Poslovni broj: Usž-2830/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VO, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-421/2023-8 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-421/2023-8 od 2. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-13/149, URBROJ: 531-07-01-03/11-22-2 od 16. prosinca 2022., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2017- 10/07544, URBROJ: 251-10-31-1/26-22-5-LI od 31. svibnja 2022. godine. Potonjim prvostupanjskim rješenjem odbacuje se, kao nepravodobna, žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2017-10/07544, URBROJ: 251-13-01/1-2017-1 od 27. ožujka 2017., kojim je tužitelju, u predmetu ovrhe komunalne naknade, određeno podmiriti dugovanje na ime glavnice 2.359,20 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, sve na način opisan tim rješenjem.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima upire na točku 13. presude, kojom se obrazlaže da je rješenje prvostupanjskog tijela od 27. ožujka tužitelju ubačeno u poštanski sandučić 13. prosinca 2017. u 13,15 h, nakon prethodno ostavljene obavijesti od 4. prosinca 2018., a koji navod je kontradiktoran – obavijest od 4. prosinca 2018., a dostava navodno 13. prosinca 2017., te žalba preporučenom poštom dana 22. prosinca 2017. nakon isteka zakonskog roka od 8 dana. Iz izloženog tijekom dosadašnjeg postupka i iskaza na ročištu od 25. travnja 2024., prvostupanjski sud ne može zaključiti da je rješenje tuženika nezakonito. Dana 2. listopada 2023. tužitelj je za istovjetnu pravnu stvar dobio rješenje o obustavi prisilne naplate komunalne naknade utvrđene rješenjem od 2. siječnja 2008., gdje se konstatira "Ovrha određena na temelju isprave koja nije stekla svojstvo izvršnosti u vrijeme donošenja rješenja.". Točkom 15. obrazloženja presude se navodi kako je "Navedeno postupanje u skladu s pravilima o osobnoj dostavi, članak 85. ZUP-a". S obzirom na sve izloženo, tužitelj smatra da relevantne činjenice nisu u potpunosti i pravilno utvrđene, slijedom čega predlaže ovom Sudu osporenu presudu poništiti iz razloga proturječnosti u spisu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa, osobito dostavnice koja prileži uz rješenje o ovrsi od 27. ožujka 2017., razvidno je da je dostava tog rješenja izvršena sukladno odredbi članka 85. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. – dalje u tekstu: ZUP), jer dostavljač, nakon ostavljene obavijesti 4. prosinca 2017. (u osporenoj presudi pogrešno je navedena 2018. godina), ponovno nije zatekao tužitelja na mjestu dostave, zbog čega je pismeno ostavio u poštanskom sandučiću tužitelja dana 13. prosinca 2017. u 13,15 sati.
7. Prema pak odredbi članka 85. stavka 5. ZUP-a, dostava se smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.
8. Kraj takvog stanja stvari, i po ocjeni ovoga Suda, ima se smatrati da je osobna dostava predmetnog rješenja o ovrsi od 27. ožujka 2017. uredno izvršena dana 13. prosinca 2017., slijedom čega je rok od 8 dana za podnošenje žalbe istekao 21. prosinca 2017. (četvrtak), a što žalbu tužitelja podnesenu putem pošte preporučeno
22. prosinca 2017. čini nepravodobnom.
9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj upire na naknadno doneseno rješenje prvostupanjskog tijela od 19. rujna 2023. (dostavljeno uz žalbu), a kojim je obustavljena prisilna naplata dozvoljena rješenjem o ovrsi od 2. studenoga 2020. Ovo ne samo iz razloga što predmet ovog postupka nije navedeno rješenje o ovrsi, već i zbog toga što se, sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a, u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, a što je ovdje slučaj.
10. Na kraju, a s obzirom na navode žalbe izjavljene protiv rješenja o ovrsi, kojima tužitelj osporava vlasništvo stambene jedinice za koju mu je određena prisilna naplata komunalne naknade, iako nije od utjecaja na rješavanje ove stvari, Sud nalazi potrebnim napomenuti da se prigovor s tim u vezi ne može s uspjehom isticati u postupku ovrhe, već je tužitelj u takvoj situaciji imao (ima) mogućnost postupiti po članku 94. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20.), odnosno nadležnom prvostupanjskom tijelu prijaviti promjenu osobe obveznika plaćanja komunalne naknade. To stoga jer ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade, dužan je, sukladno članku 94. stavku 4. ZKG-a, platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.
11. Kako, dakle, tužitelj u žalbi protiv osporene presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
