Poslovni broj: Usž-2565/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SUNČANA OPATIJA j.d.o.o., Veprinac, Pehji 2, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, Opatija, M. Tita 28, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14, radi koncesijskog odobrenja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2621/2023-7 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2621/2023-7 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-342-22/23-01/77, URBROJ: 530-03-2-1-2-23-3 od 27. listopada 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijaju se žalbe tužitelja i potvrđuju rješenja Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Opatije, KLASA: UP/I-342-02/23-01/440, URBROJ: 2170-12-01/01-23-4 i KLASA: UP/I-342- 02/23-01/368, URBROJ: 2170-12-01/01-23-4, oba od 30. lipnja 2023. Potonjim prvostupanjskim rješenjima, koja se odnose na istu mikrolokaciju 9, plaža Ičići, odbijaju se zahtjevi za davanje koncesijskih odobrenja za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja suncobrana, ležaljki, sandolina, pedalina, sup daski i sefova u montažnom objektu.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, ističe da je pobijana odluka zahvaćena bitnom povredom pravila sudskog postupka jer svaka sudska odluka mora biti valjano i iscrpno obrazložena kako bi se istu moglo ispitati, a pobijana presuda takvog obrazloženja nema, jer obrazloženje ne sadrži razloge o (ne)osnovanosti tužiteljevih navoda iz tužbe, čime je prvostupanjski sud povrijedio Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo tužitelja na pravično suđenje, koje obuhvaća pravo na sud, pravo na obrazloženu odluku i zabranu arbitrarnosti. Navedeno, po mišljenju tužitelja, proizlazi i iz činjenice da je u presudi korišteno obrazloženje iz nekog drugog postupka (vezano za odgodu rasprave koju nije tražio), a što ukazuje i na to da je prvostupanjski sud propustio utvrditi potpuno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari odbijanjem prijedloga tužitelja da se provede dokaz saslušanjem svjedoka AZ. Budući da prvostupanjski sud nije razmotrio tužbene navode, tužitelj ponavlja u žalbi kako je Vijeću za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Opatije dostavio zahtjeve za tri mikrolokacije predviđene Godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom za 2023. godinu u jednoj kuverti, te je jednako tako dodatne dokaze za tri zahtjeva (tri mikrolokacije) sukladno zaključku za dopunu zahtjeva, dostavio prvostupanjskom tijelu u jednoj kuverti. Kako dva zahtjeva za dvije mikrolokacije (iz iste kuverte) nisu odbijeni kao neuredni, već se to dogodilo samo s trećim zahtjevom (iz iste kuverte) za plažu Ičići, to tužitelj zaključuje da je prvostupanjskom tijelu bio dostavljen i izvod iz sudskog registra. Dakle, činjenica registracije tužitelja za djelatnost za koju se traži koncesijsko odobrenje bila je prvostupanjskom tijelu poznata iz postupka odlučivanja po njegovom zahtjevu za drugu mikrolokaciju u postupanju po istom Godišnjem planu upravljanja pomorskim dobrom. Dodaje, kako odredbe članka 47. stavka 2. i članka 58. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) nisu u koliziji s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) i Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru ("Narodne novine", broj: 36/04., 63/08., 133/13. i 63/14. – dalje u tekstu: Uredba) te nema nikakve zapreke za njihovu primjenu u konkretnom slučaju. Naime, navedene odredbe ZUP-a ne propisuju da dokaz registracije za djelatnost za koju se traži koncesijsko odobrenje nije potreban, već samo da taj dokaz, budući se radi o dostavi podataka iz službene evidencije (sudskog registra), nije potrebno posebno dostavljati. S tim u vezi, međutim, prvostupanjska odluka ne sadrži nikakvo obrazloženje, već samo navodi odredbe Uredbe, koje tužitelj ni na koji način ne dovodi u pitanje, nego ukazuje na nužnost njihove zdravorazumske primjene u cjelini s mjerodavnim odredbama ZUP-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te tuženiku naložiti nadoknaditi mu prouzročeni trošak spora, uvećan za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ističe kako tužitelj ponavlja navode iznesene i u tužbi, slijedom čega ostaje u potpunosti kod obrazloženja svog rješenja, odgovora na tužbu, kao i obrazloženja osporene presude. Smatra da je predmetna žalba u cijelosti neosnovana te predlaže ovom Sudu istu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. toga Zakona, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio već na raspravi, a ponovio u obrazloženju presude (točka 7. obrazloženja), osnovano ocjenjujući da je izvođenje dokaza (saslušanjem) suvišno, kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

9.1. Okolnost pak što je na završetku tog odlomka (točka 7. obrazloženja presude), nakon iznošenja razloga na kojima temelji odluku o odbijanju provođenja predloženih dokaza, prvostupanjski sud dodatno naveo da odbija odgodu rasprave, iako to tužitelj nije tražio, po ocjeni ovoga Suda ne predstavlja takvu povredu zakona zbog koje bi osporenu presudu valjalo poništiti, osobito imajući u vidu činjenicu da se u tom dijelu radi o očitoj pogrešci u pisanju, a što proizlazi i iz zapisnika o raspravi (u sadržaju kojeg nije ni navedeno da je tužitelj tražio odgodu rasprave).

10. Nadalje, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZUP-a, Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i Uredbe, osnovano zaključio da tužitelj uz zahtjev za dodjelu koncesijskih odobrenja nije dostavio svu propisanu dokumentaciju jer, niti nakon poziva na dopunu zahtjeva (zaključak od 28. ožujka 2023.), nije dostavio dokaz o registraciji djelatnosti za koju traži odobrenje, a što, i po ocjeni ovoga Suda, čini zapreku da se njegovom zahtjevu udovolji.

11. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ne osporava da traženi dokaz nije dostavio uz zahtjev, već tvrdi da je izvod iz sudskog registra dostavio na naknadno traženje prvostupanjskog tijela u jednoj koverti (za taj i duga dva postupka), iako za takve tvrdnje nema podloge u podacima sveza spisa. S tim u vezi za napomenuti je da je postupak dodjele koncesijskog odobrenja strogo formalan postupak te da je podnositelj zahtjeva traženu dokumentaciju dužan dostaviti uz svaki zahtjev posebno.

12. Nije pravno odlučno niti pozivanje tužitelja na odredbe članka 47. stavka 2. i članka 58. stavka 2. ZUP-a, kojima je propisano da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima javnopravno tijelo vodi službenu evidenciju, te da nije potrebno dokazivati takve činjenice, kao niti općepoznate činjenice, odnosno činjenice poznate službenoj osobi. Ovo iz razloga jer se ovdje radi o postupku davanja koncesijskog odobrenja, za koji se zahtjev podnosi na propisanom tiskanom obrascu, koji čini sastavni dio Uredbe (Prilog 3), a uz koji je potrebno priložiti Uredbom propisane dokaze, slijedom čega se u konkretnom slučaju radi o takvim dokazima koje je dužan dostaviti podnositelj zahtjeva, a što je ovdje izostalo.

13. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović