REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1033/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV-PROJEKT d.o.o., OIB 53987451153, Split, Put Supavla 1, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Luetić & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, OIB 61738073226, Pula, Zagrebačka 30, kojeg zastupa punomoćnik Marko Babić, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2019-127 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2019-127 od 15. siječnja 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2019-127 od 15. siječnja 2025. u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.352,04 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2019-127 od 15. siječnja 2025. djelomično je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 21.302,01 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore od 26. lipnja 2018. do isplate (točka I. izreke).

2. Rješenjem istoga suda istoga broja i istoga datuma naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.658,12 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 15. siječnja 2025. do isplate (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.375,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 15. siječnja 2025. do isplate (točka III. izreke).

3. Protiv presude u točki I. izreke i rješenja u točkama II. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.352,04 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu i rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su presuda i rješenje pravilni i na zakonu osnovani.

7. U postupku koji je prethodio donošenju presude i rješenja, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a suprotno žalbenim navodima – nije počinjena navedena bitna povreda postupka. Naime, izreka presude i rješenja su jasne i razumljive, ne proturječe same sebi i razlozima odluke, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

8. Uvodno se ukazuje da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno u skladu s odredbama članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22); time da je od 1. siječnja 2024. euro službena valuta u Republici Hrvatskoj.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 21.302,01 EUR (budući je za iznos od 14.867,53 EUR povučena tužba, pravomoćno) a u svezi Ugovora o javnoj nabavi usluga od 22. kolovoza 2017. i Aneksu tom ugovoru od 1. ožujka 2018.

10. Prema Ugovoru o javnoj nabavi usluga od 22. kolovoza 2017. (list 20. -22. spisa) tužitelj je bio dužan preuzeti izvršenje predmeta nabave u skladu s uvjetima određenim u dokumentaciji o nadmetanju u provedenom postupku javne nabave Ev. br. 01-2017-MV i vlastitom ponudom od 18. srpnja 2017., a koji dokumenti su sastavni dio ugovora. Isto tako, tužitelj (ugovaratelj) je u obvezi da na pisani zahtjev naručitelja (tuženika) u svim fazama izrade projektne dokumentacije, izvrši sve potrebne izmjene u projektu koje naručitelj (tuženik) ocijeni korisnim, a koji su u skladu s pravilima struke, u svrhu ispunjenja i zaštite naručiteljevih (tuženikovih) interesa opisanih u projektnom zadatku.

11. Pravilno je sud ocjenom i analizom dokumentacije koja prileži spisu te ocjenom i analizom provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ani Hečimović zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 21.302,01 EUR.

12. Tako je ocjenom i analizom nalaza i mišljenja vještaka sud utvrdio da je za prekoračenje roka izrade glavnog projekta odgovoran tužitelj. Pravilno je sud proveo vještačenje sukladno odredbama članaka 250. -262. ZPP-a te je pravilno ocijenio da tužitelj nije argumentirano doveo u pitanje pravilnost i stručnost nalaza i mišljenja, odnosno nepristranost vještaka; a što je sve jasno i detaljno obrazložio.

13. Pravilno je sud zaključio da je tuženik predao, a tužitelj preuzeo svu dokumentaciju potrebnu za izvršenje posla danom sklapanja ugovora 22. kolovoza 2017., a kako to proizlazi iz članka 6. stavka 1. Ugovora o javnoj nabavi od 22. kolovoza 2017., kada je tužitelju sva dokumentacija predana u fizičkom obliku, a na njegovo traženje su dodatno dostavljeni neki dokumenti i u elektronskom obliku. Stoga, rok za izradu glavnog projekta teče od 23. kolovoza 2017. i traje do 22. listopada 2017., a sve kako proizlazi i iz nalaza vještaka.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 24. ožujka 2024. i dopuna nalaza od 16. i 21. kolovoza 2024. proizlazi da izmjene projektnog zadatka, izrada geodetskog projekta i rješavanje imovinskopravnih pitanja nisu bili od utjecaja na produljenje rokova i da u ugovorenom roku nisu ishođene ni sve potvrde javnopravnih tijela, te da je za prekoračenje rokova u izradi glavnog projekta odgovoran tužitelj. Rok za izradu projekta rušenja, izradu glavnog projekta s ishođenim posebnim uvjetima i potvrdama javnopravnih tijela, te potvrdama revidenata kontrole i revizije nedvosmisleno je određen u članku 4. alineji 1. Ugovora o javnoj nabavi od 22. kolovoza 2017. te iznosi 60 kalendarskih dana od potpisa ugovora. Nije sporno da je glavni projekt predan tuženiku 5. siječnja 2018., prema tome, sa zakašnjenjem od 74 dana.

15. Naime, tužitelju je sva dokumentacija pa i Geodetski projekt predan u trenutku sklapanja Ugovora od 22. kolovoza 2017., te je člankom 6. Ugovora jasno utvrđeno da je tuženik predao, a tužitelj preuzeo potrebnu dokumentacijsku podlogu za izvršenje posla, te da ne postoje smetnje koje bi onemogućile tužitelja u izvršenju ovim Ugovorom preuzetih obveza. Tužitelj je geodetsku podlogu primio danom potpisa Ugovora, ali dodatno i elektronskim putem, a tužitelj je u smislu članka 4. stavka 1. alineje 1. Ugovora glavni projekt trebao izraditi u roku od 60 dana, dakle do 23. listopada 2017.; a dostavio ga je tek 5. siječnja 2018., prema tome, sa 74 dana zakašnjenja. Ova činjenica kašnjenja jasno je utvrđena i Odlukom SAFU od 11. srpnja 2018. Nadalje, tužitelj se obvezao da će u svim fazama izrade projektne dokumentacije (članak 1. stavak 2. Ugovora) izvršiti sve potrebne izmjene u projektu koje naručitelj ocjeni korisnim. Prema članku 3. Ugovora smatra se da je ugovaratelj temeljio ugovornu cijenu na podacima, potrebnim obavijestima i na saznanju o svim relevantnim stvarima, te da je dobio sve potrebne informacije o svim okolnostima koje mogu utjecati na izvršenje njegovih usluga po ovom Ugovoru. Prema članku 4. stavku 4. Ugovora određeno je da se ispravljanje nedostataka u projektnoj dokumentaciji uočenih od strane naručitelja neće smatrati opravdanim razlogom za produženje rokova. Prema tome, valja zaključiti da razlog kašnjenja tužitelja s izradom glavnog projekta nije nedostatak geodetske podloge, neriješenih imovinskopravnih odnosa ni izmjena projektnog zadatka – nego činjenica da tužitelj nije poštovao rok iz članka 4. stavka 1. alineje 1. Ugovora od 60 dana za izradu glavnog projekta.

16. Slijedom iznesenog, valjala zaključiti da je tužitelj odgovoran za kašnjenje u izradi glavnog projektna i to za 74 dana, a sve u smislu članka 4. alineje 1. Ugovora o javnoj nabavi od 22. kolovoza 2017. Prigovori tužitelja u odnosu na promjenu projektnog zadatka, izradu geodetskog projekta i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa – nisu osnovani i tužitelja ne oslobađaju odgovornosti za povredu ugovora. Naime, tužitelj je sam ponudio kratki rok od 60 dana za izradu glavnog projekta s ishođenim svim suglasnostima i potvrdama revizora pa je upravo zbog tog kratkog roka bio izabran najpovoljnijim ponuditeljem. Međutim, upravo zbog tog kratkog roka je bio izabran najpovoljnijim ponuditeljem. Vještak je utvrdio da je to „nemoguće izvediv zadatak“ te je utvrdio da tužitelj nije izradio i predao glavni projekt odnosno nije ishodio sve suglasnosti i potvrde zbog čega je došlo do povrede ugovorne obveze iz članka 4. stavka 1. Ugovora o javnoj nabavi. U predmetnoj situaciji osigurana su sredstva za financiranje projekta iz sredstava Europske unije zbog čega je bilo nemoguće utjecati na promjene ugovorenih rokova. Nije sporno da tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na rokove u kojima će predmetne potvrde biti izdane, međutim, prikupljanje potvrda je bila ugovorena obveza tužitelja.

17. Tužitelj je učinio nespornim da je tuženik izvršio plaćanja direktno podizvođačima, što je kod tužitelja izazvalo nesporazum u knjiženju budući mu tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju radi provedbe tih uplata, tako da tužiteljevo potraživanje prema tuženiku iznosi 21.302,01 EUR bez PDV / 160.500,00 kn s time da se za PDV vrši prijenos porezne obveze na temelju odredbe članka 75. stavka 3.a Zakona o PDV-u, što je tuženik platio. Nadalje, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 21.302,01 EUR s pripadajućim kamatama; a za preostali iznos do utuženog tj. za iznos od 14.867,53 EUR / 112.019,40 kn tužitelj je povukao tužbu i u tom dijelu je rješenje postalo pravomoćno.

18. Nadalje, tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio na temelju II. i III. Situacije koje nisu bile ovjerene; a Zapisnik o konačnom obračunu (list 154. -157. spisa) do tada nije ni bio sastavljen. Tuženik ističe da tužiteljeva tražbina nije dospjela. Međutim, tuženik je predmetnu tražbinu stavio u prijeboj Izjavom od 8. siječnja 2019. Prema članku 195. Zakona o obveznim odnosima, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Na taj način je tuženik zapravo priznao postojanje tražbine s obzirom na činjenicu da je u prijeboj moguće staviti samo dospjelu tražbinu.

19. Prema članku 342. Zakona o obveznim odnosima, kojom odredbom je regulirano ispunjenje obveze i posljedice neispunjenja, vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (stavak 1.); a prema stavku 2. – kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio; prema stavku 3. – za štetu zbog zakašnjenja s ispunjenjem odgovara i dužnik kojemu je vjerovnik dao primjeren naknadni rok za ispunjenje; prema stavku 4. – dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja, iako tu mogućnost nije skrivio, ako je nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje, za koje odgovara; a prema stavku 5. – ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koja je objekt činidbe slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio.

20. Odredbom članka 346. Zakona o obveznim odnosima propisan je obujam naknade i prema stavku 1. – vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koju su mu tada bile poznate ili morale biti poznate, a prema stavku 2. – u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.

21. Prema članku 355. Zakona o obveznim odnosima (ugovorna kazna i naknada štete), vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, a i kad nije pretrpio nikakvu štetu (stavak 1.); a prema stavku 2. – ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

22. Projekt Proširenja infrastrukture studentskih smještajnih kapaciteta Studentskog doma Pula financiran je sredstvima EU, u sklopu operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. -2020.“, pa kao takav i podliježe strogom nadzoru SAFU (Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije). Budući da tužitelj, kao ugovaratelj Ugovora o javnoj nabavi, nije u cijelosti poštivao obveze iz tog Ugovora te je prekoračio ugovorene rokove izrade projektne dokumentacije, a što predstavlja odredbu povrede članka 321. stavaka 1. i 2. Zakona o javnoj nabavi – tuženik ima pravo na naknadu štete u vidu financijske korekcije od 25% iznosa Ugovora o javnoj nabavi, odnosno uskrate iznosa od 200.625,00 kn bespovratnih sredstava a što je utvrđeno Odlukom o utvrđenoj nepravilnosti SAFU od 11. srpnja 2018.

23. Tuženik je o Odluci SAFU te utvrđenim nepravilnostima i financijskoj korekciji obavijestio tužitelja dopisima od 24. srpnja i 30. srpnja 2018. i u odnosu na utvrđene nepravilnosti i prekoračenja rokova zatražio umanjenje obveze po III. Situaciji za 160.500,00 kn, te korekciju i dostavu ispravnih situacija i računa tužitelja a iz razloga što tuženik taj iznos prebija sa iznosom na ime naknade štete koju je tuženik pretrpio uskratom bespovratnih sredstava po Odluci SAFU od 11. srpnja 2018. Tuženik je prijeboj izvršio i Izjavom o prijeboju od 8. siječnja 2019. (list 151. spisa). Prema navodima tuženika šteta se sastoji u činjenici da su Odlukom SAFU tuženiku u tom iznosu uskraćena bespovratna sredstava iz Fondova EU i taj iznos konačno pada na teret sredstava tuženika.

24. Uskraćeni iznos od 21.302,01 EUR / 160.500,00 kn bi bio isplaćen tuženiku da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu u ugovorenom roku. Nije sporno da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu sa zakašnjenjem od 74 dana odnosno tek 5. siječnja 2018. Iz Izjave o prijeboju od 8. siječnja 2019. (list 640. spisa) razvidno je da se u prijeboj stavlja iznos dokumentirane štete koju je tuženik pretrpio uskratom bespovratnih sredstava po Odluci SAFU od 11. srpnja 2018. u iznosu od 200.625,00 kn, s dijelom tražbine tužitelja po III. Okončanoj situaciji u iznosu od 160.500,00 kn.

25. Pravilno sud zaključuje da se šteta sastoji u činjenici da su Odlukom SAFU tuženiku u tom iznosu uskraćena bespovratna sredstva iz Fondova EU i taj iznos konačno pada na teret vlastitih sredstava tuženika. Predmetna šteta predstavlja štetu zbog povrede ugovorne obveze u smislu članka 342. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i povrede odredbe članka 4. stavka 1. Ugovora o javnoj nabavi o roku izrade glavnog projekta. Šteta je dospjela trenutkom donošenja Odluke SAFU, kao trenutkom uskrate bespovratnih sredstava i tu je štetu tuženik opravdano stavio u prijeboj sa preostalom tražbinom tužitelja s osnove izrađenog Glavnog projekta sukladno zaključenom Ugovoru o javnoj nabavi usluga od 22. kolovoza 2017.

26. Budući da je tuženik primio ispunjenje 5. siječnja 2018., a nije bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu (što je učinio tek 8. siječnja 2019., dakle, nakon više od jedne godine) dao i Izjavu o prijeboju tražbina na temelju odredbe članka 196. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Ta okolnost nije od značaja budući da je i taj iznos već obuhvaćen Izjavom o prijeboju od 8. siječnja 2019.; a zbog čega tuženik ne bi imao pravo na odbitak penala.

27. Suprotno navodima žalitelja, u odnosu na provedeno vještačenje vještakinje Hećimović sud prvoga stupnja je vrlo jasno i detaljno analizirao i ocijenio nalaz i mišljenje a što je sve vrlo jasno i detaljno naveo u obrazloženju presude. U odnosu na pozivanje tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka Ivice Komadina sud je jasno u obrazloženju naveo da vještak nije dovršio povjereni mu zadatak vještačenja te da mu je u tijeku postupka izrečena mjera zabrane obavljanja poslova vještačenja. Stoga je pravilno sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka Ane Hećimović kao stručan, savjestan u skladu s pravilima struke, a sve sukladno određenjima iz članaka 250.-262. ZPP-a.

28. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, kako ovršnog tako i parničnog, a sve u smislu članka 154. i članka 155. ZPP-a. Odluka o trošku postupka je pravilno i detaljno obrazložena a žalitelj u žalbi ni ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

29. Slijedom iznesenog valja zaključiti da navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude.

30. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu a sve kako je odlučeno u izreci ove odluke.

31. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. u vezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a).

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko