REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23.P-1940/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, protiv tuženika Lika Ceste d.o.o., OIB 92953194406, Smiljanska 41, Gospić, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave 11.ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 18.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lika Ceste d.o.o., Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406 isplatiti tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o., Zagrebu, Vončinina 3, OIB 55545787885 iznos od 6.652,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.10.2021. godine pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 160,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn – 3792/15 od 30.12.2020. godine preinačene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž – 216/21 od 13.09.2021. godine naloženo je Hrvatskim ceste d.o.o. da plate tužitelju ČR iz [adresa] iznos od 2.364,32 eur / 17.814,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.02.2015. godine, te troškove postupka u iznosu od 2.668,00 eur / 20.102,00 kuna iz razloga što su mu dana 31.10.2014. godine na Dc 1, 13. dionica, kod 9 km i 830 m, prouzročile štetu na motornom vozilu [registarska oznaka] na način da je isti s vozilom naišao na kamenje koje se nalazilo na cesti uslijed čega je oštetio motorno vozilo, a za koju štetu su odgovorne Hrvatske ceste d.o.o. iz razloga što nisu uklonila kamenje sa ceste prilikom redovnog održavanja ceste. Županijski sud je utvrdio da se kamenje nije našlo na cesti kao posljedica rekonstrukcija ceste osiguranika Croatia osiguranja d.d. odnosno Colas d.o.o. kako je to utvrdio Županijski sud u toč. 12 presude kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na Croatia osiguranje d.d. Tužitelj je temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn – 3792/15 dana 26.10.2021. platio ČR iznos od 6.652,24 eur / 50.121,34 kuna. Navodi da budući da je tuženik obaviješten o parnici pravovremeno to proizlazi da je nastao intervencijski efekt gore navedenih presuda u odnosu na tuženika te da stoga tuženik ne može osporavati pravna i činjenična utvrđenja iz navedenih presuda, odnosno da nije izvršavao ugovorne obveze sukladno pozitivnim propisima RH na što se je obvezao Ugovorom. Sukladno čl.33. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13) Hrvatske ceste d.o.o. su. sklopile Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 2013 sa tuženikom (u daljnjem tekstu: Ugovor). Smatra da kako iz presude OGS Zagreb Pn – 3792/15 od 30.12.2020. godine, preinačene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž – 216/21 od 13.09.2021. godine proizlazi da su Hrvatske ceste d.o.o. odgovorne za štetu ČR iz razloga što izvođač – Lika ceste d.o.o. kojemu su Ugovorom povjereni radovi nije izvršio povjerene radove to proizlazi da je da je tuženik odgovoran za štetu koja je prouzročena ČR, te je dužan isplatiti traženi iznos iz ove tužbe Hrvatskim cestama d.o.o.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi, u bitnom, da tužitelj nije dokazao da je u trenutku štetnog događaja imao sklopljen ugovor sa tuženikom, da tuženik nije povrijedio niti jednu odredbu Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske na koje se poziva tužitelj u razdoblju u kojem se dogodio štetni događaj na koji se poziva tužitelj te nije dužan tužitelju ništa isplatiti, da je tuženik uredno i pravovremeno izvršio ophodnju na predmetnoj dionici ceste prije nezgode (31.10.2014. na DC1, 13. dionica, 9km+830m) sukladno Planu i Pravilniku iz čega nedvojbeno proizlazi da uzrok predmetnog štetnog događaja nije propust tuženika, zato jer je tuženik prije nezgode uredno obavio ophodnju prilikom koje nije uočeno kamenje na cesti, a da je ophodnja uredno i pravovremeno obavljena proizlazi iz Ophodarskog dnevnika za ophodnju obavljenu 31.10.2014. godine na državnoj cesti DC-1, 13. dionica i pripadajućih Putnih radnih listova, te Dnevnika redovitog održavanja ceste, a koje isprave su ovjerene potpisom od nadzornog inženjera tužitelja JR. Ističe da iz svega navedenog proizlazi da uzrok nezgode tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili ukloniti jer je sporno kamenje dospjelo na kolnik ceste neposredno prije same predmetne prometne nezgode, jer o spornom kamenju na cesti tuženik nije obaviješten, niti je isto uočeno prilikom ophodnje. Navodi i da tužitelj neosnovano zaključuje da presude iz prethodne parnice imaju na ovaj postupak intrervencijski efekt te da tuženik ima pravo u ovom postupku raspraviti je li došlo do povrede ugovorne obveze i kao je li ta povreda u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Slijedom svega navedenog, nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta na strani tuženika.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3792/15 od 30.12.2020.(list 5-12 spisa), Presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-216/21 od 13.09.2021. (list 13- 18 spisa), Obračun kamata (list 22-23 spisa), Regresni zahtjev (list 24 spisa), Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 01.01 do 31.03.2014. (list 25-41 spisa), Ophodarski dnevnik i putni radni list (list 49, 58-62 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Husinca-Općinski građanski sud u Zagrebu (list 63-67 spisa), Plan ophodnje državnih cesta (list 68-75 spisa), Prijedlog plana stalne ophodnje državnih cesta (List 76 spisa), Pravno shvaćanje VSRH od 8.9.2022. (List 77 spisa), Izjava UR (list 79 spisa), Izjava ER (List 80 spisa), Zapisnik o okončanom obračunu radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Ličko-Senjske županije za razdoblje od 01.04.2014. do 31.12.2014. (list 91 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića od 08.09.2023. (list 116-136 spisa), Sudska praksa (list 146-178, 182-191, 196-199,201-216,221-250 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovoj parnici tužitelj postavlja regresni zahtjev prema tuženiku od kojeg zahtijeva isplatu iznosa od 50.121,34 kn. Taj iznos je tužitelj iz ove parnice platio ČR, oštećeniku na temelju pravomoćne sudske presude.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti da je do štetnog događaja došlo zbog kamenja na cesti. Nije sporno niti da je tužitelj po pravomoćnoj presudi isplatio iznos od 6.652,24 eur / 50.121,34 kn oštećniku. Nije sporno da je u parničnom postupku u predmetu broj Pn-3792/15 utvrđena odgovornost tužitelja za štetni događaj. Nije sporno među strankama da je tuženiku povjeren posao redovitog održavanja i zaštite državnih cesta i da ga je u vrijeme štetnog događaja (31. listopada 2014.) i vrijeme nakon toga, obavljao, iako je Ugovor sklopljen za razdoblje 1. siječnja do 31. siječnja 2014. Nije sporno da se u parnici radi naknade štete pred redovnim sudom tuženik pridružio se kao umješać na strani tuženika (ovdje tužitelja). Nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini s imajući u vidu iznesene prigovore tuženika.

8. U prometnoj nezgodi koja se dogodila 31.10.2014. na državnoj cesti broj 1 oštećeno je vozilo u vlasništvu oštećenika ČR. Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio se parnični postupak poslovni broj Pn-3326/10 između ČR kao tužitelja, protiv dva tuženika i to: 1. Hrvatske ceste d.o.o. u kojem postupku je tuženik Lika ceste d.o.o. Gospić sudjelovao kao umješač na strani tuženika, ovdje tužitelja i 2. Croatia osiguranja d.o.o. osiguratelja tvrtke Colas Hrvatska d.d. Tuženik je kao umješač u tom predmetu podnosio žalbu drugostupanjskom sudu. Pravni lijekovi tuženika (umješača) su odbijeni (žalba protiv prvostupanjske presude). Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalana služba u Požegi je svojom odlukom Gž- 216/2021 od 13.09.2021. potvrdio prvostupanjsku presudu u predmetu Pn-3792/15 od 30.12.2020. na temelju koje je tužitelj u ovom predmetu isplatio štetu tužitelju ČR. U tom je postupku utvrđeno da je uzrok nastanka štetnog događaja kamenje koje se nalazilo na cesti te da je za to odgovoran I tuženik Hrvatske ceste d.o.o. zbog propusta u izvršavanju svoje obveze održavanja kolnika cesta u stanju da se istim može odvijati promet na siguran način.

Kao što je već rečeno nije sporno među strankama da je tuženiku povjeren posao redovitog održavanja i zaštite državnih cesta i da ga je u vrijeme štetnog događaja (31. listopada 2014.) i vrijeme nakon toga, obavljao, iako je Ugovor sklopljen za razdoblje 1. siječnja do 31. siječnja 2014.

9. Prema odredbi čl. 208. a st. 1. ZPP umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje. Prema st. 2. istog članka odredba st. 1. na odgovarajući se način primjenjuju i na imenovanog prethodnika (čl. 210. ZPP), te na treću osobu obaviještenu o parnici (čl. 211. ZPP). Navedena odredba govori o tzv. intervencijskom efektu pravomoćne presude donesene u prijašnjoj parnici.

10. Obzirom na činjenicu da je tuženik sudjelovao u parnici kao umješač na strani tuženika u predmetu Pn-3792/15 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da je kao umješač podnio žalbu, to je za tuženika nastupio tzv. intervencijski učinak pravomoćne presude.

Znači, radi toga tuženik u ovoj parnici ne može isticati prigovore koje je mogao isticati u parnici vođenoj između oštećenika ČR i tužitelja, a pogotovo ne prigovore o tome na koji način je došlo do samog štetnog događaja, odnosno što je uzrokovalo štetu u tom slučaju. Takvo shvaćanje je revizijski sud izrazio u nizu odluka, tako u odluci Rev-x-873/13 i Rev-1180/07.

11. Tužitelj kao regresni vjerovnik ima pravo pozivati se na intervencijski učinak pravomoćne presude donesene u prijašnjoj parnici koju je treća osoba vodila protiv regresnog vjerovnika kao dužnika, a što znači da tuženik ne može isticati one prigovore koje je bio ovlašten isticati prema oštećeniku neposredno, dakle i prigovore koji se tiču opsega odgovornosti, osnovanosti zahtjeva i visine štete.

12. Budući da iz presude OGS Zagreb Pn – 3792/15 od 30.12.2020. godine, preinačene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž – 216/21 od 13.09.2021. godine proizlazi da su Hrvatske ceste d.o.o. odgovorne za štetu ČR iz razloga što izvođač – Lika ceste d.o.o. kojemu su Ugovorom povjereni radovi nije izvršio povjerene radove te je zbog neizvršavanja svoje obveze odnosno zbog radnje nečinjenja i došlo do štete, to proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je prouzročena ČR, te je dužan isplatiti traženi iznos iz ove tužbe Hrvatskim cestama d.o.o.

Dakle, tuženik je sudjelovao u postupku povodom istog štetnog događaja, presuda je utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, i u kojem postupku je utvrđena odgovornost tužitelja, a i tuženika za štetu trećoj osobi te je tuženik mogao u tom parničnom postupku predlagati građevinsko vještačenje i ostale dokaze kojima bi mogao dokazivati da šteta nije nastala izvođenjem radova iz ugovora koje su stranke sklopile ili na koji način je došlo do samog štetnog događaja međutim to nije učinio, a sada u ovom postupku zbog intervencijskog učinka pravomoćne presude, tuženik više ne može isticati prigovore koje je mogao isticati u prijašnjem postupku, te tako u tom smislu ne može isticati prigovore kojima bi se utvrdilo na koji način je došlo do štetnog događaja i prigovore osnovanosti zahtjeva jer u postupku pred Općinskim građanskom sudom utvrđeno između ostalog da je kamenja na cesti uzrokom štetnog događaja kao i da je bilo dovoljno vremena za uklanjanje tog kamenja s obzirom da se prometna nezgoda dogodila oko 22 h, a nesporno je da su poslovi upravljanja i održavanja na dionici preneseni na Lika ceste d.o.o. Gospić. Stoga sada tuženik koji je sudjelovao kao umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari u donesenoj presudi pri reguliranju svojeg odnosa sa strankom kojoj se pridružio odnosno ovdje tužiteljem jer mu je omogućeno poduzimanje radnji u prijašnjoj parnici, a u ovom postupku tuženik nije niti isticao da je stranka kojoj se pridružio pogrešno vodila spor.

13. Naime, odredbom čl. 33. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13, u daljnjem tekstu ZC) propisano je da Hrvatske ceste d.o.o. poslove održavanja cesta ne obavljaju samostalno već ih ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove.

14. Sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi Hrvatske ceste d.o.o. su i sklopile Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 2013 sa tuženikom (u daljnjem tekstu: Ugovor)

Odredbom čl. 2. Ugovora ugovoreno je da:

Prema ovom ugovoru, pod redovitim održavanjem državnih cesta uključujući i sve objekte i instalacije podrazumijeva se skup mjera radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine, a sa svrhom održavanje njihove prohodnosti i tehničke ispravnosti te sigurnosti prometa koji se odvija po njima, a u svemu prema troškovniku radova koji čine sastavni dio ovog ugovara.

Ugovorne radove i poslove redovitog održavanja izvođač se obvezuje obaviti sukladno ovom ugovoru, a na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje.

15. Odredbom čl. 23. st. 1. i 2. Ugovora ugovoreno je :

Ugovorne strane suglasne su da se državne ceste iz Ovog Ugovora moraju održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona koji uređuju pitanje sigurnosti prometa na cestama.

Izvođač se obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti cesta i prometa na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguravanja i omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svima vremenskim uvjetima u skladu s ovim Ugovorom.

Odredbom čl. 60. Ugovora ugovoreno je:

Izvođač se obvezuje da će se tijekom ispunjavanja ugovornih obveza ponašati profesionalno, neovisno, etički i s pažnjom dobrog stručnjaka.

16. Odredbom čl. 61. Ugovora ugovoreno je da se: Izvođača obvezuje obeštetiti naručitelja, osoblje naručitelja i njihove zastupnike u pogledu svih potraživanja šteta, gubitaka i troškova, uključivo troškove odvjetnika i sudske pristojbe u odnosu na:

- tjelesne povrede, obolijevanje ili smrt bilo koje osobe, a što je uzrokovano izvođenjem radova iz ovog ugovora, dovršavanjem ili otklanjanjem nedostataka, osim ako se to može pripisati nemaru, namjeri ili kršenju ugovora od strane naručitelja, osoblja naručitelja ili njegovih zastupnika

- štetu na ili gubitka imovine koja se odnosi na same radove u oboj mjeri kada takva šteta ili gubitak: - nastanu kao posljedica izvođenja radova, dovršavanja i zbog otklanjanja nedostataka, - nastanu zbog nemara, namjernog čina ili krašenja ugovora od strane izvođača , osobalja izvođača, njihovih zastupnika ili nekog drugog kojeg je on posredno ili neposredno zaposlio.

17. Odredbom čl. 62. Pravilnika održavanju i zaštiti javnih cesta propisno je da redovito održavanje prometnih površina koje čine sastavni dio ceste, podrazumijeva čišćenje i popravljanje lokalnih oštećenja ceste kao primjerice: krpanje udarnih rupa i mrežastih pukotina, odnosno presvlačenje asfaltom ako je to racionalnije, zalijevanje pojedinačnih pukotina, spojnica i rešetki, ohrapavljenje zaglađenih asfaltnih površina ili posipanje s pijeskom te druge slične popravke.

18. Dakle, stranke su ugovorile da će tuženik izvoditi poslove redovnog održavanja cesta na području Republike Hrvatske time da su člankom 2. tog Ugovora navedene radnje koje obuhvaća održavanje ceste. Istim su Ugovorom u članku 61. stranke ugovorile obvezu tuženika kao izvođača radova nadoknaditi štetu korisniku ceste, između ostalog, ako je ona posljedica izvođenja radova, dovršavanja radova i otklanjanja nedostataka ili ako nastane zbog neizvršavanja ili nemarnog izvršavanja ugovorenih radova ili kršenja ugovora kao i odgovornost za sve posljedice koje s tim u vezi nastanu.

19. Predmetni Ugovor o održavanju zaključen između tužitelja i tuženika ima elemente ugovora o građenju jer je to ugovor o djelu u skladu s odredbom članka 620. u vezi s člankom 621. ZOO kojim se tuženik kao izvođač obvezao tužitelju kao naručitelju radova na određenom dijelu državnih cesta, a cesta spada u pojam građevine prema članku 621. ZOO, i u točno određenom vremenskom razdoblju obaviti precizno određene radove nužne za sigurnost prometa uz plaćanje cijene radova putem mjesečnih računa.

Pri tome se ukazuje da su tužitelj i tuženik, temeljem odredbe članka 1108. ZOO, solidarni dužnici jer je navedenom odredbom propisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini (konkretno državnoj cesti), solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

20. Posljedica zaključka o tome da predmetni Ugovor o održavanju ima elemente ugovora o građenju iz članka 620. ZOO je ocjena o solidarnoj odgovornosti tužitelja i tuženika u konkretnom slučaju jer takva ocjena ima temelj u odredbi članka 1108. ZOO koja propisuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

21. Budući da je u postupku utvrđeno da su stranke člankom 61. Ugovora ugovorile da će tuženik kao izvođač radova nadoknaditi štetu naručitelju ako je ona posljedica izvođenja ugovorenih radova, dovršavanja, otklanjanja nedostataka i ostalo kao i sve posljedice koje s tim u vezi nastanu, a kako je tužitelj podmirio tu štetu korisniku ceste, to je zaključak ovog suda da tuženik regresno odgovara tužitelju za povrat isplaćenog iznosa jer ta njegova obveza izvire iz odredbe članka 1109.st 1. u vezi sa stavkom 3. istog članka ZOO.

Kao što je već rečeno sada tuženik koji je sudjelovao kao umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari u donesenoj presudi pri reguliranju svojeg odnosa sa strankom kojoj se pridružio odnosno ovdje tužiteljem jer mu je omogućeno poduzimanje radnji u prijašnjoj parnici, a u ovom postupku tuženik nije niti isticao da je stranka kojoj se pridružio pogrešno vodila spor.

22. U tom smislu navodi tuženika da nije povrijedio ugovorni odnos, da njegova odgovornost nije ispitivana u postupku pred Općinskim građanskim sudom i da je šteta nastala bez njegove krivnje nisu odlučujući za razrješenje spora jer naručitelj i izvođač radova solidarno i po objektivnom načelu (i bez krivnje) odgovaraju trećoj osobi za štetu koja je nanesena u izvođenjem tih radova. Status solidarnog dužnika znači da su tužitelj i tuženik u jednakoj mjeri odgovorni za nastalu štetu trećoj osobi i u identičnoj poziciji u onom dijelu koji se tiče odgovornosti i sukladno čl.43.st.1.ZOO je određeno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Od više solidarnih dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima (st.2.).

23. S druge strane, unutarnji odnos stranaka i je utemeljen na ugovoru koji je sklopljen među strankama, a stranke su čl.61. Ugovora ugovorile da će tuženik kao izvođač radova nadoknaditi štetu naručitelju ako je ona posljedica, između ostalog, izvođenja ugovorenih radova i ostalo kao i sve posljedice koje s tim u vezi nastanu. Da je šteta posljedica izvođenja radova nesporno proizlazi iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn – 3792/15 od 30.12.2020. godine preinačene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž – 216/21 od 13.09.2021. koja prema tuženiku proizvodi intervencijski efekt, a tuženi je mogao u to parnici iznositi prigovore da šteta nije posljedica izvođenja ugovorenih radova. Prema čl.53.st.1. ZOO ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu na svakog dužnika dolazi jednak dio duga. S obzirom na činjenicu da su stranke ugovorile čl.61. Ugovora da će tuženik kao izvođač radova nadoknaditi svu štetu naručitelju ako je ona posljedica izvođenja ugovorenih radova, to temeljem odredbe čl. 1108, u svezi čl. 53, ZOO tužitelj ima pravo na isplatu ukupnog iznosa koji je platio oštećeniku po pravomoćnoj presudi. Dakle, suprotno navodima tuženika njegov prigovor urednog i pravovremenog izvršavanja ugovora nije od značaja jer je do štete došlo prilikom izvođenja radova, što je utvrđeno u prijašnjem postupku, a prema tuženiku je nastupio intervencijski efekt pravomoćne presude, a stranke su ugovorile da u tom slučaju- izvođenje povjerenih radova, tuženik nadoknađuje tužitelju cjelokupnu štetu koju je pretrpio. To znači da sve ako je tuženik primijenio sve propisane mjere i poduzeo sve mjere zaštite koje je dužan kao i da je u cijelosti izvršio svoje ugovorne obveze, uzimajući u obzir da su tužitelj i tuženik solidarni dužnici kao i imajući u vidu intervencijski učinak pravomoćne presude na tuženika te ugovorne odredbe ugovora koje su stranke sklopile, tuženik je obveznik plaćanja utuženog iznosa. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge.

24. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao pod točkom I izreke presude.

25. Glede odluke o troškovima parničnog postupka, budući da je odredbom čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama između ostalog, propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođena i tijela koja obavljaju javne ovlasti u obavljanju javnih ovlasti, a da je tužitelj tijelo koje obavlja javne ovlasti, tužitelj nema pravo niti tražiti naknadu parničnih troškova na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

Zagreb, 18.ožujka 2025.

Sutkinja:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

-tužitelju

-tuženiku

-kal. 30 dana