REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1400/2023-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje "Slavonija II" 3/3, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa službena osoba MH, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/23-01/292, URBROJ: 512-2501-23-2 od 08. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-560-01/23-01/292, URBROJ: 512-2501-23-2 od 8. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/23-01/754, URBROJ: 512M2-76-23-7 od 8. rujna 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 24. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj u tužbi pojašnjava kako su osporavana rješenja obrazložena nespornom činjenicom da o tužiteljevoj pripadnosti Narodnom odboru Mjesne zajednice Novo Topolje ne postoji materijalni trag. Čak i u slučaju nesporne pripadnosti odredu Narodne zaštite u traženom razdoblju tužitelj ne bi ispunjavao kumulativno propisane uvjete za priznavanje traženog prava odnosno statusa, a sukladno odredbi iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata (''Narodne novine'', broj: 112/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) jer je obavljao samo zadaće organizacijske prirode.
2.1. Smatra da su osporavana rješenja nezakonita jer su se prilikom donošenja noveliranog ZHBDR-a pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite izjednačili u pravima s pripadnicima vojnih postrojbi i policije. Relevantna pravna norma nije teleološki tumačena in favorem tužitelja i drugih pripadnika Narodne zaštite mjesne zajednice kojih je bilo petnaestak iz istog sela, a svi su srpske narodnosti. Navodi kako baš za njih nema pisanog traga u evidencijama jer su se popisi s njihovim imenima navodno izgubili, a što smatra neistinitim. Pojašnjava kako mu je poznato da su u kritičnom vremenu neki od tada samoproglašenih ''vođa" hrvatske nacionalnosti negodovali o formiranju Odreda s pripadnicima srpske nacionalnosti, a o čemu se i svjedok ĆH koji je bio zapovjednik Kriznog štaba izjasnio u svom svjedočenju te naveo kako mu nije poznato zašto se tužiteljevo ime ne nalazi na popisu.
2.2. Pojašnjava kako je u traženom razdoblju bio pod naoružanjem svojim lovačkim karabinom te da su i ostali kolege imali svoje naoružanje. Ne spori činjenicu kako u spornom vremenu i na lokaciji koju je osiguravao (ophodnje, straže, čuvanje vitalnih objekata, izviđanje) nije bilo konkretnih, oružanih borbenih djelovanja, dakle, da nitko od uredno evidentiranih pripadnika, a koji su ostvarili status hrvatskog branitelja nije sudjelovao u oružanima sukobima jer istih, jednostavno, na istočnom području Brodsko-posavske županije nije bilo.
2.3. Navodi kako upravna tijela nisu obrazložila iz kojih razloga ne prihvaćaju iskaze saslušanih svjedoka vjerodostojnim i istinitima u dijelu kojim potvrđuju tužiteljeve navode glede činjenica relevantnih za donošenje pozitivne odluke po njegovom zahtjevu, a to su prije svega njegovo djelatno učešće pod vatrenim naoružanjem u 24- satnom raspolaganju naoružanom odredu od 24. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. odnosno više od 100 dana koji rok je uvjet za prihvaćanje zahtjeva, sve u izravnoj svezi s oružanim otporom, a odnosi se na čuvanje vitalnih objekata na prostoru Mjesne zajednice, noćne straže i ophodnje. Iz toga razloga smatra kako je ostvario propisanu zakonsku pretpostavku jer su njegove radnje bile u izravnoj svezi s oružanim otporom, a koje poimanje otpora su upravna tijela cijenila prilikom donošenja rješenja drugim pripadnicima odbora Narodne zaštite u navedenom vremenu i na istom području. Ujedno, ističe kako su drugi pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite u selima istočnog područja Brodsko-posavske županije ostvarili traženi status već samom činjenicom da su bili evidentirani na popisima zaprimljenim u Područnom uredu obrane.
2.4. Mišljenja je da se u konkretnom slučaju radi o namjernom ispuštanju s popisa djelatnih pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Novo [adresa] među kojima je i tužitelj čime je izravno povrijeđeno njegovo pravo na jednakost pred Zakonom i pravo zabranu diskriminacije po bilo kojoj osnovi zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
2.5. Predlaže poništiti osporavana rješenja te tužitelju priznati status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. uz naknadu troškova ovoga spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je u ovom sporu 11. ožujka 2025. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja te službene osobe tuženika. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. U spis je priložila rješenje ovdje prvostupanjskog tijela kojim se ŠH utvrđuje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kakva je tužiteljeva. Opunomoćenica tužitelja je naglasila kako se predmetno rješenje odnosi na prostor u kojem nije bilo nikakvih borbenih djelovanja kao i da izvedeni dokazi u upravnom postupku, ne samo pisani nego i iskazi svjedoka, nedvojbeno upućuju na zaključak da je tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite. Službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu te dodala kako svjedok ĆH, a koji je saslušan u upravnom postupku, nema utvrđen status ni po jednoj osnovi, dok svjedok VH ima utvrđen status, ali po osnovi pripadnosti 157. brigadi HV-a u 1995. godini.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja koji je kod prvostupanjskog tijela zaprimljen 30. ožujka 2023., a kojim tužitelj traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Novo Topolje, u razdoblju od 24. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
7. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo kako tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osim u razdoblju koje traži zahtjevom.
8. U upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu saslušan je tužitelj te svjedoci ĆH i VH.
8.1. Iz iskaza tužitelja danog kod Područnog odjela za poslove obrane Osijek na zapisnik KLASA: UP/I-560-01/23-01/754, UBROJ: 512M2-76-23-6 od 17. srpnja 2023., a koji prileži spisu tuženika, proizlazi da je Narodnoj zaštiti pristupio u [adresa] i bio je pripadnik od 24. srpnja 2021. do 31. prosinca 1991. Od aktivnosti u odredima Narodne zaštite čuvao je stražu na ulazu i izlazu iz sela i išao u naoružane ophodnje, imao je obuku, bojevo gađanje i druge pripremne radnje za odlazak na bojište, bio je vojnik. Zapovjednik mu je bio ĆH, bio je u narodnoj zaštiti od početka, a pripadnik civilne zaštite nije bio niti trenutka. Imao je svoje kupljeno oružje. Na upit službene sobe vezano za detaljniji opis aktivnosti s posebnim naglaskom na borbeno djelovanje ponavlja kako je bio stražar, išao u naoružane ophodnje i sudjelovao u drugim obrambenim pripremama. Naveo je i kako su s vremena na vrijeme imali i obuku kako bi naučili rukovati s vrstama naoružanja s kojima nisu znali i bili spremni za odlazak na bojište kao i da su vršili motrenje i nadzor prostora te ostale radnje na temelju zapovijedi. Aktivnosti je provodio u smjenama svaki ili svaki drugi dan, a u to vrijeme nije bio u radnom odnosu. O njegovoj pripadnosti mogu posvjedočiti ĆH i VH, a materijalnih dokaza pored onih koje je priložio uz zahtjev nema.
8.2. U svom iskazu danom kod Područnog odjela za poslove obrane Osijek na zapisnik KLASA: UP/I-560-01/23-01/754, URBROJ: 512M2-76-23-5 od 17. srpnja 2023., svjedok VH navodi kako su zajedno bili na dežurstvima u periodu od 1991. pa do kraja 1992., držali straže na ulazu i izlazu iz sela, kod vitalnih objekata i na drugim mjestima te bili naoružani. Svjedok je naveo da je kao lovac imao vlastito oružje dok je tužitelj dobio nabavnu dozvolu i sam sebi kupio naoružanje. Na straže su išli svaki dan po rasporedu. Naveo je da danas postoji problem jer popisa na kojem su svi koji su išli na straže nema te pojašnjava kako su bili dežurni zajedno sa policijom iz Vrpolja. Također, naveo je kako borbenih djelovanja nije bilo osim što su držali straže i da nema materijalnih dokaza osim potvrde koju su mu izdali 2000. godine u Općini Donji Andrijevci.
8.3. Nadalje, u svom iskazu danom kod Područnog odjela za poslove obrane Osijek na zapisnik KLASA: UP/I-560-01/23-01/734, UBROJ: 512M2-76-23-2 od 13. travnja 2023., svjedok ĆH iskazao je kako je odredima Narodne zaštite pristupio u [adresa] i bio je zapovjednik Kriznog štaba po zapovijedi PH. Naveo je kako je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Novo Topolje u traženom razdoblju. Također, naveo je kako je to organizirao te da su postojali popisi, ali sada ih više nema. Iskazao je da je tužitelj išao na stražu na ulaze i izlaze iz sela i kod važnih objekata u selu i u naoružane ophodnje prema neprijateljskim uporištima te je vršio nadzor i motrenje prostora, bio je lovac i imao svoje lovačko naoružanje. Svjedok navodi kako u vremenu dok je bio zapovjednik odnosno pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite na tom području nije bilo borbenih djelovanja osim straže kao i da se pomagalo izbjeglicama. Ne zna zašto se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Novo Topolje i pojašnjava kako je u tome mjestu bilo dosta srpskog stanovništva kojima se nije baš vjerovalo, ali da su isti bili zajedno s njima na straži. Navodi kako nema materijalnih dokaza u prilog svojih navoda.
9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki b. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR).
10. Prema članku 3. stavku 1. ZHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
10.1. Prema članku 3. stavku 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10.2. Također, prema članku 3. stavku 3. ZHBDR-a hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.
11. Člankom 179. stavkom 1. točkom a) ZHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
12. Drugim riječima, citirane odredbe Zakona na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tako je nužno kumulativno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta RH bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga RH u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana), odnosno sukladno točki c) istog stavka najmanje 30 dana ako nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka te u tom periodu kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta RH na način da je pružan oružani otpor agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.
13. Slijedom iznesenog, prema mišljenju ovoga Suda pravilno je u upravnom postupku utvrđeno kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za tužitelja jer u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. ZHBDR-a nije bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata odnosno osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) odnosno pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora.
13.1 Naime, prema iskazima svjedoka ĆH i VH koji su ispitani u upravnom postupku, kao i prema iskazu samog tužitelja, aktivnosti tužitelja koje su se odnosile na čuvanje straže, naoružane ophodnje, obuku i pripremne radnje za odlazak na bojište, premda predstavljaju doprinos tužitelja obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ne predstavljaju sudjelovanje koje bi se moglo podvesti pod odredbu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, pa stoga nije ispunjen taj zakonski uvjet.
13.2. Pri tome valja reći kako i sam tužitelj u svom zahtjevu kojim je pokrenut upravni postupak navodi da nije izravno sudjelovao u borbenim akcijama niti u institucionalno organiziranim obukama za bojište, dok u tužbi ističe kako ne spori niti činjenicu da u spornom vremenu i na lokaciji koju je osiguravao (ophodnje, straže, čuvanje vitalnih objekata, izviđanje) nije bilo konkretnih, oružanih borbenih djelovanja, a navodi i kako oružnih sukoba na istočnom području Brodsko-posavske županije nije bilo.
14. Dakle, analizirajući izvedene dokaze u upravnom postupku, ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika kako tužitelj nije bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite na način propisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a. Iako, uz tužitelja, i saslušani svjedoci potvrđuju da je bio pripadnik odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Novo Topoljevo, istodobno to ne čine na način opisan u članku 3. stavku 2. ZHBDR-a jer niti svjedoci niti tužitelj detaljno ne opisuju bilo kakvo izravno i kontinuirano borbeno djelovanje niti neposredne i konkretne kontinuirane borbene akcije ili pak djelovanje u izravnoj vezi s takvim otporom, a što posljedično uključuje odlazak na bojište ili borbeni položaj. Drugim riječima, činjenica što je tužitelj obavljao poslove stražarenja, naoružane ophodnje i sudjelovanja na obuci, a bez dovođenja u izravnu vezu s kontinuiranim oružanim otporom agresoru, nije dostatna za zaključak da tužitelj udovoljava uvjetima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a da bi mu se priznao traženi status u traženom razdoblju.
15. U odnosu na prigovor tužitelja da je druga osoba u istoj situaciji ostvarila status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite zbog čega smatra da i on ima pravo na taj status, treba reći kako takva argumentacija ne predstavlja dokaz u konkretnom upravnom sporu, već je tužitelj radi ostvarenja traženog statusa trebao dokazati postojanje prethodno citiranih zakonskih uvjeta, a što nije učinio.
16. Također, od utjecaja na drugačiju odluku u ovome sporu nisu niti navodi tužitelja, hrvatskog branitelja u razdoblju od 24. srpnja 1992. do 22. listopada 1992., kako je namjerno ispušten sa popisa djelatnih pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Novo Topolje radi svoje narodnosti.
17. Stoga, kako tužitelj kumulativno ne ispunjava uvjete određena člankom 3. stavkom 1. i 2. ZHBDR-a Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
18. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 18. ožujka 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Opunomoćenici tužitelja
2. Tuženiku
3. U spis
