REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1355/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-464/2024-6 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka I. presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-464/2024-6 od 19. srpnja 2024.

II. Djelomično se prihvaća žalbe tuženika, preinačava se točka II. presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-464/2024-6 od 19. srpnja 2024., odluka o troškovima postupka, tako da sada glasi:

„Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.960,49 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu od 132,39 eura s pripadajućim zateznim kamatama odbija , na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija, kao neosnovan.“

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.590,32 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihovog dospijeća (počevši od 4. studenog 2008. do 23. veljače 2011.) do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.092,88 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), jer pobijana presuda proturječi sama sebi, budući da prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da tuženik nije na transparentan način tužitelju objasnio značajke valutne klauzule CHF i odnos s drugim odredbama na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koji za njega proizlaze, odnosno da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužitelja o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu, a sud nije uzeo u obzir saslušanje javnog bilježnika. Odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga je počinio povredu odredbe parničnog postupka. Navodi da u presudi nije obrazloženo zašto sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka izrađeno u skladu s pravilima struke ni zašto smatra da su prigovori tuženika neosnovani. Stoga se ocjena nalaza i mišljenja vještaka ne može smatrati valjanom. Smatra kako je izradom nalaza i mišljenja po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i tečaju, a ne po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kunske kredite koje su važile u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ostvarena dvostruka korist tužitelja na štetu tuženika, bitna povreda odredaba parničnog postupka. Ukazuje da mu treba omogućiti raspravljanje pred sudom, a u tom smislu i izvesti dokaze koje je predložio, a sud to nije učinio. Pritom ni tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u obrazloženju presude nije dao valjane razloga za odbijanje predloženih dokaza. Osim toga, u odnosu na izrađeni nalaz i mišljenje, tuženik smatra kako je bilo potrebno uvažiti prigovore tuženika za razdoblja kad su anuiteti po tečaju švicarskog franka bili niži od onog početno ugovorenog, te je prilikom provedbe vještačenja potrebno utvrditi i tzv. negativnu razliku u preplati. Slijedom toga, neosnovano je prvostupanjski sud usvojio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku vrijednosti valutnoj tečaja, obzirom da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, sukladno članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO). U odnosu na navode suda o neosnovanosti pozivanja na zastaru, ističe kako smatra da su potraživanja s osnova stjecanja bez osnove nastala prije 25. veljače 2016. zastarjela, odnosno u roku od 5 godina prije podnošenje tužbe dana 25. veljače 2021. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu postojanja pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe protiv tuženika, navodi da smatra spornim postojanje pravnog interesa tužitelja na podnošenje tužbe kojom bi se utvrđivala ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu koji su tužitelj i tuženik zaključili jer se u predmetnom postupku ne radi o postupku naknade štete, već o potraživanju stečenog bez osnove. Zato ne postoji ni pravna osnova ni pravni interes tužiteljice za podnošenje ove tužbe. U svakom individualnom, pojedinačnom sporu potrebno je sagledati sve okolnosti predmetnog slučaja, da bi se odredilo i obrazložilo da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne. Sud nije dao jasne i konkretne razloga zbog kojih bi našao da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli CHF ništetne pa presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Nije ju moguće ispitati te je nerazumljiva. Predmetne odredbe ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom dosude tijeka kamata sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a jer bi dan otkad teku zakonske zatezne kamate trebao biti dan podnošenja tužbe. Tužitelj tijekom postupka niti je tvrdio niti dokazao da se obratio tuženiku sa zahtjevom za vraćanje novca stečenog bez osnove. Sud je propustio odbiti u presudi tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška, kao da isti zahtjev nije ni podnio. Ističe da je prvostupanjski sud tužitelju priznao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 132,39 eura, iako su nakon Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 51/2023., dalje: ZIZSP) na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 20. Zakonom o sudskim pristojbama od dana 20. svibnja 2023. od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je sve za sve radnje tužitelja primjenjivao Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.) i to za razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena, odnosno i za razdoblje prije 17. studenog 2023. jer je time povrijeđeno načelo zabrane retroaktivnosti na štetu tuženika, dok sud za svoje stajalište ne navodi adekvatne razloge pa se takva presuda ne može ispitati. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje presude suda prvog stupnja. Traži naknadu troška žalbe.

4. Žalba tuženika je osnovana tek u dijelu odluke o trošku.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je konačno specificirani zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.590,32 eura na ime preplaćenog iznosa prema ništetnim odredbama Ugovora o kreditu broj: 236-164/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključenog 28. lipnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, u pogledu valutne klauzule kojom je glavnica vezana za švicarski franak, u razdoblju od listopada 2006. do veljače 2011., sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

6. Presudom poslovni broj: P-382/2021-42 od 11. srpnja 2023., prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu u iznosu od 8.590,32 eura, uz zaključak kako je odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ništetna, rezultat nedopuštenog postupanja tuženika pri zaključivanju tog ugovora, budući da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao ugovorne strane. Zato ocjenjuje da tužitelj ima pravo na traženu isplatu preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike koje je tuženiku isplatio na temelju ništetne odredbe ugovora, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare. Odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 3,05 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihovog dospijeća (počevši od 3. do 16. studenog 2006.) do isplate.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-1025/2023-2 od 16. veljače 2024. prihvaćena ie žalba tuženika te je ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-382/2021-42 od 11. srpnja 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novo suđenje, jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, budući da je odredio samo pisanu dopunu nalaza i mišljenja te potom ocjenom pisanog nalaza i mišljenja vještaka i njegove pisane dopune utvrdio odlučne činjenice, a tuženik je zahtijevao usmeno saslušanje vještaka, pa mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je, nakon provedene usmene dopune nalaza i mišljenja vještaka, naložio tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos s osnove CHF valutne klauzule u ukupnom iznosu od 8.593,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na podrobnije pojedinačno navedene iznose u toj točki, te parnični trošak u iznosu od 2.092,88 eura sa zateznom kamatom tekućom od

19. srpnja 2024. do isplate.

9. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda i dodatno pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka, one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a), kao i na ispravnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

10. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a time što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika, budući da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka, pa i u odluci broj U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022., zaključio da se saslušanjem javnog bilježnika „ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti … rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.“

10.1.2. Navedena bitna povreda nije počinjena ni tijekom provođenja vještačenja, jer je, protivno navodima tuženika, vještakinja za financije, računovodstvo i poreze ĆŽ pozvana na očitovanje o prigovorima tuženika te se na okolnosti koje je predložio tuženik očitovala na način da je prigovore otklonila. Time što su njegovi prigovori na nalaz i mišljenje vještakinje argumentirano ocijenjeni neosnovanima tuženiku nije uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom.

10.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pa je žalba tuženika u dijelu kojim ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka neosnovana.

11. U ovom stadiju postupka više nije sporno sklapanje Ugovora o kreditu broj: 236- 164/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 28. lipnja 2006. na iznos od 60.000,00 CHF, uz rok otplate od 20 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

11.1. Sporno je i nadalje je li prilikom sklapanja navedenog Ugovora tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te jesu li ništetne i ima li tužitelj zato pravo zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa kojeg je tuženik od njega naplatio na temelju takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (članci 1111. i 1115. ZOO-a). Osim toga, sporna je i osnovanost prigovora zastare, što ga je tijekom postupka istaknuo tuženik.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje na nepravilne zaključke prvostupanjskog suda u vezi s utvrđenjem ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a konkretan slučaj upravo ispunjava kriterije da bi se na njega odnosila odluka o kolektivnom sporu (ugovor je zaključen 28. lipnja 2006., u vrijeme obuhvaćeno odlukom iz kolektivnog spora i sadrži klauzulu o valuti CHF).

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 323. stavka 1. u vezi s člancima 1111. i 1115. ZOO-a pravilno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu u pobijanoj presudi navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključivši da je na temelju navedene ništetne odredbe predmetnog ugovora tuženik nezakonito ugovorenom valutnom klauzulom od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno imao pravo naplatiti, upravo u presuđenim iznosima, pa da je te iznose s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužitelju.

13.1. Naime, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošteni stjecatelj i da je, kao takav, na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a), a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud jer je s obzirom na odredbu članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/03), već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i posljedično tome ništetna i da mu sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio ne pripada. Banke su (ovdje tuženik) bile nesavjesne od samog zaključenja ugovora, a ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo njima, kao profesionalcima.

13.2. Pritom, valja navesti kako nije bilo razloga za provođenje dopune predloženog vještačenja po tuženiku radi uračunavanja negativnih razlika vrijednosti valutnog tečaja. Naime, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako nije osnovan istaknuti prigovor prijeboja po tuženiku od 8. svibnja 2023. jer tužitelj doista, plaćajući manje anuitete od utvrđenih po početnom otplatnom planu zbog tečajne razlike CHF, a koji su nastali kao posljedica valutne klauzule u Ugovoru o kreditu, nije ništa primio pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi negativnih razlika.

13.3. Stoga, tuženik neosnovano osporava pravilnost nalaza i mišljenja što ga je prvostupanjski sud ocijenio stručnim i nepristranim, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik svojom žalbom. Zato takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer predstavlja dokaz na kojem je osnovano utemeljena odluka o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužitelja.

14. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o istaknutom prigovoru zastare. U odnosu na ove žalbene navode tuženika, valja istaknuti da u situaciji ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite te se navedeni zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog iz tog postupka. Takvo je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, doneseno i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. Stoga, kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je zastara počela teći, a predmetni postupak pokrenut je tužbom 25. veljače 2021., to nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

15. Predmet žalbenog postupka je i odluka o parničnom trošku, a žalba o toj odluci je u manjem dijelu osnovana. Pritom, to što prvostupanjski sud nije odbio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka ne utječe na pravilnost i zakonitost predmetne presude u tom dijelu, budući da je iz obrazloženja predmetne presude vidljivo da je tužitelju trošak parničnog postupka dosuđen primjenom odredbe iz članka 154. stavka 5. ZPP-a jer je u pogledu glavne stvari uspio u pretežitom dijelu (nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva), o čemu se prvostupanjski sud izjasnio u točki 38.1. obrazloženja, što ujedno znači da tuženik, koji je spor izgubio, nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

15.1. Žalba tuženika nije osnovana ni u dijelu kojim upućuje da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima pogrešno primijenio odredbe Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 126/2022.) od 24. listopada 2022. za razdoblje prije njenog stupanja na snagu. Naime, odredbom Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa) propisano je da sud, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a koju je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i primijenio.

15.2. Međutim, djelomično je osnovana žalba jer tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 132,39 eura jer je tužitelj u vrijeme nastanka te pristojbene obveze (11. srpnja 2023.) bio oslobođen plaćanja te pristojbe prema čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018., 51/2023., dalje ZSP). Naime, čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/2023.) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., dakle prije donošenja prvostupanjske presude, propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj. Zato tužitelj nema pravo na naknadu tog troška.

15.3. Stoga je valjalo djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka, i odlučiti kao u točki II. izreke (po članku 380. točki 3. ZPP-a).

16. Žalba tuženika protiv glavnog zahtjeva odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, dok je u pogledu sporednog zahtjeva djelomično preinačena u manjem dijelu, a potvrđena u pretežitom dijelu. Tuženik je sa žalbom uspio svega u manjem dijelu sporednog zahtjeva pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka prema odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a, a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je jer je ocijenjen nepotrebnim, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

U Puli, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić