Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-355/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PS iz [adresa], P 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku OD Cvrković & partneri d.o.o. iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 20. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Pere Ivanovića, odvjetnika iz Vukovara, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvoja Plavšića, odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-3874236 sklopljenog između tužiteljice PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, dana 12. siječnja 2007., a sve u dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.164,65 eura (slovima: tri tisuće sto šezdeset četiri eura i šezdeset pet centi), sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena do 31. srpnja 2015., te od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, te od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:

- 1,82 € od 01.04.2008.g. do isplate,

- 12,04 € od 01.11.2008.g. do isplate,

- 1,33 € od 01.12.2008.g. do isplate,

- 14,95 € od 01.01.2009.g. do isplate,

- 17,04 € od 01.02.2009.g. do isplate,

- 17,99 € od 01.03.2009.g. do isplate,

- 15,75 € od 01.04.2009.g. do isplate,

- 16,25 € od 01.05.2009.g. do isplate,

- 12,17 € od 01.06.2009.g. do isplate,

- 9,17 € od 01.07.2009.g. do isplate,

- 9,97 € od 01.08.2009.g. do isplate,

- 11,55 € od 01.09.2009.g. do isplate,

- 11,41 € od 01.10.2009.g. do isplate,

- 9,81 € od 01.11.2009.g. do isplate,

- 12,82 € od 01.12.2009.g. do isplate,

- 15,23 € od 01.01.2010.g. do isplate,

- 18,65 € od 01.02.2010.g. do isplate,

- 17,87 € od 01.03.2010.g. do isplate,

- 22,52 € od 01.04.2010.g. do isplate,

- 21,64 € od 01.05.2010.g. do isplate,

- 23,35 € od 01.06.2010.g. do isplate,

- 38,24 € od 01.07.2010.g. do isplate,

- 35,18 € od 01.08.2010.g. do isplate,

- 44,54 € od 01.09.2010.g. do isplate,

- 41,30 € od 01.10.2010.g. do isplate,

- 36,10 € od 01.11.2010.g. do isplate,

- 47,08 € od 01.12.2010.g. do isplate,

- 61,04 € od 01.01.2011.g. do isplate,

- 51,15 € od 01.02.2011.g. do isplate,

- 54,62 € od 01.03.2011.g. do isplate,

- 50,21 € od 01.04.2011.g. do isplate,

- 51,00 € od 01.05.2011.g. do isplate,

- 69,72 € od 01.06.2011.g. do isplate,

- 71,54 € od 01.07.2011.g. do isplate,

- 87,18 € od 01.08.2011.g. do isplate,

- 79,15 € od 01.09.2011.g. do isplate,

- 70,35 € od 01.10.2011.g. do isplate,

- 69,01 € od 01.11.2011.g. do isplate,

- 68,34 € od 01.12.2011.g. do isplate,

- 72,51 € od 01.01.2012.g. do isplate,

- 76,14 € od 01.02.2012.g. do isplate,

- 76,63 € od 01.03.2012.g. do isplate,

- 74,11 € od 01.04.2012.g. do isplate,

- 75,81 € od 01.05.2012.g. do isplate,

- 76,97 € od 01.06.2012.g. do isplate,

- 75,02 € od 01.07.2012.g. do isplate,

- 75,53 € od 01.08.2012.g. do isplate,

- 74,07 € od 01.09.2012.g. do isplate,

- 70,90 € od 01.10.2012.g. do isplate,

- 74,28 € od 01.11.2012.g. do isplate,

- 75,90 € od 01.12.2012.g. do isplate,

- 74,76 € od 01.01.2013.g. do isplate,

- 68,39 € od 01.02.2013.g. do isplate,

- 73,80 € od 01.03.2013.g. do isplate,

- 74,28 € od 01.04.2013.g. do isplate,

- 72,16 € od 01.05.2013.g. do isplate,

- 65,56 € od 01.06.2013.g. do isplate,

- 65,39 € od 01.07.2013.g. do isplate,

- 453,36 € od 26.07.2013.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.701,54 eura (slovima: tisuću sedamsto jedan eur i pedeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 18. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 303,09 eura (slovima: tristo tri eura i devet centi) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 06. kolovoza 2021. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom dana 12. siječnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 198-50-3874236. Navedenim ugovorom i to u čl. 1. određeno je da: „Kunska protuvrijednost CHF 22.207,87 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“, te u čl. 7. određeno je da: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" "Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke".

1.2. Tužiteljica nadalje navodi da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe udruge Franak nesporno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope ništetna, odnosno da je kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći se u njima nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), te da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Istovremeno ukazuje da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 04. ožujka 2020. kojim je odlučeno u oglednom postupku između ostalog se utvrđuje da je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/93) i čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). Ugovarajući odredbu valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik kao kreditor ima mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita, odnosno bez njegove suglasnosti mijenja visinu novčane naknade koju korisnik kredita ima za isplatiti na ime anuiteta kredita. Ovakva ugovorna odredba bila je obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita. Na ovaj način, prebacujući rizik promjene tečaja na korisnika, tuženik je kao kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega smatra navedenu odredbu ništetnom. Tužitelj u ovom postupku traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Uslijed ništetne odredbe ugovora kojim je kredit tužitelja vezao za valutnu klauzulu u CHF-u, a sama ništetnost je već prethodno utvrđena pravomoćnom presudom VSRH broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., tužitelj je preplatio dio iznosa kredita, te u ovom postupku traži razliku između pojedinačno određenih iznosa anuiteta kredita koje je stvarno platio i iznosa koji je trebao platiti da ugovor nije bio s valutnom klauzulom.

1.3. Tužitelj tvrdi da se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za obračun i isplatu preplaćenog dijela, međutim, tuženik nije zahtjev prihvatio. Obzirom da je tužitelj nestručna osoba i da joj tuženik nije dostavio stvarno izvršeni otplatni plan, to tužitelj nema mogućnosti izračunati iznos preplaćene kamate, stoga si pridržava pravo urediti tužbeni zahtjev po dostavi obračuna, odnosno po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju.

1.4. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 20. prosinca 2024. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 3.164,65 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Čini nespornim da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu koji u članku 12. navodi da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu.

2.1. Tuženik nadalje navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja kako se presuda P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu dijela koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule sama po sebi ima primijeniti na sve ugovore koji su sklopljeni od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. Smatra da je takav stav tužitelja apsurdan, budući da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi pojedinosti u svrhu utvrđivanja je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka. Tuženik ističe kako je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi o jasnoj odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Tuženik ističe kako je tužitelj mogao odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatnu stopu, ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ističe kako je Ugovor o kreditu solemnizirana isprava, koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati.

2.2. Tuženik predlaže da se prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljena, vještaku naloži da uzme u obzir i eventualna razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa. Podredno i opreza radi ističe uvjetni prijeboj eventualne gore navedene razlike sa tužbenim zahtjevom tužitelja. Ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 3 godina od podnošenja predmetne tužbe. Tvrdi da sukladno odredbi iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, tražbine s osnove naknade štete zastarijevaju u roku od tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila, pa se stoga u okviru odgovora na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, te slijedom svega navedenog predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku zaključenog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika (list 8-11), otplatni plan (list 12-13), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković 17.12.2024. (list 50-56), kontrolni ispis unosa korištenja (list 58), otplatni plan (list 59- 62), kontrolni ispis unosa kredita (list 63-64), dnevnik knjiženja korištenja (list 65), prijepis knjigovodstvene kartice (list 66-70), otplatni plan (list 71-72), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 20.02.2025. (list 110-112).

4. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključila 12.01.2007. u svrhu kupnje automobila, koji je koristila za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt niti je imala udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Raspitivala se u auto kućama gdje najprije može dobiti automobil, te su je iz auto kuće Čuljak uputili na ovu banku. Nije tražila kredit u CHF niti je znala da je ovo kredit u toj valuti. Kada je izabrala automobil u auto kući su joj pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebala potpisati. Ugovor je pročitala i odnijela na ovjeru kod javnog bilježnika, no niti javni bilježnik ju nije dodatno upozorio niti nešto pojasnio. Kod potpisivanja ugovora nije mogla pregovarati oko pojedinih odredbi. Nije najbolje znala pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, jer nije financijske struke. Nije se dalje informirala o kreditu u drugoj valuti jer nije znala da će joj kredit biti u CHF budući je tražila kredit u kunama jer je plaću primala u kunama. Nije joj tada bilo poznato da će promjenom tečaja CHF doći do promjene rate kredita. Kredit je zbog velikog povećanja rate morala ranije zatvoriti tako da je podigla drugi kredit kojim je zatvorili ovaj. Nije se kod drugih banaka raspitivala za kredite iz razloga što joj je ova auto kuća jedina mogla odmah dati zamjensko vozilo i u roku mjesec dana automobil koji je odabrala, a koji joj je bio neophodan radi svakodnevnog odlaska na posao. Kredit je otplaćen u cijelosti.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

5.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 15. siječnja 2007. na iznos od 22.207,87 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupnju automobila.

5.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

6. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

6.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

7. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

8. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

9. Analizirajući spornu odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.207,87 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 7. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 7. nepošteno ugovorena odredba u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

11. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

11.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan korištenja po predmetnom ugovoru o kreditu 16.01.2007. za 1 CHF = 4,570235 kn, utvrđen je u visini od 3.164,65 eura.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 3.164,65 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 20.12.2024.

12.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.164,65 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

12.2. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

13. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 06. kolovoza 2021. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

14. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 04.10.2021. i 20.12.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 29.10.2024. i 20.02.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, te trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 275,00 eura čini ukupan iznos od 1.375,00 eura.

15.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i uplaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.701,54 eura.

15.2. Tužitelju nije priznat trošak odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura jer tužitelj nije ničim dokazao da ga je tuženiku odaslao, a osim toga ovaj trošak nije trošak u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da se kao trošak mogu odrediti samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a kako navedeni trošak nije nastao niti za potrebe vođenja ove parnice niti u vrijeme vođenja parnice, to je tužitelj odbijen s ovim dijelom zatraženog troška. Tužitelju također nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

U Vinkovcima 18. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. OD Cvrković & partneri d.o.o., Vukovar – pun. tužitelja

2. Odvjetnik Branimir Iveković, Zagreb – pun. tuženika