće, pa stoga zastara potraživanja štete počinje teći tek imenovanjem skrbnika RĐ, nakon donošenja rješenja o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti, pa se u konkretnom slučaju ima uzeti da do podnošenja tužbe nije prošao subjektivni rok od tri godine od saznanja, a niti objektivni rok od pet godina od štetnog događaja zaključenja sudske nagodbe. Ukazuje da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je sadašnja skrbnica, majka tužitelja, tuženiku pod 3) višekratno prigovarala da bi se parnica pred Općinskim sudom u Vinkovcima za naknadu štete nastale u prometnoj nesreći mogla negativno završiti za tužitelja, a na što ovaj tuženik nije valjano reagirao, niti je, nakon zaključenja sudske nagodbe, za koju nije prethodno znao, ispitao je li zaključenje takve nagodbe u interesu tužitelja ili nije. Ističe da je pogrešna i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te potražuje trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik pod 3) NM (dalje tuženik pod 3), suprotno žalbenim tvrdnjama ističe da je valjano prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju, u vrijeme vođenja spora za naknadu štete i zaključenja sudske nagodbe bio zastupan po posebnom skrbniku, pa da se time ima uzeti da je isti imao sva saznanja o relevantnim okolnostima vezano za nastanak štete kao i da je time valjan zaključak prvostupanjskog suda da je protekao subjektivni rok zastare od tri godine prema odredbi članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je valjan i zaključak prvostupanjskog suda da eventualna kasnija promjena posebnog skrbnika nema utjecaja na tijek zastare potraživanja i da stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjene odredbe članka 239. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, posebice jer je tužitelj cijelo vrijeme imao imenovanog posebnog skrbnika za vođenje postupka u osobi odvjetnika, te posebnu skrbnicu TĐ, a o zaključenju sudske nagodbe su bili obaviješteni i tužitelj i posebna skrbnica koji su dali suglasnost odvjetniku, posebnom skrbniku za postupak naknade štete, za zaključenje takve sudske nagodbe, pa drži kako nema nikakve odgovornosti na strani tuženika pod 3), a niti se mogu prihvatiti navodi i tvrdnje tužitelja da je ovaj tuženik bio, za vrijeme trajanja postupka pred Općinskim sudom u Vinkovcima, upozoravan da bi postupak naknade štete mogao biti završen na štetu tužitelja. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, a pazeći, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na solidarnu isplatu utuženog iznosa s osnova neimovinske štete prema tuženicima pod 1) do 3) nakon utvrđenja da se štetni događaj iz tužbe (zaključenje sudske nagodbe u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima broj P-837/13) dogodio 28. siječnja 2014., da je tužitelj u to vrijeme vođenja postupka imao posebnog skrbnika u osobi TĐ, te imenovanog posebnog skrbnika za rješavanja naknade štete u osobi tuženika pod 1), odvjetnika u Vinkovcima, pa da je time tužitelj imao sva saznanja o relevantnim okolnostima (eventualnoj šteti, štetnicima i visini štete), tako da je subjektivni rok zastare potraživanja za eventualnu nematerijalnu štetu počeo teći dan nakon zaključenja sporne sudske nagodbe i istekao protekom od 3 godine, odnosno dana 28. siječnja 2017., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. siječnja 2019., to je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), zaključio da je tužba podnesena nakon proteka subjektivnog zastarnog roka te prihvatio prigovor zastare i odbio tužbeni zahtjev, a odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje Tarifa).

7. Nisu prihvatljive žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 230. stavak 1. ZOO, odnosno da je u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbe članka 18. stavak 4. i članka 239. ZOO, jer i po stavu ovog suda tužitelj je u vrijeme pokretanja parnice za naknadu štete iz prometne nesreće koja se vodila u Općinskom sudu u Vinkovcima pod brojem P- 837/13, kao i cijelo vrijeme trajanja te parnice, kao i u vrijeme zaključenja sporne sudske nagodbe imao, osim posebnog skrbnika, ovdje tuženika pod 1), koji je posebnim rješenjem ovdje tuženika pod 3), bio imenovan upravo za pokretanje i vođenje tog postupka, imao i posebnu skrbnicu u osobi njegove supruge TĐ, a koja je, kao i sam tužitelj, dala suglasnost za zaključenje sporne sudske nagodbe, pa stoga valjano prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj imao sva potrebna saznanja i mogućnost zaštite svojih prava cijelo vrijeme nakon zaključenja te sudske nagodbe, pa činjenica što je postupak koji se vodio za lišenje poslovne sposobnosti završio 2017., odnosno nakon zaključenja ove sudske nagodbe, a u kojem je tužitelj djelomično lišen poslovne sposobnosti, kao i činjenica da je nakon tog postupka kao posebna skrbnica imenovana RĐ, majka tužitelja, ne dovodi do odgode početka tijeka zastare, odnosno do primjene odredbe članka 239. stavak 2. ZOO, jer se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj situaciji.

8. Naime, iako se ima uzeti da je osoba, koja je naknadno tek završetkom postupka lišenja poslovne sposobnosti, takve sposobnosti lišena, da je njeno stanje bilo i ranije odnosno cijelim tijekom tog postupka, tužitelj je u tom postupku, prije a i nakon pokretanja parnice za naknadu štete pod brojem P-837/13, imao posebnu skrbnicu u osobi TĐ, a koja je imala, kako to proizlazi iz rješenja o njenom imenovanju i imenovanju posebne skrbnice RĐ, potpuno iste dužnosti i ovlaštenja u pogledu zaštite interesa tužitelja, pa je stoga valjan zaključak prvostupanjskog suda da novim imenovanjem druge posebne skrbnice ne počinje teći rok zastare iznova, a niti da je, po zaključenju postupka lišenja poslovne sposobnosti i imenovanju posebne skrbnice RĐ počeo teći rok od dvije godine iz članka 239. stavak 2. ZOO, jer, kako je naprijed rečeno, ne radi se o punoljetnoj poslovno nesposobnoj osobi bez zastupnika odnosno posebnog skrbnika.

9. Kako se to navodi u žalbi, a nije bilo niti sporno tijekom postupka, tužitelj je, u postupku koji je pokrenut 3. srpnja 2012., rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Ob R/1-162/12-39 od 10. studenog 2017., djelomično lišen poslovne sposobnosti u pogledu donošenja odluka o liječenju i smještaju, u pogledu raspolaganja novčanim sredstvima, upravljanja pokretninama i nekretninama, u pogledu sklapanja pravnih poslova i davanja izjava volje o osobnim stanjima, s time da je istom tijekom cijelog postupka lišenje poslovne sposobnosti, pa dakle i prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete pred Općinskim sudom u Vinkovcima u kojem je sklopljena sporna sudska nagodba, bio postavljen posebni skrbnik i to prvotno rješenjem ... od 9. lipnja 2012. temeljem odredbe članka 195., u svezi članka 151. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 163/03., 17/04., 136/04. i 107/07.) kojim je za posebnu skrbnicu imenovana supruga tužitelja TĐ, a nakon završetka postupka i djelomičnog razrješenja poslovne sposobnosti rješenjem ... od 9. veljače 2018., temeljem odredbe članka 270. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15) postavljena kao posebna skrbnica majka tužitelja RĐ, no ovlaštenja i jedne i druge posebne skrbnice, dakle TĐ koja je postavljena prije početka odnosno pokretanja postupka za rješenje poslovne sposobnosti kao i RĐ koja je postavljena nakon završetka tog postupka su u pogledu prava i interesa tužitelja jednaka pa stoga ne stoji žalbena tvrdnja da bi ovlaštena prava i dužnosti novoimenovane skrbnice RĐ bile bitno različite od ranije imenovane pa da bi time u konkretnom slučaju u pogledu početka tijeka zastare trebalo primijeniti odredbu članka 239. stavak 2. ZOO.

10. Dakle, i po stavu ovog suda sama promjena osobe posebnog skrbnika nakon završetka postupka za lišenje poslovne sposobnosti punoljetne osobe ne utječe na mogućnost zaštite imovinskih, osobnih i drugih prava štićenika konkretno ovdje tužitelja, te time ne utječe niti na tijek zastare prava i obaveza štićenika jer su prava, obveze i dužnosti posebnog skrbnika postavljenog za vrijeme vođenja postupka kao i onog postavljenog nakon završetka postupka u cijelosti identična.

11. Stoga zaključno i po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju tijek zastare utuženog potraživanja računao prema odredbi članka 230. stavak 1. ZOO odnosno pravilno je u konkretnom slučaju primijenio materijalno pravo i time osnovano uvažio prigovor zastare potraživanja.

12. Žalbene tvrdnje da bi majka tužitelja višekratno, kako se to navodi u žalbi, prigovarala da bi parnica pred Općinskim sudom u Vinkovcima za naknadu štete mogla negativno završiti za tužitelja nema značaja za odluku suda u ovom konkretnom slučaju i ne utječe na ispravnost odluke prvostupanjskog suda o nastupu zastare potraživanja, jer kako to proizlazi iz spisa ista je prigovarala na rad ... u pogledu imenovanja posebne skrbnice supruge tužitelja, no kako to proizlazi iz potvrda od 28. siječnja 2014., o mogućnosti zaključenja sudske nagodbe u parnici pred Općinskim sudom u Vinkovcima obaviješteni su posebna skrbnica TĐ pa i sam tužitelj, što su pismeno oboje potvrdili i dali suglasnost sa prijedlogom nagodbe, a posebna skrbnica RĐ se u tom postupku miješala na strani tamo tuženika Croatia osiguranja d.d., kontra tamo, a i ovdje tužitelja LĐ.

13. Tužitelj je žalbom osporavao i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka, no iz obrazloženja, ne proizlazi koje konkretne troškove i iz kojeg razloga osporava, a ispitujući pobijanu odluku u tom dijelu ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP obzirom da je trošak postupka dosudio tuženicima pod 2) i 3) koji su u cijelosti uspjeli u sporu, a niti da je istima dosudio trošak protivno odredbi članka 155. ZPP i u visini suprotno odredbama Tarife.

14. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP njegovu žalbu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

15. Odlučujući o zahtjevu tuženika pod 3) za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj sud nije našao da je ta procesna radnja bila bitna za uspjeh ove stranke u sporu a time i niti da je zahtjev za naknadu toga troška osnovan pa je isti zahtjev odbio odnosno riješio kao u točki II. Izreke.

16. S obzirom na sve navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zadar, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin